|  |  | 

S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

TJEDNA INVENTURA „BISERA“

 

 

 

HRVATSKA JE IZNIMNO USPJEŠNA EU ZEMLJA

Da nije nova predsjednica EU komisije, Ursula von der Leyen, positila Zagreb i iznijela navedeni podatak pomislija bi čovik da baš i nije tako.

No ko da ne poviruje tako visokom izvoru. Samo, postavlja se pitanje, ima li ona vrimena baš sve znat o našoj domovini, i tko njoj prenosi informacije, tko tumači stanje.

To da smo posebni ima niz pokazatelja. Jedan od njih je najnovija informacija kako će nam pristupne ceste okolo Pelješkog mosta radit grci i austrijanci.

Što bi se mi šporkavali. Čemu trud kad je jednostavnije dat to bidnin grcima pa nek se oni muče i znoje. No zajeb je u temu što će malo grka i austrijanaca bit u trlišu u društvu poskoka po kamenjaru poluotoka. Radit će to naš svit. Normalno, za siću, a skorup će put Atene i Beča.

Konstruktor, Pomgrad, Melioracija, Lavčević, Visokogradnja, Rad, Radnik….. samo je mali niz Hr. imena firmi iz Dalmacije, koje su po svitu ziđali i donosili dolore u, nekad, neuspješnu državu.

GOSPA DALA RUKU

Ako je virovat Slobodnoj, izjavama stanovnika Sućuraja na Hvaru i slikama sa terena, pod pokroviteljstvom međugorske Gospe, jedna od vidjelica je upravo izbetonirala dija rive , postavila pločice i ležaljke sa zabranom pristupa običnim smrtnicima.

Šta fali da se izgradi i mini kapelica?

Jednom je Papa Franjo jasno poručija kako Gospa nije poštar i teleoperater, te da se prestane manipulirati sa tim svetim imenom.
Očekuje si izjava vidjelice, možda ima papire potpisane od posebnog jamca.

PIROMANKA

Palila je lani, zašto ne bi i ovu godinu. Krenila dama na posal, kupila kocke za potpalu i štaš sa njima neg roštiljat.

Da se tu radi o opakon bolesti to je svakomu kristalno jasno, no nasmijalo me objašnjenje poznatog psihologa koji tvrdi da oni, piromani, tako nadoknađuju svoj izraziti nagon ka seksu. Što, gledajuć sukljanje plamena, svršavaju?

A svršili bi oni meni na nikon pustopoljini, okruženi plamenim krugom, pod budnim okom vodnih cjevi, pa nek se jebu koliko ih volja.

SLOBODNA U NESLOBODI

Da budale bauljaju svakodnevno po našim ulicama to ne triba posebno dokazivati.

No što nagoni te budale, skrivene i neprimjetne, da djeluju opasno po tuđe živote, to je posal za specijaliste medicinskog smjera.

Jedna posebna budala uzela mobitel u ruke i nazove Slobodnu Dalmaciju da ih izvjesti kako in je postavila bombu u prostorije, te da imadu pola sata da pobignu. Koja je to budala na kvadrat? Oće uništit novinu, jer novinari pišu što nije po njegovu guštu, pa ih izvjesti da pobignu. On ih u stvari ko spašava.

Kako ih izličit? Pirulama teško. Razgovorom još teže. Zatvorom nikako.

Isti poučak kao kod dame koja redovito roštilja. Zatvorit u prostoriju i navit budilicu da in „otkuca“ zadnje trene.

PROSVJEDI U NAŠEM GRADU

Prosvjed je demokratsko pravo svakog čovika. Normalno, ako tim činom ne ugrožava druge i ne vrši protuzakonite radnje.

I večeras se prosvidovalo. Ljudi izražavaju svoje nezadovoljstvo stanjem u gradu, projektima za koje misle da su štetni. Ustvari, poručuju da nisu zadovoljni.

Evo i ja nisan zadovoljan radovima u ulici di živin. I ja san javno prosvjedovao znajući unaprid da nam se nanosi šteta te da odabir vrimena izvođenja radova nije po miri čovika i njegovi potriba.

Raskopala se ulica po cilon dužini, postavljene cjevi za plin, a da nigdi nije ostavljen odvojak za priključenje, što kazuje kako nećemo bit podareni tom mogućnošću korištenja plina u domaćinstvu.

Rupa ostala, jednosmjerna regulacija prometa ostala, a jedino se u interes Lidla ne pača.
Ćakule su sastavni dija naše svakodnevnice. Jedna je zapasala prostor i pažnju. Poslušajte dijalog.

-Pa pizda mu materina već deset dana je vako, gotovo, a oni ne asvaltiraju ulicu.

-Ne mogu se dogovorit.

-Ko to?

-Vid’ vako. Ovu stranu di su stavljene plinske cjevi ima obavezu asvaltirat ovi izvođač iz Zagreba a drugu stranu ulice, Grad Solin.

-I? Koji kurac ne rade?
-Reka san ti. Ne mogu se dogovorit.
-Šta ih gradonačelnik ne pošalje u kurac?

E tu se krije ono glavno. Moj gradonačelnik bi triba potegnut pješke do naše ulice u društvu izvođača i investitora i dat im rok za završetak uz mogućnost penala za svaki dan zakašnjenja.

-Znaš li ti rode da se vako sitni radovi u nikin zemljama obave u pet dana. Sve ko caklo osvane.

-A di to, rec’mo?

-U Norveškoj,……

-E, jebi ga, uni imaju Kralja.

NAŠI MLADI JUNACI

Nema trena da nas mediji ne izvjeste o novim uspjesima naših mladih koji redovito na svjetskim takmičenjima osvajaju medalje.

Objavljuju, nako usput, da popune stranice.
Evo se još jedni vratili iz Slovačke sa rpon medalja.

Dočekali ih ćaća , mater i profesori. Oni najbitniji za taj velebni uspjeh.

A ja bi tija znat nešto više o ton dičici. Tija bi da se za njih znade, da in se pruži posebna pažnja i „zaključa“ u potrebitu sutrašnjost naše domovine.

Ništa od tega.

No zato san ima priliku, listajuć dnevnu novinu, ugledat intervju sa izvjesnon Snježanon Mehun, na tri stranice, uz obilje sličica iz njenog , na visokoj nozi sponzorstva, života.

U stopu je prati Nives i Lidija di se sa posebnon pažnjon dočarava izloženost, u javnosti, njihovi grudi i guzica.

KRASTAVE RASTAVE

Najlipšu poruku nam je donila visoka gošća iz EU.

Demografski smo na putu izumiranja. Ona svojin primjerom nudi rješenje. Sedmero dice je ta lipotica donila na svit. Sedmero.

Kod nas je po mjesnim uredima izuzetno živo i prometno. Nisu se ni vinčali a već se rastaju.

Triba to rode moj znat regulirat.

No ni sve rastave nisu iste. Bolne jesu, ma jedna, nedavna, posebno boli javnost.

Taka ljubav se odavna nije desila u lipon našon. Svudi skupa, umiljati, nasmijani i odlučni da u svoju porodicu usisaju cilu Hrvatsku. Da budu ZAJEDNO. A završiše ko Miljenko i Dobrila.

Nesvaćeni, razočarani, odbačeni, svako na svoj način izvoli se obratit zajednici kako bi krivnju svaljivali jedno na drugo.

A razlog je zapravo njihova neplodnost.

Toliko ispraznosti i besmislenog trabunjanja u kratkom braku, uturi ih u razvod bez naslijeđa.
Jer to što su ostavili sa sobom nije za podilit.

SELJAK, SELJAČINA, NIJE VAM TO ISTO

Volin poć na događanja Solinskog kulturnog lita.

Ima tu svega po guštu nas kojima je ovo i namjenjeno. Raznovrsnost tu caruje. Za svaku pohvalu.

Odlučin poć u Gradinu jer se nude note iz daleke Amerike i Kanade.

Negdi pred ulazom me zaskoče njih dvojica.

-Diš ti?

-U Gradinu na..

-Na đez.

-Da.

-A kuš neg tamo. Ol’ se ti nisi odgojija uz đez.

Ima to gori kod vas vlaja.

-Slušaj vako. Rodit se ko seljak nije sramota. No umrit ko seljačina…e to je rode moj već zajebano.

mm

ABOUT THE AUTHOR

ANTE TEŠIJA rođen je 1953. Spisatelj, kolumnist, esejist. Piše poeziju, priče, romane i aforizme. Služeći se satirom i humorom pokušava opisati svakodnevnu društveno-političku paradigmu društva.

Solin Info

Solin Live na Instagram-u