ZAGORO MOJA
Ante Tešija
ZAŠTO PEĐA GRBIN NAVIJA ZA HDZ?
Katarina Jakšić
Evo da se malo bavimo pitanjima unutarnje politike. Tako me zaokupilo pitanje zašto takozvani vođe oporbe navija za stranku na vlasti da ostane na vlasti?
Koliko god loša bila vlast, oporba je još gora. Evo, ljudi tu uopće ne znaju tko je šef oporbe.
U kojim državama se ne zna tko je šef opozicije, osim u Rusiji i Srbiji? To su nekakve autokracije, pa se s razlogom ne zna tko je lider opozicije. Ali zašto se to ne zna kod nas, koji smo nekakva demokracija?
“Ne zna i ne zna da ne zna” – vrijedilo je za bivšeg “lidera oporbe”, Davora Bernardića, ali ni sad nije puno bolje. Možda je još i gore, jer je Bernardića zamijenio novi “ne zna i ne zna da ne zna”, samo je kao bonus još i raskolio stranku. Podijelio je po pola (a sebi ostavio manji dio) tako da je SPD oporba sama sebi, te nema kada biti oporba HDZ-u. formula Peđe Grbina je “podijeli sebe, i tako osiguraj njima da vladaju”. Ne mogu se drugačije iščitati poruke i postupci iz SDP-a.
Sve se više čini da je svaki novi vođa SDP-a nekakav HDZ-ovski troll. Te figure uopće ne djeluju opozicijski. Oni djeluju toliko mlako i nevidljivo – što je najgore, nitko ih ne doživljava. A ima li nešto gore u politici od toga da te ne doživljavaju?
Lidera opozicije ljudi bi trebali doživljavati kao budućeg premijera, a Peđu Grbina se apsolutno tako ne doživljava, i zato ljudi neće glasati za SDP. (dodatan problem je da ne znaju za koji SDP glasati). Unatoč tome što je visok impresivnih dva metra i 10, on je politički patuljak. Grbin nije pretpostavio da će svaki SDP uzeti po malo glasova, i tako otvoriti put HDZ-u za četvrti mandate zaredom? Evo, da se mene pita, jedina osoba iz oporbe koju mogu zamisliti kao premijerku je Sandra Benčić – jednostavno mi ima tu energiju. Definitivno ne mogu Peđu Grbina.
Opozicijska comfort zona
Ukratko, kao da ih vlast uopće ne zanima i sasvim im je udobno u opozicijskoj komfort zoni. O svemu će oni dati neku kurtoaznu kritiku, ali ta kritika je toliko neuvjerljiva, kao da je prepisana iz nekih dnevnih novina. Ova oporba se definitivno ne trudi doći na vlast. Imaju solidne plaće, a uspiju nešto ušićariti i od naknada za odvojeni život (od vlastitih roditelja). SDP računa da će uvijek biti dovoljno mandata da se glavna garniture zadrži u Saboru. E pa trebalo bi ih razuvjeriti i oduzeti im te pasivne mandate koje konzumiraju. Evo, i nakon ovog saborskog semestra najneaktivni saborski zastupnik je donedavni SDP-ovac, koji je odigrao predstavu da prima prijetnje, samo da bi dobio glasove, valjda iz sažaljenja. Eto, takve likove skuplja stranka koja zauvijek želi ostati u opoziciji.
Tko ne želi biti premijer?
Jasno je zašto Peđa Grbin navija za HDZ – privatno gledano, ovako mu je puno udobnije. Ima fotelju, a nema odgovornost. Moraš biti lud da sjedneš u premijersku stolicu, i preuzmeš taj pritisak, tek za nekoliko tisuća kuna veću plaću. Ako gledatelji ove političke predstave ne osjete da političar ima onu potrebnu karizmu, da doista grize da postane glavni operativac u državi… ako ne osjete ono nešto, radije će glasati za staro i poznato zlo, nego novo i nepoznato. A u Peđi Grbinu (kojeg glasači ne doživljavaju kao lidera oporbe, već mu to mjesto zauzima Milanović), čini se da baš nitko ne prepoznaje premijera. On bi i sam to trebao shvatiti, a ne da drži SDP i cijelu naciju kao taoce. Ali očito nema dovoljno samosvijesti, ili je oportunist pa mu odgovara stanje vječne oporbe.
Koliko god se ovo činilo banalno, ovo jest nacionalno pitanje. Jer dok je SPD talac takvih vođa nesvjesnih svojih kapaciteta i pokretačkih mogućnosti, nećemo smijeniti garniture na vlasti. Dokle god oporba navija za HDZ, imat ćemo ovakvu vlast, i još goru oporbu. Zato što ne znaju i ne znaju da ne znaju.
