Zločin bez kazne ZP Izdvojeno

BITI POLITIČAR

Katarina Jakšić

 |  lip. 18, 2017

Foto: Nik Titanik/SL

Demokracija ti je dopustila da glasaš za kandidata kojeg najmanje mrziš.

Što znači biti političar?

Politika – kolektivna djelatnost usmjerena ka donošenju odluke o rješavanju problema i izvršenju te odluke koja je obvezna za sve članove društva.

Netko mora i to raditi – donositi odluke u ime cijele nacije. I to bi trebali raditi najodgovorniji i najtalentiraniji pojedinci. Međutim, mi imamo negativnu selekciju – do političkog vrha se popnu baš oni najgori, koji su spremni prodati svoju djecu i cijelu nacionalnu imovinu za svoj interes.

Pokazalo se da je političar najprljavije i najdegutantnije zanimanje. Poštenije je biti prostitutka, ili čak plaćeni ubojica. Daleko je čišće raditi u javnim zahodima nego baviti se politikom. Bar u Hrvatskoj.

Ne znam kako Plenković uspijeva prekršiti sve moralne principe, a onda narodu objasniti zašto je to dobro za Hrvatsku. Kako se on osjeća dok objašnjava da je pozitivno što građani spašavaju Agrokor, ili zašto mora koalirati sa potpuno suprotnom stranačkom strujom.

Vlada potpuno nepovjerenje naroda u političare – ljudi više nikome ne vjeruju, a političare smatraju najvećim moralnim nakazama koji su spremni izgubiti obraz za sto kuna.

Međutim, koliko god se trudili, ne možemo izbjeći politiku – ako pokušamo živjeti apolitično, uskoro ćemo shvatiti da se ona petlja u naš život, primjerice da je koncesiju nad plažom od koje živimo dobila neka firma u dugovima po političkoj osnovi.

Zadnji vrhunac farse je koalicija dviju političkih stranaka koje ni po čemu nisu bliske osim po jednom – obje stranke će pregaziti sve principe da ostvare svoje osobne interese. Zapravo, to je dovoljna sličnost za koaliciju. HDZ i HNS su identične po svom klijentelizmu, kršenju svih principa, prodaji duše vragu za ostvarenje interesa. Čudno je da se prije nije dogodila kemija.

Tu sve očituje čitav jad politike – u političkoj trgovini. Svi pričaju o principima sve dok ih ne prekrše, vladaju orgije nemorala. A praktički svaki politički brak je moguć, samo da bi se održale pozicije. Već su odavno sve maske pale, ali ovim su nadmašili sami sebe. Objektivne novosti sada saznajemo na sprdexu i news-baru.

Političari su daleko gori od prostitutki, jer prostitutke bar ne pričaju o moralu. Sad smo u situaciji da nam Plenković objašnjava kako je ova najnovija koalicija u interesu naroda. To je ono najgore u cijeloj priči, licemjerje da nam oni pričaju kako su svi načini na koje nas lažu, pljačkaju i varaju u interesu naroda. To je samo priča, da oni zastupaju nas – političari su prije svega agenti krupnog kapitala. Brane krupni kapital kao da im život ovisi o tome, dok zdravstvo i obrazovanje mogu po njima slobodno propasti.

A što je najiritantnije u cijeloj priči, cijelo vrijeme će tvrditi suprotno. U današnjoj definiciji tog posla stoji da tvrdiš jedno, a radiš suprotno. Svaki dan ponovno svjedočimo koliko je nisko, jadno biti političar. Oni su u odijelima, a zapravo su nitko.

A ako netko čak i pokuša biti moralan, ubrzo bude progutan od lešinara. To ne prolazi u tom poslu, što je najgore, čak ih ni birači ne nagrađuju.

I tko bi želio biti u toj ulozi, osoba koju svi mrze? Koliki milijuni mogu platiti to da cijeloj naciji izazivaš refleks povraćanja? Kakav je to osjećaj kad se probudiš i znaš da te cijela nacija prezire? Doduše, već imaju imunitet na to da ih cijela nacija mrzi. Kakvo mišljenje može imati prosječan Hrvat o Goranu Jandrokoviću? Oni žive u njihovom zaštićenom svemiru, pod staklenim zvonom, vjerojatno uvjereni da ih javnost simpatizira.

Zanimanje političara zapravo u idealnom slučaju bi trebalo biti na volonterskoj bazi, da se za taj posao ne dobiva naknada već da to rade samo oni koji žele dobrobit društvu. Ovako je došlo do iskrivljenog modela u kojem se politika koristi kao poligon za bogaćenje. Političari, osim svoje redovne plaće, imaju hrpu prilika za zaradu. Oni mogu uzeti postotak od bilo kojeg namještenog javnog natječaja, na svakom koraku imaju priliku za uzeti mito. I sve se to obilato koristi, nitko ne odgovara nakon počinjene štete jer sami izglasavaju zakone koji ih štite.

Većina onih koji se ne žele uprljati jednostavno stoji podalje od političke močvare.

I pitanje za milijun eura – kako objasniti budućim generacijama u kakav svijet dolaze?

Kada biste federalnoj vladi dali nadležnost nad pustinjom u Sahari za pet godina bi tamo zavladala nestašica pijeska.