|  |  | 

S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

U  BOJ, U BOJ, KONTRA NAROD SVOJ!

 

 

PROČIŠTAČ  GLAVE  NAM  TRIBA

Evo ga opet! Mužu, ajd’ u Lidla kupi vodu!

Pa dokle će trajat ova zajebancija? Čim malo više poškropi, smeće se pospuga po ekološki zapuštenom prostoru sliva Rike i u naše špine navrati šporkica.

Moran priznat da smo ga zasrali samo tako. Računi stižu ko da pijemo šampanj. Aj ne plati pa ćeš vidit kako se obveze ne isplati zajebavat.

Tvoje obveze! Ma obveze da po Ustavu imaš pravo živit zdrav život nekako se zagubile u lavirintu našeg  dokonog neinteresa.

Antivaksersko stado se diglo i maršira jer vele da im je ugrožen život pod dirigentskon palicom svjetskih propalica koji nešto mute na globalnom planu.

Zašto i mi koji ne želimo blato u čaši, ima nas bar 500 tisuća, ne pokrenemo svoje usnulo stado i krenemo u obračun sa onima kojima se živo jebe za naše zdravlje pa o pročištaču i ne vode brigu. Kažu nam, evo samo što nije! A nije već stoljeće jedno!

A i šta će ti voda kad stižu nebeske krntije. Koji je to gušt kad znaš da si jači od susida.

Pročištač nam triba! Za glave.

TITO  IZ  SEGETA

Ima jedan starčić, ima jedno selo uz more, di još uvik, nakon 30 godina caruje drug Tito.

Misto je Seget a starčić je vladar od prvog dana kad nas je pokrila demokracija. Ova čarobna feta, zaboravljena od normale, živi svoj začaran život sa malim šansama da se kakova novost može ušuljat u te granice.

Njega ćete ritko vidit na ekranima, u fojima ili čut na radiju. On je samozatajan, biži od svitla dana, začahuren u svoj dvorac od kud savršeno dirigira nad svojim feudom. Točno ste pročitali! Njegov, samo njegov, feud.

Do te mire je usavršija sustav vladanja kako više nikomu ni ne pada na pamet da se izloži njegoj „giljotini“ jer je nemilosrdan u odstrelu podanika. Mediju su pokušavali uć u njegov svjet i prostor no nisu se nauživali gostoprimstva a kamoli informacija. Poplaćali su sudske troškove svog avanturizma. I nije čudo da su odustali.

Takova sposobnost vladanja bi tribala biti predmet izučavanja, doktorske disertacije, dokumentarnog filma jer sumnjan da se slična storija može ponovit.

I kad nije u jazbini on suvereno vlada iz centrale, skriven u saborsku ćibu di nije zucnija ni rič, osin nesritnon Pejovićki koja mu se dira u Tita. Prisvaja ga.

Evo smo dobili novi dokaz posebnosti. Svom sinu, propalom nogometašu, stvara uvjete za nasljedstvo te kad nije uspija da mu ljubimac baremko zabije gol on će mu na samu obalu zabit kline temelja hotela, a jebeš hotel ako i obala isprid nije tvoja. Ta njegova sposobnost je dobila novu dimenziju.

Koncesija za odvodne vode!??

E bravo, skoro da zaboravin. Najveća šetnica uz more nosi nečije ime! Čije? Aj ne pravite se berlavi.

Did je to zaslužija. Did Vidulica.

POSTROJAVANJE

Ja vam mrzin oružje. Gadi mi se i brtulin koji može ozljedit čovika. Ratove ne mogu gledat ni na filmovima a uniformu san obuka dva puta. Nadan se nikad više.

Prvi put kad su me u vojnom odsjeku Splita uputili da odradin dug Domovini i kad su me smistili na granicu sa Bugarskon i Grčkon, da drćen na straži čekajuć napad, Bog zna koga.

Drugi put u moju Slobodnu di su me razvrstali da čuvan ulaz od neki mogući snajperista, natankavši mi cokule, maskirnu i karabin bez nišana sa 27 metaka.

To je cili moj ratni staž. Zašto san se uvatija ove teme? Jebi ga, televizija je sastavni dija našeg svakodnevlja pa mi tako prid okice uleti niko postrojavanje u Zagrebu, na trgu di se sve važno dešava. A desilo se da je niki pobro postrojija par iljada mladih, u tutama i rebatinkama, da marširaju i pivaju ratne pisme.

Poručuju. Mi smo spremni! Omar san se probudija jer me uplašilo. Oli su srbi krenuli priko Dunava. Oli se Dodik odlučija ratovat. Drugog izazova ne vidin. Talijani nisu. Slovenci nisu. Mađari nisu. Pa NATO je to. Tko je onda?

Golobradu dicu se nadrkalo da im se valja ustat i poć u boj. Kontra sebe. Kontra samih hrvata.

Čudan smo mi sustav izgradili. Čudan i neshvatljiv. Raslojili smo se, a mržnja se raskotila po sasvim čudnim običajnim razlozima. Propadamo u svakom pogledu. Idioti lakoćom zazumu vlast, kriminalce se slavi ko božanstva a lopovi nesmetano grabe blago di in se ćefne.

A da je onim dvi tisuće „bojovnika“ punjetara turnit mikrofon prid ćunku i upitat za razlog „regrutiranja“, virujte mi da nebi znali guknit.

U boj, u boj, kontra narod svoj!

POŠTO POTO

Bija san na put kroz Bosnu, tamo. Kroz Hrvatsku, amo nazad.

Volin promatrat krajolik. Autobus, a sic uz prozor je idealan da ćapaš mnogo toga. Zašto mi je baš ovo palo na pamet kad san ugleda tabelu Travnik.

Skoro da san povika i zamolija šofera da stane barenko pol ure. Zašto? Pa da odletin diplomirat na travničko sveučilište.

Vraćali smo se i opet me jedna tabla navukla na poganu misao. Osjek! Zašto on? Pa tu bi šofer mora stat barenko dva sata da bi komotno, brez priše, doktorira.

Nisan se izlaja, i bolje mi je. No jutros čitan kako je jedan pobro za tisuću kuna kupija Covid potvrdu.

Nema što. Napredujemo. Sve je na prodaju a nemoš kupit ništa.

Druže Tito sritan ti 29. Novembar.

POSAVAC U ĐIRU

Omar da se izjasnin. Oni Posavac nije čovik kog bi se škartalo na prvu ma rođo moj to što je uzeja 10 tisuća kuna, i prizna, uteg je kojeg se teško rišit. Deset ( 10 ) tisuća je sitniš prema našim velikim muljatorima ma je nakana nakaradna.

Nakaradna i tu nema praštanja. Mrš u svoj sokak i ne poviruj!

Koja je to poruka? Je, uzeja san da bi nekog zaposlija! Zar triba dalje u pravdanju? Kume moj zasra si samo tako, posla pogubnu poruku mladima i otvorija prostor totalnom pustošu po pitanju morala i daljnjeg postupanja.

Ali, jebi ga, 80% njegova puka ga oće nazad. Zašto? Zar gori u pristojnom kraju nema nitko do Martin Posavac da ih dalje vodi? Zar je on toliko pozitivan, a nije, da ga se tretira ko kralja?

MI SMO  SAD NEŠTO DRUGO

Evo već malo duže vrime pratin kako poraženi kukaju i prozivaju pobjednike za nakaradnost.

Pazite, ovi prozivači su 600% više nakaradnosti napravili od ovih sirotana koji pokušavaju ispravit tu gadost.

U Splitu prednjači vezir koji je dužan 1,7 milijardi a čini mi se, tako pišu mediji, i poreznoj određeni broj miljuna.

Što tira te nakaradnike da se tako olako itaju i zašto im se daje prostor da ih se uopće čuje? Njima je misto nasuprot sudskim vjećima, nasuprot organima gonjenja a nikako katriga da siplju svoju ispraznost u prostor kojeg su totalno izneredili i opljačkali.

Ja znan razlog. Računaju na onaj dil našeg puka kojemu se živo jebe za išta ili su korisnošću vezani za te „bojovnike“ propasti. Bojin se reći da su njihovi glasači maloumni jer mi odgoj tako ne dozvoljava ma svaki živući stvor bi se mora upitat zašto in daje svoj glas.

Jer ako ga daju, priznaju sami!

 

 

 

 

 

 

mm

ABOUT THE AUTHOR

ANTE TEŠIJA rođen je 1953. Spisatelj, kolumnist, esejist. Piše poeziju, priče, romane i aforizme. Služeći se satirom i humorom pokušava opisati svakodnevnu društveno-političku paradigmu društva.