ZAGORO MOJA
Ante Tešija
TROLL S PANTOVČAKA
Katarina Jakšić
Skupo plaćamo Facebook statuse. Samo 36.000 kuna bruto košta predsjednička plaća, ali tu je cijeli Ured predsjednika i njegovi troškovi, a čemu služe svi savjetnici?
Da bi se posvađao s pravobraniteljicom, udrugama za sprečavanje nasilja, političkim analitičarima i novinarima. Da li ga o tome savjetuju svi ti savjetnici, da ulazi u polemike s novinarima?
Tko je on, troll? Bully? Laprdalo?
Funkcija predsjednika možda je simbolična, ali on ima puno javnog prostora za usmjeravanje na ono što smatra važnim. O njegovim izjavama se raspravlja svaki dan. Činjenica je, ako se predsjednik posvađa s nekim preko Facebooka, to će biti udarna vijest u dnevniku. Ima moć da skrene pažnju na neku važnu temu, da natjera da se priča o tome.
I kako on koristi taj kapital?
On je prilično uspješan u tome da upropasti potencijalno konstruktivnu raspravu. Taj prostor koji ima on koristi za svađe sa legitimno izabranim predstavnikom manjine. Ili skretanje pažnje na holivudske glumice – kakve veze oni imaju s našim kontekstom, sa ženama koje trpe nasilje jer nisu u poziciji moći. Zašto ne koristi tu medijsku pozornost koju ima na ukazivanje na prenatrpane domove za nezbrinutu djecu, budući da birokracija oko posvajanja oduzima djeci godine života?
Zašto ne ukazuje na poslodavce koji ne isplaćuju plaće? Zašto ne ukazuje na loš izborni zakon? Zašto ne potiče ljude da izlaze na izbore umjesto da se hvali da on sam neće izaći?
Ima toliko stvari na koje može skrenuti pozornost. On nekad i skrene pozornost na ono što je bitno, ali onda njegov tok misli krene u toliko čudnom smjeru
Ono što se svakako nameće je (auto)destrutivnost njegova djelovanja. Nevjerojatna sposobnost uništavanja prilike da konstruktivno usmjeri javni govor. Umijeće odabiranja “prave” strane – umjesto da digne glas protiv devastacije obale, on staje na stranu devastatora – jer su privatno u dobrim odnosima!
Netko tko je imao sve poluge vlasti nema sad puno prostora da kritizira sve ostale – činjenica je da je imao ovlasti sve promijeniti, ili bar pokušati prodrmati.
Ako netko nema pravo kritizirati, to je onaj koji je sam bio na poziciji sve promijeniti.
Nema pravo kritizirati onaj tko se hvali da ne izlazi na izbore.
“Polupismeno piskaralo”
Medijsko prepucavanje sa Puhovskim i Dežulovićem je jedno od Milanovićevih najnižih točaka. Ono što je ultimativna besmislica je svađati se sa političkim analitičarima i novinarima. U ovoj zemlji koja strši od problema na koje može ukazivati, on se prepire sa onima koji ukazuju na korupciju, političkim analitičarima i novinarima kojima je životni poziv ukazivati na nepravilnosti.
Novinaru koji je sigurno u konkurenciji najpismenijih ljudi, on kaže da je nepismen. Takvo suludo vrijeđanje govori o gubitku kompasa. Jednostavno se moramo zapitati: što je on napravio?
Svakako je dobro da postoji opozicija HDZ-u, da im se netko glasno suprotstavlja i dovodi u pitanje njihove podmukle odluke i licemjerni javni govor.
Ali na koji način to radi? Predloži dobru kandidatkinju, a onda želi zaobilaziti proceduru. I servira HDZ-u da mu zabije gol.
Manje zlo ili druga vrsta zla?
Cijelo vrijeme tražimo pravu opoziciju sistemskom zlu, što je u hrvatskom slučaju HDZ. Ali Milanović nije ta opozicija, iako načelno priča protiv HDZ-a. On nije “manje zlo”, jednostavno druga vrsta zla.
HDZ je pravo, podmuklo zlo. Bačići, Filipovići i su pravi uništavači nacionalnih interesa, spremni prodati priču da sve to rade za dobrobit naroda.
Bez obzira koliko očajnički mi trebali pravu opoziciju sistemskom zlu, nemamo je.
Ali Milanović nije nikakav graditelj u ovom društvu. Ako HDZ ruši konstrukciju, Milanović sigurno nije taj koji je gradi.
Mogao je poentirati 1000 puta. Dok je bio na vlasti, i poslije. Ali sve se više čini da on igra za isti tim – protiv nacionalnih interesa. On je čuvar istog sustava.
Kad jednom odem s vlasti, želio bih da me ljudi ne pamte po ničemu. – Z.M.
Ipak, pamtit će ga se po raznim biserima.
- Za vrijeme Lockdowna dolazio je u opskurni klub u slovenskoj da bi pojeo ribu “da se ne baci”
- Hvali se kako neće izaći na izbore (a kad je trebalo izabrati njega, zamolio je ljude da se odreknu skijanja)
- Uporno želi nominirati prof. Đurđević za predsjednicu vrhovnog suda mimo procedure, čime joj je minirao sve šanse
- Štiti bespravnog graditelja koji mu je inače prijatelj, a prosvjednike protiv bespravne gradnje naziva parazitima (dok sam većinu svog života živi na državnom proračunu).
S Pantovčaka stalno dolazi neka grmljavina. Ali od te grmljavine nitko nema ništa. Jedino pozitivno je što Milanović govori i protiv HDZ-a. Ali je li to dovoljno?
