Zločin bez kazne ZP Izdvojeno

ČOVJEK IZ STARAČKOG DOMA

Katarina Jakšić

 |  tra. 26, 2020

Korona je natjerala razne druge viruse da izađu na površinu. Kolika je pošast za zemlju vladavina HDZ-a svi smo već znali, ali čini se da uvijek može gore.

Najstrašniji primjerci te pogubne vrste nisu ni premijer ni ministri, naprotiv; najstrašniji (i najopasniji) likovi su oni koji nisu u prvom planu, razni direktori, nadzornici, načelnici i župani.

Korona je izbacila u prvi plan negativce koji su dosad bili u pozadini. Jedan od najpopularnijih je Čovjek iz staračkog doma, po zanimanju inače povjesničar i iskopavač starina.

Bilo je pitanje vremena kad će HDZ imati i ljudske žrtve. Arheolog iz staračkog doma pobrinuo se da osim nesagledivih materijalnih žrtva za Hrvatsku, HDZ izravno i pokopa nesretne ljude.

Korona antiheroji

Antijunaka kao što je Škaričić promovirale su nakaradne umjetne tvorevine koje služe za uhljebljivanje najgorih koje ovo društvo ima.

Županije su napravile više štete ovoj zemlji nego ratovi, virusi i recesije.

Koliko je županija spremna ispljunuti novaca za takve ljude? Zašto su takvi ljudi županiji toliko vrijedni da je spremna dati milijune iz državnog proračuna da pokrije njihove dugove (dok isti takvi županijski domovi s drugim ravnateljima posluju na nuli, ili u plusu). Koliko je milijuna županija spremna uzeti dječjim vrtićima, neophodnoj infrastrukturi, poticaja za mlade da bi pokrivala minuse svojih nesposobnjakovića?

I koliko stotina ljudi si morao zaposliti u domu za starije i nemoćne da stvoriš milijunske gubitke, dok istovremeno nedostaje njegovatelja? Koliko administracije je potrebno za voditi jedan takav dom? Možemo samo zamisliti što rade stotine ljudi u administraciji. Sigurno ne mijenjaju pelene starijim i nemoćnima. I naravno da će oni stati uz njega kad ih je sam zaposlio da bi im osigurao plaću iz državnog proračuna.

Ovaj antiheroj iskoristio je poziciju ravnatelja staračkog doma da napravi milijunske gubitke. Što bi bilo da radi kod nekog privatnika? Koliko dugo bi privatni poduzetnik trpio takav menadžment?

Škaričić je vječna inspiracija. U negativnom smislu. Njegov slučaj bi se trebao proučavati na fakultetima kao primjer uhljeba kojeg stanka neće kazniti čak i ako sve čime upravlja uništi do kraja.

Županijske izrasline

Škaričić nije samo skrivio smrti i dugove u domu za starije i nemoćne. On je indirektno skrivio depresiju u društvu, odlazak mladih iz zemlje, isto kao njegovi nebrojeni stranački kolege. Mladi odlaze jer vide kako stvari funkcioniraju u ovoj zemlji. Depresivno je čitati i gledati kako stranački ljudi poput Škaričića unište grad kojim vladaju, nabiju mu milijunske dugove, budu osuđeni za malverzacije i zatim nagrađeni mjestom direktora u staračkom domu. Da bi potom napravili od novog radnog njesta, doma za starije i nemoćne, još jednu rupu bez dna, samo sa ljudskim žrtvama kao bonusom.

Škaričić je ogledalo stanja u Hrvatskoj. Svaka mlada osoba koja pokušava nešto postići bez pomoći stranačkih veza, mora se osjećati izigrano, nemotivirano, tužno. Uz bijeg iz zemlje kao jedini izlaz. Možda ta druga zemlja nije tvoja, ali barem ti omogućuje da iskoristiš svoje potencijale.

Privatnici se trebaju ubijati od posla, plaćati sve poreze i parafiskalne namete da bi održali masivan aparat javne uprave na životu koji se povećava iz mjeseca u mjesec i postaje sve veće opterećenje.

Pitanje je – zašto bi itko ostao u zemlji kad većina novca kojeg uplatimo za funkcioniranje države (porez) odlazi zapravo na plaćanje nesposobnih neradnika? Jer oni se ne znaju drugačije namiriti. Ali drugo pitanje je zašto bi ostavili zemlju njima da je upropaste do kraja.

Premijer može pokušavati negirati problem koliko želi, ali trulost uhljebništva toliko je duboko

ukorijenjena da je pitanje može li se uopće iskorijeniti. Čovjek iz staračkog doma je ono što danas predstavlja Hrvatsku. Ovo strši iz cijele te tmurne priče o uhljebima jer je pokazalo koliko može biti fatalno kad u krizi imaš takvu osobu na čelu neke institucije.

Županija i stranka koja vlada državom toliko crpe ovu ispaćenu državu, iscijedili su je do kraja. A najgore je da su toliko premreženi da se mogu opet izabrati. Ako svi ne izađu na izbore da prekinu tu po život opasnu vladavinu.

Dosad smo se uvjerili da samo medijski pritisak može pomoći u smjenjivanju takvih štetočina. Možda neće uspjeti razbiti paukovu mrežu, ali bar će rasklimati uhljebničku strukturu za koju misle da je nedodirljiva.

Preostaje nam samo istraživati. I pisati o tome.