ZAGORO MOJA
Ante Tešija
ZAŠTO MINISTRI JEDINI NE TREBAJU BITI KVALIFICIRANI ZA ONO ČIME SE BAVE?
Katarina Jakšić
Samo nastavnik fizike može predavati fiziku. Samo vodoinstalater može mijenjati cijevi. Ili vlasnik D kategorije voziti autobus. Ali zato ekonomist može postati ministar obrane, fizičar ministar rada i mirovinskog sustava, pa EU fondova i regionalnog razvoja.
Čini se da je od svih poslova najmanje kvalifikacije potrebno da postati ministar. Tako ministri postaju oni koji po obrazovanju i radnom iskustvu nemaju veze s resorom kojeg vode.
Primjer toga su gotovo svi ministri u ovoj Vladi.
Ministar Banožić nije imao nikakve veze s obranom dok nije postao ministar obrane. A prije toga je bio ministar državne imovine. Trenutni ministar obrane ima toliko malo veze s obranom da nije ni odslužio vojni rok. Njegova veza s obranom je nepostojeća.
SVI SU STRUČNJACI ZA SVE?
Posebno je fascinantno kako su isti ljudi mijenjali resore. Šetanje između resora je fascinantan izum premijera Prenkovića.
Trenutni ministar graditeljstva, Darko Horvat bio je ministar gospodarstva. A prije toga je bio ministar poduzetništva i obrta.
Ministar Tomislav Ćorić koji je trenutno ministar gospodarstva i održivog razvoja, prije je bio ministar socijale. Što je doživio kao uvredu jer je dobio neprivlačno ministarstvo koje ga nije zanimalo.
Marko Pavić, magistar prirodnih znanosti iz polja fizike bio je ministar rada i mirovinskog sustava, a poslije ministar regionalnog razvoja i fondova EU.
Kuščević je bio ministar graditeljstva, a zatim ministar uprave.
Malenica je bio ministar uprave, a sad je dobio i pravosuđe.
Kako to, kako to? Koliko god razmišljali ne možemo shvatiti koje su poveznice između socijale i gospodarstva, graditeljstva i uprave.
Kao da u školi netko predaje engleski, pa matematiku. Resori čak nisu ni srodni.
Ministri nisu jedini nekvalificirani za posao koji obavljaju u javnoj službi.
Glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek nije upravlja DORH-om iako se nikad nije bavila kaznenim predmetima nego građanskima. I kakav će ona biti autoritet u državnom odvjetništvu?
Čini se da bi premijer preko noći mogao prekvalificirati svoje ministre i u kirurge. U astrofizičare. Poslao bi ih da upravljaju avionom, samo ako imaju stranačku iskaznicu.
Jednostavno ne možemo pronaći nikakvu logiku ni smisao da neki diplomirani ekonomist koji je pisao isključivo radove o turizmu u Slavoniji postane ministar obrane. Kako premijeru nije neugodno postavljati te bezlične, no name kadrove na čela državnih resora?
Kadroviranje je posebno bolna tema, posebno ako znamo po kojim su kriterijima ti kadrovi izabrani. Neposobni oportunisti koji ne bi mogli ni sanjati ministarsko mjesto da ih otac nije sa 12 godina upisao u HDZ. Ili da im otac nije neki županijski HDZ-ovac.
Evo, neki Tomislav Čuljak, za kojeg nitko nije čuo, zaslužan je za pola kadrova iz Slavonije. Taj neki moćni županijski HDZ-ovac upravlja sa pola Vlade. A premijer ga može samo poslušati, jer se tu radi o stranačkim igrama o kojima ništa ne znamo. I takve igre drmaju državom.
BEZLIČNI MINISTRI
Ministri su nekvalificirani ljudi, odabrani od nekih županijskih moćnika, koji nemaju nikakav autoritet u resoru koje im je dodjeljen. Stalno isti ljudi koji se rotiraju u različitim vladama, ili unutar jedne vlade.
To je stvarno enigma, kako netko može biti ministar svega? Kako netko može biti ekspert za građevinu i upravu?
Patuljci od ministara neće biti zapamćeni ni po čemu, ako izuzmemo afere i gafove. Oni koji nisu imali neku aferu, dobili su priliku i u novom mandatu. Naravno s novim resorom s kojim isto tako nemaju veze.
Što je itko od ministara napravio, to se nitko neće moći sjetiti.
Kad vidimo s kakvim kvalifikacijama ljudi postaju ministri, postaje jasno kakva je naša politika – puna amatera, stranačkih poslušnika, poltrona, nikakvih stručnjaka – vlasnika stranačke iskaznice koja im je jedina kvalifikacija.
