Grad Solin ZP Izdvojeno

BUDUĆNOST U STARINAMA

Ante Tešija

 |  ožu. 10, 2021

Dugo san već u Solinu, što bi se reklo, dođoš, i u dotu san mu donija troje mladih stanovnika. Samo roditelj zna koliko je potribno truda, živaca, znoja i suza za izvest to na pravi put. Zapravo to i jest smisao našeg života. A moj Grad Solin se sa pravom diči svojom mladošću. Moj udjel u tomu je vidljiv te sa te strane imam moralno, i svako drugo, pravo da budem jasan i glasan u svom javnom djelovanju, na korist mog i njihova grada. Na korist naše dice kojima smo dužni stvarati uvjete i otvarati pute kako bi što spremniji preuzeli brigu o gradu i o sebi.

Zašto sve to navodim?

Iz sasvim jednostavnog razloga. Jer san konačno svidočija nečemu što mi je drago, što me veseli i što mi budi nadu.

Mladi solinjani, NLM, Nezavisna lista mladih, kreće u novu utrku u svom drugom mandatu pa je sasvim normalno, i u redu, da javnosti pošalju poruke, signale i molbe da ih se prisebno sasluša, pomogne i uputi na stazu života koja jedino pripada njima, mladima.

Budućnost! Budućnost je naprosto njihova.

E, baš taj njihov put je opasan sa miljun zamki, sa tajnim busijama i pokvarenim sinjalim otpora. Što im je za činiti? Ovo razVedravanje je jedan poseban tren u tridesetogodišnjici drmanja demokracije našim životnim prostorom. Ajmo se ne zezat, ajmo bit pošteni prema sami sebi i prema njima. Prema svojon dici i svim novim naraštajima koji će pristizat kad nas više ne bude. Šutnja iz nekog straha, razloga o nezamjeranju, jest najgori oblik čovjekova trenutnog stanja. Skrivanje, ma bilo čije, uvodi društvo u trajnu izolaciju i nameće teror nesagledivi razmjera. Imamo li pravo biti pioni nametnutog stanja pa se micati i djelovati po zadanim linijama ograničenosti dok se iza zavjesa odvija pralelan, izobličen, sustav trajnog ograničenja i nesloboda za određene grupe koje nisu za službu iz nekih nakaradnih razloga.

Čemu san svidočija ovo prijepodne u kultnom amfiteatru stare Salone? Pojmljivo i sa svrhom odabrano misto. Upa san među tridesetak mladih ljudi da ih čujem i potvrdim sam sebi da su moje pretpostavke istinite.

Sluša san ih i svidočija optimizmu. Nadi, i odlučnosti da se možemo iskobeljati iz zagrljaja tajnovitih saveza, raspojasani privilegija i pogubnih podjela.

Poruke su im bitno kratke i kristalno jasne. Bez pretjeranog optimizma i magloviti obećanja. Oni nude normalno, toliko jednostavno a toliko bitno. Oni su zapravo svjesni težine odgovornosti ako im poklonimo vlast. Oni su toliko hrabri da niti ne razmišljaju o „toljagi“ koja ih čeka iza busena.

A upravo ta naivnost, ta mladenačka hrabrost kojom su se nahranili kroz protekli mandat, daje nadu i tura u potribu davanja glasa. Oni se neće sa nikim svađati, oni neće koristiti niske udarce ma su svjesni da ih druga strana čeka na itac. Valja vidit kako će to djelovat na njihov silni zanos a ja sam upravo svjestan da im je to najjače oružje i da će onaj svit koji ne kani izići na biralište, dobro razmisliti i dobiti razlog da prošetaju do kartonske kutije i daju im povjerenje.

Činjenica koju su istakli, a koju su kanili skrivati od javnosti, da je njihova poštena naknada za rad u sazivu Gradskog Vjeća podjeljena potrebitima, bar meni, ukazuje da imamo ozbiljan razlog da im se viruje i honorira. Samo onaj koji je kadar iz svog žepa udjelit potrebitijem ima pravo uzdignute glave šetati svojim gradom i drito pogledati u svačije oče.

Izjave o uvođenju transparentnosti i uvid u svo poslovanje grada su nešto najnormalnije što nam triba no zašto se do sada po tomu nije tako postupalo kazuje sve samo za sebe. Javno prenošenje sjednica GV su preduvjet da ti se viruje, da su ti nakane čiste a djelovanje podvrgnuto sudu javnosti bez uljepšavanja raznoraznim „slikovnicama“.

Dani izbora su pred nama. Pred njima je zahtjevan i složen angažman da pokucaju na sva vrata u ruci sa programom koji kane sprovesti. Na njima je velika odgovornost da pronađu svoje vršnjake, popričaja, saslušaju i zabilježe sve ono što je mladom čoviku bitno.

Zajedništvo im je suđeno, na način potpunog uvažavanja, jer mladom čoviku u ovom đumbusu društvene neodgovornosti nije lako za snaći se a kamo li povirovat da se nešto bitno, ko napredak, može roditi.

Volija bi da njihov pokret stvaranja normalnog, pokuca i na vrata mojih troje koji uzaludno svidoče silnom manipuliranju i beznađu, „ako nisi“ nečiji. To je zločin prema mladom čoviku, bez obzira bio on privilegiran ili ne. Kad se sruši skala normalnosti žrtve su neobiljužene.

Demokracija je „igračka“ na koju svatko ima pravo. Ona nudi takmičenje, ona traži činjenice, ona štiti i obvezuje sa jednakim aršinom.

Mladi iz NLM su javno obećali kako će njihovo nadmetanje biti upravo u službi normalnog ljudskog odnosa i najmanje za očekivati jest da i drugi akteri budu u tom điru jer u protivnom budemo svidočili starim navikama i nakaznim pokušajima ubijanja demokracije.

A tu najodgovornija brana moramo biti mi, glasači sa svojim moćnim glasom.