ZAGORO MOJA
Ante Tešija
Dalmacija Ultra Trail by Ante Bubić
Solin Live
DUT – Part 1 – Volonter
Evo tjedan dana nakon završenog prvog Dalmacija Ultra Trail (DUT) događaja, slegli su se svi dojmovi i zaokružila jedna velika lijepa priča ovog natjecanja.
Pošto je naš klub (uz Gata, PD Imber i Jesenica) dio organizacije ovog događaja, moja moralna obveza kao člana kluba TTK Strka, i kao aktivnog trail trkača u Dalmaciji, bila je javljanje kao volonter za pomoć u pripremi za ovaj događaj. Iako su organizatori već godinu dana marljivo radili na adminstraciji, logistici, strategiji i ostalim “menadžerskim” poslovima prijavio sam se kao aktivni volonter na području Solina i Klisa, pošto je utrka na 165 km prolazila kroz moj rodni Solin, a jedan dio staze skoro pa metrima od moje kuće, dio koji sam odlično poznava i jedva sam čekao da taj dio očistimo, označimo, pripremimo..
Desetak dana prije početka utrke, imamo sastanak sa Markom Hermanom koji nas upoznaje sa kompletnom trasom najdužeg dijela staze i određuje nam koje segmente pokrivamo.. Upoznaje nas sa načinom označavanja i na koji bi to način i kada radili..
Moj dio, skupa sa prijateljima iz PD Sv. Jure iz Solina, bila su dva sektora (5 i 7).
Sektor 5 prolazila je kroz Solin, Staru Salonu, te uspon na Kozjak do vatrogasnog puta prema domu Putalj. Drugi sektor (7) je počeo sa Privulje, preko Klisa, Kliškog polja, Klis-Kose, Mravince sa završetkom u Kučinama, što je ukupno iznosilo oko 20km staze u ta dva sektora.
Dan-dva iza, ja i gospođa Katić iz PD Sv. Jure krećemo u obilazak staze, bilježimo kakva je staza, gdje treba očistiti, na što pripaziti i ostale stvari. Gospođa Katić je bila toliko angažirana i motivirana da je već prvog dana nazvala načelnika Općine Klis i upozorila ih na komunalni otpad ispod brze ceste oko Klis-Kose, te je dobila obećanje da će sve biti riješeno kroz dan-dva.. Ubrzo prolazimo kroz sektor 5 preko Solina, Salone i put “Piramide” a gđa. Katić obaviještava Grad Solin da bi trebali očistiti put od Piramide do vatrogasnog prilaza prema Putlju. I tu je dobila obećanje da će biti riješeno..
Ja radim u smjenama pa gledam kada neće biti loše vrijeme pa prema tome i radim, tako da san nastoja biti slobodan i kod kuće, kad je lipo vrime, jer sam odlučija jedan dio uspona pokraj moje kuće sam očistiti ..
U utorak, sa Hermanom prolazimo preko Solina i sa zelenim sprejom označavamo prijelaze prema cesti, a pri kraju posla, Herman me oprema sa trakicama i bambus štapima.. Sutradan ujutro odlazim do Klisa i djela Kliškog polja te tu također označavam zelenim sprejem. U to se konstanto čujem sa gđom. Katić koja me informira da je put oko Piramide očišćen i označen, kao i dio oko brze ceste blizu Mravinaca, te da su Klišani očistili otpad i nasuli jednu veliku lokvu. Super! Gledam DUT Facebook i njihovo odbrojavanje i samo mislim da ćemo sve uspit riješit do starta. U srijedu popodne označavamo dio do ceste prema Piramidi, a gđa. Katić je uz pomoć Cemexa u srijedu ujutro očistia komunalni otpad prije uspona na Kozjak!!
Četvrtak smo već u 08:00 bili na Privulji te do 15:00 označavamo do brze ceste. Tu vidimo da Klišani nisu ništa očistili te da velika lokva nije nasipana. Gđa Katić ludi, i zove sve od reda i dobiva obećanje da će sutra probati to riješit, a niti 24 sata do starta utrke. Brzinski ručak oko 15:30, te u 16:00 krećem od Salone preko Sv. Kaje do uspona na Kozjak. U 20:00 vozimo osobu na Putalj koja će biti kontrola staze prije utrke, te mu objašnjavam kuda prolazi staza preko Putlja i Blaca. Saznajemo da dio od vatrogasnog puta do doma Putalj nije stignuto biti označeno!
Petak jutro opet ustajanje u 07:30 i pravac ulaz Solina. Gđa. Katić je već tu i u punom pogonu. Označavamo Gašpinu Mlinicu, centar Solina, oko Crvke, park na Širini.. Zovem Hermana da ga pitam jel ko označija do Putlja, i kad je rekao da nije, sidam u auto i do 12:00 uspijevam označiti uspon do doma Putlja. Pravac u grad po biciklu s kojom ću kontrolirati po stazi.. Ručam u svega 2 i pol minute, spuštam se s biciklom po Solinu i Saloni, i vidim da je skoro svaka trakica po Sv. Kaji maknuta. Zovem Hermana i plačem za pomoć, a on s druge strane također jeca jer da je netko poskida trakice put Naklica. Pedaliram ko lud stavljam ponovo trakice po Sv. Kaji i Saloni. Gledan na sat da je već 14:00 i da su trkači već odradili desetak km.. Dolazim do kontrolne točke u Solinu gdje je postavljen šator i volonteri su spremni. Okrepa spremna, prijelazi osigurani.. Odlučujem se za kontrolu staze od Solina do Putlja, jer Herman mora odvest Jasenu na Putalj. Taj dio odrađujen pješke jer s biciklom bi bilo ajme.. Popravljam neke sitne djelove, a Herman me čeka na vatrogasnom putu oko 16:00 te me vraća doma da se presvučem jer me uvatija veliki pljusak u Kozjaku. Sidam na biciklu i pravac Solin/Salona.. U to čujem da su prvi trkači u Solinu i da su imali mali problem negdi oko Žrnovnice/Mravinca.. Uskoro srećem vodećeg Zupančića i Francuza i uz malu ćakulu je sve OK, idem prema Saloni gdje dolazi i ostali trkači koji uživaju preko Salone i amfiteatra gdje ih dočekuju volonteri obučeni u Rimske halje i gladijatore! Super ideja i izvedba! Malo dalje po Saloni prolazi Vencelj i još par Slovenaca koji mi govore da nedostaju trakica po Saloni. Stazu, koju sam prošao između 13-14 sati, morao sam opet obići i označiti jer nekom “debilu” očito smeta 20cm trakice.. Ispričavam se trkačima koji taman tu prolaze što nema oznaka i stavljam iste, no većina ih je dobro raspoložena. Na kontroli sve super.. Stiga je i Kedžo, a taman su prošli Keč, Jadrijev, Ivo Pešić i naša Jelena Tomić. Uz još desetak đireva kroz Solin i Salonu stiže i posljednji trkač tj. hodač jer je lik odlučija sve ovo prošetati zbog bolova u leđima Metla kreće iza njega polagano, kontrolna točka spakirana i sad svi pravac – Klis.
Uskoro će start na 110km. Pedaliram do kuće, ponovo presvlačanje, večerajem oko 20:50 i nadam se da ću doletit sa autom do Klisa do starta. Vozim ko Hamilton do Klisa, parkiram, a Ola je već tu kaže da će start svaki sekund. Super! Taman! Uskoro dolaze “krijesnice” sa svojim čeonim lampama sa Kliške tvrđave i nestaju niz stepenice u Kliško Polje. Crv već leti, vidim Platišu, Koračka, Miočića..
Skupa sa dvije volonterke odlazim od Klisa 2-3 km istočno prema Blacama ususret trkačima, pregledavamo oznake i stavljamo pokoju po potrebi. 165km trkači jedan po jedan stižu u Klis. Na ovoj kontroli već više “faca” iz organizacije. Doša je Roko, Lelas, tu je i Ola i Kedžo. Prepuštam njima dalje, i odlazim u Belfasta gdje ekipa iz PD SV. Jure piju zasluženo pivo.
U 23:45 stiže posljednji preostali na 165 km, a ubrzo i metla koja je počistila od Putlja do Klisa. Također saznajem da je prije kontrole staze kroz Kliško polje oko 15:00 , došao kamion koji će nasuti onu lokvu u Klis Kosi i koji će malo pokupiti otpada. Super vijesti! Svi su na mobitelima i na stotinci.hr te prate rezultate, a oko ponoći svi se slažemo da je vrijeme na zasluženi počinak. “D-Day” za nas je gotov
DUT – Part 2 – Trkač
Subotu ujutro. Biće oko 7.. Odma na stotinku.hr. Nema Zupančića ni Francuza. Vencelj vodi. Ovi odustali na 101 km. Crv zasad prvi na 110. Doručak, strpa opremu, ženu i dicu sve u portapak. Pravac Omiš. Po startni paket. Iako sam zna da ću biti satraven, isto sam se prijavia na 20km jer sam želia finishersku medalju i svoj prvi ITRA bod. Iako ni sad ne znan šta znači ta kratica Al zvuči cool..
Pridižem startni paket i broj. Čujem da Crv samo šta nije. Vraćam se u Dugi Rat i tamo ostavljam ženu i dicu kod njezinih. Vidim Crv prvi! Prvo – pa naše muško! Lagani ručak i spuštam se do starta na trg. Ekipa iz Cetine Adventure je tu. Selfie su udarili, a Elena je spremnija nego ikad Tu je i Vlaić i još njih par poznatih. Narukvice stavljene, 3..2..1.. GO!
Poprilično umoran kroz ovaj tjedan odlučujen trčat sa štapima. A i manje će me sutra bolit kolina i donji dio leđa. Cilj? Pa bar u prvih 10 ako je ikako moguće. Do Starog Sela poviše Dugog Rata, Vlaić nas je već dobro ostavija, a ja sam ima ispred sebe jednog našeg i jednog Slovenca. Društvo nam je još činilo dvije cure. Strankinje. Na crkvici, stajem, malo vatam zraka, osvježenja, i nastavljam lagano nizbrdo put Tugara. Njih prvih 5 me malo ostavilo, pa sad trčim sa 7. i 8. trkačem. Prije Tugara lokalni domaćini ponudili lipu okrepu. Tija san manit jedan Johnny, al straj me bilo da me ne prisiče po ovakvom suncu. Samo Colu molim…
U Tugarima prva kontrola.. Nasmijana ekipa je tu iako im je sunce udarilo u glavu, i kažu da je 5-ti trkač 4-5 min ispred. Lagani uspon u Tugarima, a onda lipa staza istočno put Gata. Stižem Poljakinju i s njom sad lagano ulazim u Gata. Na usponu me prestiže, ja nju nizbro. Kontrola u Gatama super. Bilo je više okrepe nego u supermarketu da san uša. Gutam bananu i neki narančasti naptitak koji zvuči da će mi možda pomoći. Tu je i Ivanišević iz Jesenica i hrabri me da sad znan stazu i da je treći blizu. Sklapam štape u rusak i put Poučne staze. Nizbrdo iden brže od Janice. Opet stižem Poljakinju. U Zakučcu na cesti vidim nekog da šeta. Mislija san da je neki lokalac, no kad se okrenija i vidija mene počea je trčat. Shvaćam da sam sustiga trećeg. Još oko 1,5 km.. Imam ga mislim. Koja kriva pretpostavka. 5 metara nakon toga grč u livom listu! Grč. Stajen. Istežen se. Krećem. Za ku..c. Opet grč. Istezanje. Start. Grč. Sad i u desnom listu! Ma kvragu i treće misto. Prošetat ću. Eto Poljakinje opet. Tjera me da je pratim. No, aj kent! Kremps in maj leg! Smije se. Ja baš i ne.. Protivnik me gleda. Vidi da šetam pa i on šeta. Potrčem. I on potrče. Stanem. Stoji i on.. Damn..
Doša san mu na 50 metara, al neće noge da sažvakaju grč nikako. Šta bi tek bilo da nisam popija magnezij na 15km Još 500-600 metara mislim. Iden do kraja pa makar noge otpale. 30 metara, 10 metara. Prolazim ga. On uzima vodu, pije i šeta. U gorem je stanju od mene. Stižem i Poljakinju u naletu adrenalina. Evo i Hermana i Anamarije na cesti. Upućuju nas pokraj rijeke. Vidi se cilj. Muzika. Glas legendarnog Lacka. Okrećem se. Ne prati me.. Laganica u cilj. Đentlmenski puštam Poljakinju. “ I ulazi treći muškarac na 20km sa startnim brojem 512 – Ante Bubić”. Jupiii… Naši ogranizatori u cilju također sretni. Mislim da mi je Bili da finishersku medalju. To se tražilo i žena mi je tu. Malo dolazim sebi, ćakula sa svima, sa pobjednikom Vlaićem, a onda pravac u dvoranu i pod tuš. Iako san trča najkraću dionicu, staza je bila super! Pročišćena, proširena, odlično označena i zaista prelijepa!! Sve pohvale mojim “kolegama” volonterima iz Omiša, Dugog Rata, Gata.. Stojim kasnije malo u cilju, večeram u kampu, te onda pravac Solin.
Nedjelja jutro. 07:00 sati. Još samo njih par nije došlo. 09:45 kraj! Svi su tu. Game Over!
Igre nespavanja mogu prestati… Nakon ručka iden na dodjelu gdje, uz kralja Lacka, je bilo baš super. Šteta šta je Duje završija u bolnici pa nije moga primit nagradu baš u Omišu pred svojim narodom, no svo zlo bilo u tome.
Vozeći natrag, vraćam film kroz tjedan dana, i ne mogu virovat da smo uspili sve ovo organizirat i održat. Trkači zadovoljni, vrime većinom bilo naklonjeno, kontrole i okrepe super, staze odlične, i ono najbitnije – nitko se nije izgubija niti je bila potrebna pomoć GSS-ovca.
DUT – Part 3 – Zaključak
Bravo Bili, Radmilo, Marko, Roko, Kedžo, Anamarija, Lelas, Ivaniševiću, sponzorima, planinarima, volonterima, zajednicama, općinama, gradovima! Svi bravo! Uspjeli smo ovaj biser Dalmacije prikazat u najboljem svijetlu za mnoštvo stranaca koji su tu došli samo zbog ove utrke, a mi smo im svi omogućili da im ova utrka itetako ostane u sjećanju, a naša lipa Dalmacija i kao ponovna destinacija!
Da li je bilo propusta i nedostaka? Sigurno.. Glupo je i pretpostaviti da jedan ovakav događaj i ovako duga utrka neće ih imati, no upravo dobrom voljom i trudom svih sudionika ove organizacije, ti propusti i nedostatci su bili u drugom planu pa skoro i nezanemarivi.
Kao šta sam se veselija kad je sve ovo napokon bilo gotovo i uspješno realizirano, tako ću se opet ponovo veseliti kad počmu pripreme za drugi DUT. Dotad, još jednom hvala svima i možda se susretnemo negdi na stazama našeg DUT-a!
izvor(i): TTK-Strka
