ZAGORO MOJA
Ante Tešija
ZAGREB JE TALAC “RODITELJA ODGOJITELJA”
Katarina Jakšić
Kako država razbacuje naš novac
Osnova političkog djelovanja je upravljanje javnim novcem. Mi dajemo svoj novac državi kroz razna davanja s punim povjerenjem da će se s njim pametno upravljati, a ne da se podijeli nekim neradnicima. A to političari rade, stalno nas obmanjuju i troše javni novac kao da je njihov vlastiti.
Nemogućnost ukidanja ove mjere samo je pokazala da ćemo se bandićizma teško riješiti. Porezni obveznici u Zagrebu moraju čekati dok ono zadnje dijete zahvaćeno ovom ne navrši 15 godina. I tako uvijek neko čekanje dok političari ne otplate svoje glasove, kroz financiranje udruga, lažnih branitelja, roditelja odgojitelja… i uvijek netko čeka u redu, uvijek su predugi ti redovi za veće ili manje mrvice sa proračunskog stola.
Odluka suda da je mjera nezakonito ukinuta pokazuje da su sudovi u sprezi sa kriminalnim populističkim strukturama. To znači da ne možemo očekivati nikakvu pravdu. Ili da doista treba uzeti pravdu u svoje ruke, ali to će stvoriti priličnu anarhiju.
“Survival of the greediest”
I tu na djelu vidimo jedan iskrivljeni darvinizam: tko je naporniji, dosadniji, gramziviji u sisanju javnog novca, bit će uspješniji u tom parazitskom poslu. I posljedično će živjeti bolje.
A svi žele živjeti bolje, a osnova boljeg života je fiskalna stabilnost.
Zagreb je talac roditelja odgojitelja. Pola milijarde kuna godišnje ne može se uložiti u nešto drugo, budući da je rezervirano za neradnike, kupljene od bivšeg gradonačelnika. Svi građani Zagreba su taoci roditelja odgojitelja. A tragikomično je to da su rezultati ove ekstremno skupe mjere gotovo pa zanemarivi!
Ova mjera nadživjela je svog tvorca, i ni Svemogući je ne može ukinuti. Ovo samo pokazuje koliko je teško ukinuti populističke mjere, ili kako oni to zovu, “stečena prava”. A ovako nešto ne postoji nigdje u svijetu, jer kome bi palo na pamet nekoga plaćati za nerad? Samo Milanu Bandiću.
Nema novca kao što je tuđi novac. Netko ga drugi zaradi za tebe, a ti samo trošiš. Oni, i njihovi trbuhozborci, mostovci, lovrići i markićke, pokazuju da uopće nisu svjesni da netko drugi mora raditi za njihove plaće za odgajanje vlastite djece. Drugi roditelji moraju raditi za ove samoproglašene roditelje odgojitelje!
Takvu mjeru mogao je donijeti samo notorni populist kao što je bio bivši gradonačelnik.
Nevjerojatno je kako se oni pojavljuju pred kamerama, svakodnevno idu na prosvjede, daju izjave kao da im je nešto oduzeto, a zapravo cijelo vrijeme oni uzimaju drugima. Jedna od njihovih predstavnica koja je uvijek u prvim redovima, LJ.D., ima dvije kćerke koje su skoro punoljetne, a treća ima 8 godina. I ta žena vodi grčevitu borbu da ne mora raditi još 7 godina, dok najmlađa kćerka ne navrši 15!
Frapantna je pohlepa i volja za neradom tih glodavaca javnog novca.
Ali sisačima proračuna teško je shvatiti da moraš nekome uzeti da daš drugome, ili jednostavno ne žele to shvatiti.
Glasovi su uvijek na prodaju
Nema te cijene koju populistički političari nisu spremni platiti za glasove. Samo što su ovi glasovi prilično skupi, gotovo 50 milijuna kuna mjesečno za grad Zagreb. Sve što bi se moglo napraviti za taj novac se direktno uzima poreznim obveznicima.
Sa proračunom je jednostavno – sve što se da nekome, drugima se mora oduzeti.
Kad već roditelji-odmoritelji stalno idu na prosvjede za nerad, trebamo organizirati prosvjed na roditelje-neodgojitelje koji rade za ove druge.
