|  |  | 

S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

DAN ODLUKE

 

 

GOSPODINE, TKO LI SU?

„Dragi svi, razmislite i u Solinu…..Dosadašnja vlast je bila uz crkvu, vjeru i domovinu…..A NLM….tko su? Ima li pouzdanja u Gospodina….Iza dosadašnje vlasti postoje dokazi…..“

Ovu poruku mi je netko posla. Kojim razlogom, mogu samo pretpostaviti. Valjda traži da o istoj poruci dam svoj stav.

Moran priznat da san osta malo zatečen. Pomalo srdit ma nikako iznenađen. Očito je sa koje adrese je plasirano ovo navijanje, poziv i procjena.

Prvo pitanje koje sam sebi postavija, zašto su kontra mladih? Ako je mladost budućnost, ako se sa oltara vazda šalju poruke u korist mladih, zašto sad ovo?

Nije li i ovo dokaz da je goli interes zapasa sve kantune u našem Solinu i SDŽ-u? Djeljenje je opasno i ne nudi razlog za odobravanje. Osobno ne podržavam ovakvu komunikaciju gdje se igra sa vjerom i Gospodinom. Gdje se mladost pokušava uvući u podjele i neprijateljstva.

Ostajem kod svog stava kako svaki živući stvor ima pravo, i veliku obvezu, da odabere po svom nahođenju, računajući na interes društva u kojem živi i od kojeg živi.

Uz napomenu da budućnost pripada mladima, svima a ne samo nekima.

IZAĐITE, ZDRAVO JE

Demokracija je trenutno najuzvišeniji čin ljudskog djelovanja kojom se brišu mnoge povjesne nejasnoće, zgode i bedastoće ljudskog među odnosa.

Kažu da nije besprijekorna ma bolje nema. Slažem se. I uvik ponavljan. Lipo je ćućat prava kroz nju, ma što je sa obavezama? Jedno bez drugoga čini kljastu rugobu.

U nedilju je drugi krig. Bitan za svaku sredinu koja u prvom krugu nije sredila svoju vlast.

Solin i SDŽ su u drugom krugu. Narod se pita, on odlučuje. Samo nije svejedno kolika je izlaznost. Više je dosadilo isticat potribu da se konzumira to posebno pravo i dade svom glasu značaj, jer do moždani stanica mnogima nije doćukala ta potriba.

A tribalo bi nam svima bit stalo. Samo velika izlaznost daje legitimitet izabranoj vlasti. Ovo kod nas naginje nakaradnosti. Zašto se dosad nije ustoličilo elektronsko glasovanje? Zašto se nije uveja zakon o obveznom glasanju? Zašto i zašto, puno pitanja i nelogičnosti, ma ne dešava se ništo!

Zato moja malenkost ponovo poziva svakog stanovnike Solina i SDŽ-a da tog dana 30.05.2021 g. ustane i krene na biralište pokazati da mu je stalo.

Za koga glasat to je osobno pravo!? Ma kad iziđe više od 70 % glasača to je volja, a sve ispod je manipulacija.

Zato, iziđite i dokoni legnite tu noć kad saznate rezultat.

Dobili ili izgubili, vi ste svoje obavili. Sve drugo je mutna kaša bez okusa.

TOMPSON PUCA ĆORCIMA

Lipo je i normalno pripadat jednoj strani, jednom izboru i jednom pokretu. Demokracija.

Lipo je javno pozvat i preporučit za koga glasovat. Ma je jebeno kad si poznat u javnosti i kad svojim poznatim imenom sugeriraš a neodlučnih ima koliko oš. Po meni je to već manipulacija. Zadire se u privatno.

Poznato ime, pivač Tompson se zadnji dana silno trudi u skretanju glasova na svoj izvor.

On naime tvrdi, apelira i moli na kolinima, da hrvati iziđu masovno na izbore te da spriječe, pazi sad, opasno ekstremnu ljevicu koja može spizdit Hrvatsku samo tako.

Marka ne poznan, ima dobre pisme, ma mu jedino ovako mogu poručit da se malo manje zajebaje.

Di on to vidi razorno opasnu ljevicu? Nek iznese, dokaže, dokumentira, tu opasnost kako bi svi znali što nas sljedi kad dođu na vlast. Očito misli na društvo koje osvaja Zagreb, nakon dvadeset godina arčenja sumnjivi likova koji su Zagreb izvrgli ruglu.

Smišno je ovo prozirno nabijanje straha i plašenje ljudi samo iz vlastite panike što će izgubit privilegije i nove mogućnosti na koje su navikli.

Meni je, recimo, opasnost bila oni šator u Zagrebu, one plinske boce koje su šetale Zagrebom a nikako jedan Tomašević, Matula, Borić, Kekin i mnogi slični umiljati likovi koji ni mrava nebi zgazili.

Lipo se zajebavat, ma ovakva zajebancija nikomu nije na korist.

LUKSUZ OD 39 KVADRATA

Ljudska glupost se od pantivika valja prostorom kojim čovik srlja. Nema povjesne dekade koja nema što ispričat o tom ljudskom nametu.

Mi hrvati smo svjetski prvaci u gutanju ljudskih gluposti. Nas ništa ne može izbacit iz takta. Mi smo oble mišine koje sve primaju i prožvaču.

Ovi dvoboji drugog kruga su nešto što čovik, normalan, nikako da svari. Ja pogledan, ne da bi gušta već da se uvirin.

Sudar u Zagrebu. Tompsonov pajdo od tambure, tambura li tambura. U nedostatku neke normalne ideje kako pobjedit protukandidata ode rode u potpunu pizdariju.

Pita on.“ Od kud ti lova za stan od 39 m kvadratnih?“

Promućajte malo glavon da bi uopće razmislili o ovoj splačini. Pita normalna čovika otkud mu novac za jednu sobu. Meni se u tom trenu diga želudac u visinu povraćanja.

On, pizdun sa desetine nerazjašnjeni poslovni manipulacija pita normalna čovika i ispada potpuni inbecil. On koji se kiti braniteljima a šmugnija je kad se barut oćutija.

E sad ono glavno. Sugestija. Po slavonskoj tamburi bi ovaj opasni i „krvoločni“ ljevičar triba živit ispod Savskog mosta u kartonskoj kutiji. Jer Bože moj, otkud njemu toliki novac.

Škoro moj, nakon ovog što si posra, đaba ti se prat.

KAD SE SRAMIŠ RODITELJA

Ovi dueli u drugom krugu su dugačkog termina i postaju dosadni.

U Splitu se odluka može donijeti u samo jednom sučeljavanju. Zašto? Jer se ponavljaju. Dosadno do zla Boga.

No jedna zgoda mi se poprilično zgadila. Upita je moderator obadvojicu isto pitanje. „Dali su vam roditelji bili komunisti ili su vjernici?“

„Moji su bili vjernici a na prvi dio pitanja ne želim odgovorit jer ne želim njih petljat u ove izbore.“

Tko drži imalo do sebe taj nebi ovom kandidatu dao glas. Zašto? Zbog podvale, muljanja i prozirnosti. On je potpuno u trendu interesa. On zna da je trenutak kad se ne smi prešutit vjera ma ovo drugo je opasno.

On je ovdje potpuno ponizija svoje roditelje. Izvrga ih je ruglu jer je i posljednjem idiotu jasno što je izvalija.

A moga se savim lagodno izvuć da je skratija rečenicu i reka; „..ne želim njih petljat u ove izbore:“

LJUDSKA RIČ

Nema mlada čovika koji neće potvrdit da ga roditelji taru pizdarijama. Tako su i mene moji. Naročito ćaća. Taj me je mučija ko da san u logoru. Uvik isto ma se kasnije pokazalo korisno.

„Sine moj, slušaj vamo. Jebeš čovika koji ne drži do svoje riči. Data rič je zakon. Ne smiš zajebat. To je svetinja. Moš ti dat rič pa iz koristit tvrdit drugačije ma ti si osta govno kako god okrenija!“

Zašto ovo navodim.

Nakon prvog kruga u našem Solinu, ostala su dva kandidata za drugi krug. GV je poznato i tu će bit interesnog belaja. Činjenica je da su svi dali podršku mladom kandidatu za gradonačelnika i to je Hrvatska medijska javnost razglasila na sva zvona.

Nitko nikoga nije Tompson puškon tira na to no građani našeg Solina su tu činjenicu pozobljali.

Ali tu se dešava novi obrat. Gazi se data rič. Najednom Domovinski pokret, nosilac jedne ruke u GV Solina minja stil i nudi nešto drugo.

Što običan čovik koji šeta našim gradom, udiše zrak uz riku Jadro, može zaključit? Iskova se novi plan korisnosti kojeg su akteri DP-a skontali i uvrstili u svoj četverogodišnji mandat.

Ali ima jedan zajeb. Nosilac te ruke u GV-u Solina je individua koji možda drugačije konta stanje. Dragovoljac domovinskog rata, ranjen, otac male dičice, može komotno otpuhnut interes stranačkih đuveglija i sebe nametnut ko važan faktor razvoja demokracije u našem lipom Solinu.

Gradit vlastitu budućnost moš jedino uz čist obraz poštujuć datu rič. Jednostavno, zar ne!

VAN RUKE

Čitan jedan podatak sa jednog portala kako je naš župan sa ekipom obiša; Klis, Dugopolje, Muć, Otok, Dicmo, Vrliku, Trilj i Sinj. Ne piše dali u jednom điru ili ponaosob.

Svejedno. No nema podatka da su bili u potpuno zaboravljenom kraju. U Ogorju.

Gori nitko nikad ne svraća. Dokazni materijal za to je u potpunoj zapuštenosti i nedostatku svega što normalan život čini dostojanstvenim.

Predizborno vrime je vrime pričanja bajki. Toliko prosipanja maštovitosti nestaje danom izbora. Od tada se sve minja i postaje nepoznanica.

Udruga ne kani stati sa svojim aktivnostima. Ne kanimo prestati pitati, podsjećati i tražiti da se pozabave ovim prostorom. To je naprosto naše pravo i obveza. Proračunski novac je svih nas. Njegov raspored podliježe poštenom usmjerenju na temeljima potreba i prioriteta.

Sve drugo, i drugačije, ovaj kraj vodi u potpunu izoliranost i propast a za to netko ipak valja da odgovara.

Dokazni materijal naših tvrdnji je lako uočljiv. Samo treba sist u službeni auto i doć na lice mista.

Pripazit na rupe u asfaltu jer su sveprisutne.

mm

ABOUT THE AUTHOR

ANTE TEŠIJA rođen je 1953. Spisatelj, kolumnist, esejist. Piše poeziju, priče, romane i aforizme. Služeći se satirom i humorom pokušava opisati svakodnevnu društveno-političku paradigmu društva.