ZEMLJE LEDA I MOGUĆNOSTI
Putovanja „šire horizonte“, kako se popularno kaže – jednostavno je potreba , za neku osnovnu osobnu higijenu, zaviriti u druge kulture. Doduše, ima onih koji puno putuju ali horizonti im se nisu proširili tako da to nije pravilo.
U našim medijima se stalno guraju dobre i loše priče ekonomskih emigranata. Mediji forsiraju tu temu i iznose sve moguće ispovijesti kojih se uspiju dočepati. Trenutna obećana zemlja je Irska (to je trenutno stanje, ali ne možemo predvidjeti koliko će trajati).
Umorni od besparice mladi iseljavaju i spremni su na razmjenu – s diplomama će raditi najniže poslove ali za pristojnu plaću. To je jednostavna ekonomska računica – bolje je biti dobro plaćeni perač suđa nego profesor na birou. Kalkulacija je jako jednostavna – od prvog slučaja se može preživjeti, od drugog možeš umrijeti od gladi.
Zov preživljavanja
Zato tu nema nekog ponosa, jer još nije dokazano da se može preživjeti od toga
Zatim, Island, mala hladna zemlja u koju se odjednom svi žele doseliti jer je jedna od „obećanih zemalja“, u kojima se može napraviti ono što se u našoj zemlji čini nemoguće: zaraditi neki početni kapital s kojim mogu početi nešto konkretno u životu, a ne samo preživljavati.
Zašto su zemlje koje su klimatski privlačne – a Mediteran je po tome jedan od najprivlačnijih na kugli gdje su se uvijek vodili ratovi za osvajanje teritorija – toliko ekonomski neprivlačne?
Radna etika
Ove druge, „klimatski neprivlačne“ zemlje karakteriziraju teški životni uvjeti i protestantska radna etika. Možemo sa uvijek sunčane splitske rive postavljati pitanje tko bi živio u takvoj surovosti kad moraš uzimati više vitamina D nego kruha i vode.
Surovi radni uvjeti oblikovali su taj mentalitet kroz povijest. Uvijek je čovjek glavni faktor oblikovanja društva. Kad gledamo uzroke davno u prošlost, još u srednji vijek, Skandinavija je jedina koja seljake nije pretvorila u kmetove. Na taj način nikad se nije stvorio preduboki jaz između bogatih i siromašnih.
Nadalje, u predinustrijsko doba u Skandinaviji bilo je izrazito teško preživjeti kao zemljoradnik. Još davno narod je prihvatio teške poslove i tako se oblikovala kultura osobne odgovornosti, točnosti, povjerenja i teškog rada. Mentalitet se izgradio kroz povijest, nije nastao preko noći.
Nama je čudno kako može sve funkcionirati – kako nikome u tim zemljama ne pada na pamet bespravno graditi, podmićivati političare ili zapošljavati rodbinu.
Porezi su visoki, ali zato su veliki i benefiti. Pronašli su model između socijalizma i kapitalizma – istovremeno su socijalne države koje omogućavaju pogodnosti svojim građanima, i kapitalističke u kojima se može zaraditi.
Postoji kultura plaćanja poreza, jer su svjesni da im država to vraća.
Ono što je gererator kriminala su velike razlike između klasa, jaz između bogatih i siromašnih. Kriminal raste onda kad je velika koncentracija siromašnih koji nemaju načina da se uzdignu iz svog stanja. A istovremeno gledaju drugi ekstrem, zlatnu mladež koja je naslijedila svoj status.
Povjerenje u političare
To nije mit, takve zemlje zaista postoje – i to na najneprivlačnijim uvjetima na zemlji.
Ono što je nama znanstvena fantastika, njima je realnost. Koliko god to nevjerojatno zvučalo, oni vjeruju svojim političarima. Zato nemaju problema s plaćanjem poreza, jer vjeruju da će vlasti na najbolji način rukovati s njihovim novcem.
Sigurno bi se i mi uklopili u njihov model da on postoji u našem društvu – ali mi živimo i radimo po modelu kojeg smo naslijedili od naših predaka. Naš model gospodarstva i društva u cjelini izgrađen je na sasvim drugačijoj podlozi – gotovo nema perioda kad nismo bili pod tuđom vlašću. Takva povijest automatski oblikuje nepovjerenje prema vlasti, makar ta vlast na kraju bila tvoja. I to nepovjerenje je idealna podloga za korupciju.
Sukob svjetova – sjever i jug, led i sunce, povjerenje u političare i kronično nepovjerenje, red i kaos.
Sad smo u situaciji da mijenjamo klimu za ekonomiju.