|  |  | 

S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

E MOJ SOKRATE

 

 

PRVA  ŽRTVA  DEMOKRACIJE

Atena je, kao polis ( grad-država) prva  uvela demokratski sustav u ljudskoj povjesti. No to je bila populistička vladavina bez prava i slobode pojedinca.

Jedan od tih suvremenika, Sokrat, nije se mirija sa tim načinom vladanja te ga je u konačnici to koštalo glave.

Ubili ga jer in je reka istinu, svoje mišljenje ko pojedinac, a akoš se dirat u nešto, onda, trpi posljedice. Vladavina većine je obično vođena emocijama i proizvoljnim razmišljanjem.

Demokracija!? Ako želiš živjeti u istinskoj demokraciji tada se mora poštivat najmanja osnova čovječnosti-pojedinac.

Pita je veliki Sokrat svoj puk jedno obično pitanje.

Komu biste dali brod u oluji, kapetanu ili desetini mornarima? Izbor je tu.

Demokracija je rekla svoje, a brod bi sigurno završija na dnu mora.

Lopovi i prevaranti će htjeti važne državne funkcije, a demokracija će im to omogućiti. Kad oni preuzmu vlast, koja nudi moć, nastat će gora tiranija od bilo koje monarhije ili oligarhije.

U demokraciji svi će nešto htjeti i ona će im to dati. No smetnulo se sa uma da populizam ubija demokraciju.

Demokracija sa svojim pravilima je zlo. Veliko zlo koje nudi i daje sudbine u ruke onih koji nisu dorasli tom zadatku.

Sokrat je to znao ma mi, naredne civilizacije, iz tog učenja ni dan danas ništa nismo skužili.

Volja većine ne znači ništa ako ta nepismena, potkupljena, lažljiva masa ima svoj đir.

A mi ga đirajemo samo tako.

 

LOVA ODE  U  PRNDEC

Ode još tridesetak miljuna naših eura u nepoznate ruke. Dobro, u Ukrajinu, no kad se ispiše ćek ti više nemaš povratnu informaciju di je sila. Procjene su da je dosad tamo iskeširan dvistotinjak miljuna eura.

Zašto glumimo, za vani, velikane a doma smo mizerja? Zašto, bez pitanja, prosipljemo ono što nam fali? Dok san ispija kavu na ovu temu mi je stručno dao do znanja čovik pokazujući svježu uplatnicu di ga Država opominje da iznos ima platit u roku 8 dana ili gre ovrha na mizernu penziju.

„Kume moj ovo sve iđe k’vragu. Nisan ja kontra pomoći, ma pomaži kad ti pritiče, a  pomažuć drugima „razvijaš“ svoju domaću sirotu. Normalno da ću platit, redovito ja sve plaćan, ma mi bis i suze gredu na oči kad vidin ovo naše rasipništvo.“

Diga se i oša put pošte a i u meni se nakupija bis, razbuca me taj podatak a padne mi na um jedan „blesav“ prijedlog.

Dragi Premijeru hrvatske Vlade bil’ bilo zgorega da si uzeja protuvridnost u žitu? Pa oni tega bar imaju.

 

KNINSKO SVEUČILIŠTE MARKO  MARULIĆ

Trogodišnji studij poljoprivrede, upisano troje. Stočarstvo, nula. Biljna proizvodnja, nula.

No ne gasi se. Diš sa profesorima, administraciom, osobljem tehnike. Što sa prostorom.

Zašto se ja nisan iznenadija? Jer poznan ja nas. Imamo Domovinu, zar to nije dovoljno. Zar smo se borili da nan bude gore, da radimo? Ma ajdete vi kopat, orat, kosit, čuvat ovce i brat ljekovito bilje.

I u pravu su naši njunjori.

Zar nije bolje uvest radnu snagu? Zar je problem kupit diplomu, bosna je blizu.

I ostvaruje se ta težnja.

U mom Sevidu, u dućano koji jedino radi liti rade sve filipinci. Dragi i umiljati mladi ljudi kojima smješak ne silazi sa lica.

Zato će dogodine, nakon izbora, ljuti neprijatelji; Plenković, Pupovac i Penava zajedno doći u Knin na proslavu.

Živilo Bratstvo i Jedinstvo interesa!

 

 

ŽENE  I  NJIHOVA  PRAVA

Ma zna san ja da je sa ženama kroz povjest bija uvik  neki problem, uskraćivala su in se prava, ponižavalo, guralo u stranu zbog dominacije naš muškića, tuklo ih se i prisiljavalo na pogana pravila.

I iz Sokratova doba, prije 2500 godina, u Ateni, prvom polisu sa demokracijom, žene su bile drugo razredne.

Opet me jedan uz kavu, dok smo parlali o problemima društva, upozori da je drug Tito omar poza rata u Jugoslaviji da pravo glasa ženama. Tako nekako, u doba mračine, tiranija, miljunski ubojstava, on se uvatija oslobađanja žena. On, jedan od deset najvećih ubica na planetu?

Provirija san. Je, istina je. E sad, da je Tito bija Sokratov suvremenik, ubili bi ga ko kurvara, nebi doživija 88.

 

 

1000 (TISUĆU) EURA

Evo me moj dragi profesor Lovrinčević naveja da zabeštiman jer san pročita nebulozu koju je plasira u medije.

Uvaženi profesor ekonomije se dositija jadu i rišija problem. Jasno i glasno iznosi da svatko tko se bavi iznajmljivanjem ima da mu se razriže obveza plaćanja 1000 eura po krevetu. Bez analiza, procjena, razlučivanja i realnog stanja.

A da si dragi moj profa uzeja sebi na teret analizu sve love koju smo protratili, zastarama izgubili, bežanijon odnili e onda bi piza. Da si se itnija u curenje kase na sve strane, da si izanalizira nepotribnosti u društvu e onda bi te cjenija. Ovako se ponašaš ko običan šarlatan. Oprosti!

Nisan se itnija u sva njegovo obrazloženja jer me moja diploma ekonomiste i sedandeset godina u guzici nude ko onog ko iz prve razumi.

Kaže doktor ekonomije da se tako spašava dostojanstvo radnika, jer ovim namaknutim sredstvima, pučki rečeno, rasterećuje se njih.

Doktore, doktore, ol si se naija divlje bunike pa ovako prosipaš ugled. Objasni mi molin te a tko su iznajmljivači u domaćinstvima? Grofovi, faraoni, saborski zastupnici, šerifi ili stotinu tisuća uhljeba? Ne, iznajmljivačima u domaćinstvu su ti kreveti pali sa neba! Oni su to ukrali!

Ma gade mi se ovi moderni spasitelji!

 

HEP I KMETOVI

Di god da se takneš medija reklama HEP-a ti je prid okicama??

Zašto Hep sebe reklamira?

To je jedna državna rupa nabivena uhljebima i nepotribnim kadrovima a to sve triba platit da dokono gmižu puten svoje sigurnosti.

Zadnja afera je doslovno pečat istinosti.

Plaćamo skupu struju, izbor nemamo, pa čudi komu se reklamiraju? Reklamu triba platit a to nije jeftino.

No jedan đir etiketiranja je sve razotkrija. Mi obični potrošači smo kmetovi a ovi drugi su gospoda. Nema tu ljutnje, istina je to.

 

 

IZDAJNICI

Nikad nisan, niti ću, volija izdajnike.

Moj stari je posebno „volija“ tu sortu ljudskog šljama.

Izdaja je u okviru negativnog čovikova dilovanja, razdvaja ljude, nudi tragedije i strah.

Nudi nepovjerenje. A on bi mi zna reć. Sinko moj, jebeš čovika koji krši obećanje, koji se ne drži ljudske riči, koji pogazi datu ruku i koji te dok govori ne gleda drito u oči.

Prevare su sastavnice našeg današnjeg demokratskog društva. Vara se di god je to moguće. Odvjetnici su naj iskoristivo pomoćno sredstvo u toj neljudskoj raboti.

Svidočimo kako jedan mlad čovik, trener, pruženu mogućnost, ruku, šansu, baca u stranu i odleprša u ,za njega, bolje i korisnije.

Ma mislin da se zajeba. Kazna brzo stiže a obraz se teško sastruga od sramote.

 

DVADESET  MASLINA

Ženo, moran izvadit onu maslinu šta san ju lani posadija.

Jes poludija? Zašto?

Pazi vako, ako si mal maslinar a imaš dvadeset maslina onda moraš u registar kako bi ti se naplatila Država jer…

U ime Isusovo! Ma opet se sprdaš samnon?

Nisan. Evo ti pa pročitaj. Lani smo imali petnaest litara našeg ulja a ako ne izvadimo ovu dvadesetu dogodine ćemo imat deset. Šta sad?

Najbolje sasiči svih dvadeset.

Eto, to smo mi. Štaš se držat motike, mašklina, lopate i mistrije kad je lakše donit zakon pa ko oće nek izvoli.

Samo dokle?

 

SVETAC  NA  PUTU

Naš uspješni trener je opasno skonta da sa njim nešto nije u redu. Uspjesi se nižu ko na traci. Di god igra on medalju dovuče na Jelačića plac da usrići naciju i izbavi iz letargije.

Moran priznat da je pošten. Svu slavu, a moga bi, ne pripisuje sebi. Uredno nas izvjesti o svojim pripremama za važne okršaje. Ode u Crkvu, dobro se izmoli, ispovidi i plati misu. Krunicu u žep a tokom utakmice se obraća Njemu u traženju pomoći.

Sve to on sam iznosi, ne izmišljan, i molin da me se ne osuđuje.

A u intervalima redovito je pored oltara, obraća se vjernicima, kreće se među svećenstvom.

Uzorit do te mire da se nebi čudija proglašenju svetosti.

Samo me straj FIFE i UEFE da nas ne kazne zbog korištenja dopinga a i dvanaesti igrač je tu.

 

I  TO  JE  MOGUĆE

„Diš ti“?

„Na kavu. Aj samnon?“-sritnen draga čovika, člana HDZ –a , što je bitno za ovu priču.

„Ne mogu. Žurin. Neg’ tija bi ti se zahvalit u ime HDZ-a!.

„Ma daj, ne zajebaji me. Pa proglasili ste me neprijateljen?“

„Kako ko. Eto ja ti se zahvaljujen jer nam pomažeš. Zar nisi toga svjestan?“

„Bit ću kad mi kažeš.“

„Razmisli. Svojin pisanjan nama si na korist. Eto!“

Ode on sa zagonetnin smješkom a ja osta sa iznenađenon facon.

mm

ABOUT THE AUTHOR

ANTE TEŠIJA rođen je 1953. Spisatelj, kolumnist, esejist. Piše poeziju, priče, romane i aforizme. Služeći se satirom i humorom pokušava opisati svakodnevnu društveno-političku paradigmu društva.