Zločin bez kazne ZP Izdvojeno

ZEMLJE KOJE SU ZATVORI ZA SVOJE LJUDE

Katarina Jakšić

 |  ožu. 17, 2023

…nekad se desetljećima ne događa ništa, a nekad se u tjednima događaju desetljeća…

Kao u ovim vremenima, kad se čini da se događa sve.

Stvarno nemaš sreće ako se rodiš u nekim državama. Neke države su zatvori za svoje ljude. Najvažniji “asset” koji svako uređenje ima su ljudi, a neka uređenja (u obliku država) ih tretiraju kao stoku, topovsko meso, potrošnu robu…

Kad jedna država polaže pravo na drugu, poput ljubormornog muža koji je spreman ubiti svoju ženu ako nije “njegova”. Takvom politikom, trošenjem ogromnih resursa na susjedstvo, bacanjem milijarda na špijune koji će uhoditi i dojavljivati tko razmišlja proruski, a tko proukrajinski, ti samo polagano ubijaš svoje ljude.

Najveći gulag na svijetu

Sve sam bliže razmišljanju da je SSSR bio jedan veliki gulag. A nakon raspada, ili razvoda, i dalje je polagao pravo na odmetnute države koje su se oslobodile željeznog zagrljaja. Ali dalje sve ide po isprobanom receptu, u svakoj od tih država, bez obzira koliko minijaturne bile, pošalješ separatiste koji će nahušhavati ljude protiv legalno izabrane vlade (više o tome u tekstu Separatizam – recept za rat).

Za vrijeme Hladnog rata u Sovjetskom Savezu promovirala se skromnost, asketski život. A ljude nitko nije pitao žele li ulagati četvrtinu, petinu svog BDP-a za utrku u naoružanju.

Svaka država ima neke svoje problem. nije dobra ni pretjerana slobodna – apsolutno je bolesno što u Sjedinjenim Američkim Državama, koje su pojam slobode, svatko može nositi oružje i ubijati ljude okolo.

Zločin propagande

Propaganda je vrsta zlostavljanja

Ako sustav drži svoje ljude pod masovnom hipnozom, uvjeravajući ih u samo jednu istinu, to je oblik zlostavljanja. Ako organizirate cijeli sustav prema tome da oni žive u najboljoj državi, a svi ostali su vragovi, dekadentni, neprijatelji – to je očigledna laž. Poput velikih korporacija, troše milijune na propagandu, dok pati kvaliteta života. A manjak kvalitete života nadoknađuju obilnom propagandom. Bar dok se većina stanovništva još uvijek informira preko televizije.

Uvjeravaš ih da je dovoljno za zadovoljstvo da žive u najvećoj državi na svijetu, što je oblik psihološkog rata – prema vlastitom stanovništvu.

A bez interneta, propaganda je lako izvediva. A i s internetom također, ali na drugi način.

Simbol propaagande je Sjeverna Koreja. Ona je primjer apsolutne zatvorenosti, gdje stanovnici nemaju pojma ni ikakvog načina da saznaju što se događa vani.

Kad si pod teškom propagandom, niti ne znaš koliko ti je loše. Kao da si u komi, a ne znaš da postoji budno stanje.

Ali ne trebamo ići tako daleko do Sjeverne Koreje, dovoljno je pogledati današnju Rusiju.

Ako režim želi voditi imperijalistički, izrazito skupi rat, mora aktivirati propagandu najviše kategorije. Treba se stvoriti narativ da postoji vanjski neprijatelj, babaroga, koji te drži na nišanu. U SSSR-u je to dovedeno do savršenstva.

Paradoksalno, vanjski neprijatelj može te samo spasiti od očaja u vlastitoj zemlji.

Gladomor – najokrutniji tretman vlastitih ljudi

U ratu ubijaš ljude s one strane granice, ali što ako izgladnjuješ vlastite ljude do smrti? To je teško shvatljivo, kako su Diktator visoko birokratizirani državni aparat zbog bezumne kolektivizacije pustio da milijuni izgladne do smrti.

I još gore ako je Gladomor genocide iz nehaja – znači da je država toliko nesposobna i nefunkcionalna da joj je promakao nestanak milijuna. Koji su umrli u najvećim mukama uzrokovanim od egzkutora, vlastite države.

Što će ti vanjski neprijatelj uz takvu državu?

Mitske skandinavske države

Ili druga krajnost, skandinavski model, gdje ljudi doista žive u za nas mitskim uređenim državama, gdje ti država nije neprijatelj već se brine o tebi, ne krade ti od mirovine, i omogućava da imaš sve usluge i pristojan život bez korupcije.

Ali ne mogu se uopće uspoređivati države koje posljednjih nekoliko stotina godina nisu uopće imali ratove, te su se mogli neometano razvijati…

…sa zemljama koje su stalno bile pod nekom okupacijom, uvijek su se mijenjali gospodari tako da je razvoj stalno bio ometan i onemogućavan. I jednom kad nemaš vanjskog gospodara, postaneš sam sebi loš gospodar, kao što je slučaj s našim “gospodarenjem”.

Možemo biti sretni, jer bar nas država ne izgladnjuje do smrti kao što je Sovjetski Savez izgladnio milijune.

Ili bar to radi malo suptilnije.