S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

VRIME ZA SMJEH I SUZE

Ante Tešija

 |  svi. 11, 2025

PETLJAŠ SE, DIŽEN TI POZDRAV

Za sedan dana će biti poznata sudbina našeg Solina u političkom smislu.

Neizvjesnost je očita, nervoza vidljiva, a da smo razočarani, e to jesmo. Čini mi se da se vrtimo u nekom maglovitom krugu, bez jasnih vizija, bez jakih igrača, dok standardni ponuđači ni sami sebi više ne viruju.

Zapravo, jedina novina je u usamljenom gradonačelničkom kandidatu gospodinu Anti Miletiću, koji svojim umjerenim nastupima, trezvenim razmišljanjima i logičnim ponudama, otvara mogućnost onima koji se dvoume ili nemaju za koga glasat, da iziđu i budu odgovorni. Dok prošlo izborni igrači pod teretom srama prošlih igara nisu kadri ni poruku zucnuti. Onaj sramotni igrokaz sa GV-om im je očito težak teret te tako ponudiše svoje liste pa ako nešto kapne, dobro je, ako ne, što se tu može.

Onakav rezultat oporbe teško da će u skorijoj budućnosti biti dosegnut, građani zato očekuju prominu politika bez obzira tko će obnašati vlast. To je naprosto potriba, mogućnost i ponuda.

Solinu tribaju sasvim novi pravci razvoja, odnosa na svim nivoima, konzensusi i povjerenje jednih prema drugima. Tribadu dila, riči je dosta. Tribadu konkretni potezi u službi zajedništva. Triba stroga kontrola građana nad obnašateljima vlasti. Svaki raspoređen euro mora biti u domeni kontrolnog, svako novo radno misto mora biti izbor normalnog. Vlast triba shvatiti da je tu da služi a nikako da oholo vlada.

Sve je to svakomu jasno, no kad se zasidne u katrigu nastupi amnezija, obećanja se pogube a neinteres se rasprostre za bilo kakove akcije.

Nadam se novom smjeru, novom odnosu snaga, iskrenom pristupu svim problemima koja gnječe naš Grad. Ima ih silno puno, svi se mogu riješiti, odgovorno i po redosljedu mogućnosti.

Na građanima je velika odgovornost. Pozivam vas da u što većem broju dođete ovu nedilju na birališta, ponesete sa sobom volju, te trezveno zaokružite one za koje virujete da mogu ispuniti vaša očekivanja. Neizlazak je na vašu sramotu.

Pokušat ću i dalje bit glas kritike. Pozitivne i negativne. Ne tražim ništa, ma me čudi kad mi se digne pozdrav. A razlog!?

POSLJEDNJI APEL

Poštovani stanovnici prostora Općine Muć, pred vama je povjesna mogućnost da naš plemeniti zavičaj oslobodite jarma siromaštva i tiranije jednoumlja. Da od tog dana otvorite nova vrata povratku i poručite svima na ostanak. Dan je to koji ne smije biti upisan kao prijašnji jalovi izborni dani.

U nedilju 18.05.’25 g. ne budite linčine, neodgovorni, pospani, umorni i čangrizavi, već se nakon ispijene kave i marende zaputite na svoje biračko misto, uzmete kemijsku u ruku i zaokružite.

Koga?

Saru Bogdan Bešlić.

Objašnjenje I razlog za apel će te veoma brzo saznat I razumit.

ŠTA BI TI DA SI TI TO

-Ajde lolo rec’ što bi ti obeća građanima da se kandidiraš?

-Ne kandidiran se!?

-Recimo da jesi. Uvik nešto smišno trubiš, popuješ, prozivaš, savjetuješ pa bi bilo lipo čut’ što bi ti obeća!?

-Aj dobro. Paz’ vako. Prvo bi obuka odjelo kojeg iman već petnaest godina, skoro nenošen, obuja cipele koje san nosija samo jednom, na špic, bilu košulju bez kravate, na ruku stavija “rolex” od 50 kuna koji ne znan radi li još, obisija lanćić oko vrata ako ga nađen, turnija veru da se vidi da san oženjen koju ne nosin od dana vinčanja pa bi…

-Ma posro pitan za program.

-A to! Evo. Prvo bi Split i Solin spojija u jedno. Prokopa bi tunel od stare Salone dreto do Dioklecianove palače. Tunel sa četiri trake, dva plus dva sa odvojcima na Dujmovaču i dalje tunelon do TTSS-a, pa auto cestu do Peruna, do tunela koji bi izlazija u Dugom ratu. Zatim odvojak za Spinut i dalje auto cesta okolo Marjana pa na Zapadnu, unda tunel ispod mora na istočnu, pa tunel ispod Bačvica do Stobreča sa odvojkom za Sućidar i dalje do Mejaša, pa na Mravince i Kučine, oko Karepovca pa na cestu za Klis.

U Splitu bi sorija sve stare kuće, sve pritvorija u parkove. Izgradija bi barenko pet vrtića više neg je potriba. Izgradija bi još šest domova staraca, deset dvorana, jedanaest garaža i dva kongresna centra. Izgradija bi koncertnu dvoranu a u Lori bi izgradija aerodrom, kuš putovat od Trogira do vamo. Onda bi napravija dva široka mosta ; Kaštela -Stinice i Kaštela- Poljud.

Izgradija bi dvadeset tisuća stanova za mlade, osigura in svakomu radno misto, za svako dite dvadeset tisuća eura. Platija bi svim penzionerima najmanje dva putovanja kruzerom. Zatim bi izgradija jedan veliki klinički centar da se ne čeka niti dana na pregled i operaciju. Svaki umirovljenik bi dobija trinaestu i četrnaestu penziju uz to da bi imali potrošačku karticu sa dvadeset posto popusta u svim trgovačkim centrima. Ko nebi prista odma bi ga zatvorija.

Hitno bi organizira sastanak sa sveučilištima; Mostar, Travnik, Vitez, Banja luka, Osjek i Varaždin da izvole u Splitu otvorit svoje ispostave kako nam se nebi oronuli likovi željni titula mučili sa putovanjima na predavanje i po diplomu. Ozbiljno i ljuto bi se suprostavija Rektoru Ljutići da popravi Splitsko učilište.

Otkupija bi Hajduk od navijača, doveja Murinja, Đeku, Modrića, Lamala i Vinicijusa. KK Jugoplastiku bi preda Obradoviću koji bi doveja Zubca, Hezonju, Bogdanovića, da konačno osvoje ABA ligu.

Kazalište bi da u ruke Skeji a Splitski festival Tompsonu.

Sve u svemu sve bi izvrnija naopako a Karepovac bi cili iskrca između Šolte i Brača da struje nose ka Italiji.

-Jel se ti to sa svima sprdaš!?

-Oni su prvi počeli!

SVE PO REDU

-Dis’ ti više, jel te operiralo? Čekan te dva sata!

-Ništa. Uvelo me u ambulantu, skinilo mi gaće do guzice, pogledalo i reklo da nije ništa opasno te me upisali kad ću doći na red jer sad ne mogu, nemaju uvjete.

-I, kad si na redu?

-DEVETSTOTI. Razumiš me, tada san na redu.

-Misliš devedeseti ili deveti!?

-Neeee, devetstoti!

Zašto mi je tog trena dok san upalija auto i krenija kući na pamet pao KBC Mostar, vrag bi ga zna.

-Ili mogu u Šibenik. Oni imaju uvjete. Ili privatno.

Što mi je dalje padalo na pamet nije pristojno pisat. Ipak san ja jedan pjesnik, pisac, te nije dolično prid ditetom beštimat

DATUM KAD ĆE SE SVE ZNATI

Znat ćemo pobjednike izbora ma ćemo saznat i prvaka Hrvatske u nogometu.

Bojin se da Hajduk to neće biti. Nikad bliže i nikad blesavije! Ovo što se radi u njemu to graniči sa bludom, glupošću, kukavičlukom i kriminalom.

Biti veliki igrač ne znači biti i dobar trener. Inteligencija je neophodna, uz poznavanje taktike i psihe kod igrača. Svaka šuša bi da se ogleda u unosnom biznisu oko baluna. Svaki frajer umišlja da je to on. Kad zasidne teško guzicu miče.

-Oćemo li ipak bit prvaci? – provocira me pajdo na kavi u mom kafiću “Akademija”.

-Možda, ma za to biti triba nekoga i pobjedit.

SAŠKO

Pisa san desetine puta o potribi da se naš Grad Split na dostojanstven način oprosti od tragično poginulog vojnika iz daleke prijateljske Makedonije.

Ni jedna vlast do sada nije ništa uradila po tom pitanju. Zašto? Zbog kukavičluka, zbog straja i zbog dokonosti nepetljanja.

Ova trenutna vlast je odlučila sa malenom spomen pločom na mjestu stradanja pokazat da je Split uvik bija Grad kulture, tradicijski poštenog mentaliteta i središte koje gaji pozitivna načela suodnosa sa svima.

Malena metalna ploča sa imenom i prezimenom stradalog nevinog vojnika, ispisano na Makedonskoj ćirilici i Hrvatskoj latinici, smetnja je određenim krugovima kojima i inače sve smeta te se eto i maca prometnula u simbol domoljublja.

Demokracija nam je donila teret vladanja bučne manjine nad šutljivom većinom te se uz prekrajanja prošlosti “kroji” smutljiva budućnost.

A nesritni Saško je moga biti bilo koji Hrvatski “Saško”.

Samo što to triba razumit, pošteno odlučit.

ADIO JADRANU

Nemilice se čereči naša dragocjena obala, kida se komad po komad, “prodaje” sumnjivom kapitalu te pod sumnjivim odnosima postaje privatan prostor omeđen zidinama i zabranjenim prolazima za toćat se u bistru moru.

Velebna zdanja niču ko gljive poslin kiše, teren se preizgrađuje, vata ko što stigne te se bez kontrole cilog lita u tim njedrima borave oni koji su “rođaci” bez obveze da podmiruju sve ono što mi domaći kmetovi moramo.

Ima li nade, nazire li se kraj, da se suzbiju ta divljanja? Zašto smo se povukli i dozvolili da nam prostorom zavladaju stranci, bez jasnih obveza i načina na koji se imadu ponašat.

Jednom oškrinut prostor postaje vječno tuđi prostor.

Zbroj tih prostora tvori cjelinu kaja postaje autonomno otuđen prostor. Tuđa imovina.

Ćaća mi je na samom kraju svog života tražija obećanje da neću prodati ni pedalj svoje didovine. Sramota je to i početak kraja.