Kultura Kultura ZP Izdvojeno

ČAROBNA VEČER U TEATRINU

Ante Tešija

 |  ožu. 16, 2024

Volim teatar, volim igru na daskama koje život znače, volim dobra djela i istinske glumce.

Večeras je u prepunom, našem kultnom Teatrinu, gostovala “ Dramska udruga Proložac” sa predstavom “VERONIKIN RUBAC”, autora fra. Ante Marića, čiju režiju potpisuje Marijan Grbavac.

Sve što ljubitelj teatra voli, i očekuje, večeras se izdešavalo pred nama, u jednom dahu, u jednom božanstvenom suodnosu, da smo svi na kraju ostani ganuti, i očarani, mogućnostima interprentacije kad se voli ono što radiš. A ova dramska udruga već dugo nudi razloge za zanimanje jer se radi o umjetnicima amaterskog predznaka ma profesionalnog uratka.

Divna je spoznaja da su oni naprosto zaljubljeni u svoje uloge te da ni malo ne zaostaju za profesionalcima tako da bi slučajan posjetitelj bio siguran u ovu tvrdnju.

Ovo djelo, zasnovano na najznačajnijem događaju u ljudskoj povjesti, kroz sporednost, dočarava na silno emotivan način, kroz dijaloge, savršenu glumu, uz prateću muziku ko začin na osjećaje, onu fetu ljudske prošlosti kojom se dičimo i koja nas je vično vezala za najblagoslovljeniji trenuk koji vično živi sa nama, i u nama.

Režiju potpisuje sjajan umjetnik koji se očito snalazi u svim žanrovima predstavljanja, koji nekim čudom nije probija ogradu na putu u veću društvenu zanimljivost. Za ovu predstavu, gdje nastupa kao Petar apostol, dokazuju svu svoju talentiranost oko scene.

Mene je posebno zadivila iskrenost u glumi Tea Leko kao Veronika, sa suzama u očima i uvjeljivosti njenih rečenica.

Antonija Grabovac kao Marija Magdalena, Ante Knezović kao Šimun Cirijenac i Tatjana Meter kao majka Judita u potpunosti su zadivili svojom interpretacijom povjesnih likova na način kako se od tih uloga i očekuje, dok je mlada Mila Knezović kao slijepa djevojčiva Ester na uvjerljiv i osjećajno bogat način sebe ravnopravno predstavila kao budućnost ove dramske udruge od koje se još puno toga novoga očekuje.

Odabir scenske muzičke pratnje, Dragun, do te mjere je predstavu ugura u naša srca da sam se sam ćutija ko netko ko svidoči tom povjesnom trenutku vične inspiracije i nauka. Naprosto se sve sjedinilo u jednu cjelinu suživota pozornice i gledatelja.

Volim kazalište, scenu, dobra djela i dobre glumce pa moram priznat da ovu predstavu stavljam na sam vrh svega čemu sam svidočija pred pozornicama u zadnje vrime.

Bit ću slobodan i predložit HNK-u Split da ovi umjetnici sa “Veronikin rubac” zaslužuju pažnju njihove pozornice.
Svjet bez umjetnika, bez tih dragulja suodnosa, bi bio osiromašen i jednoličan, stoga ovu, i sve druge skupine nam valja njegovat, pratit, pomagat, jer ono što nam oni nesebično nude vrijedi puno više.
Bravo.