Grad Solin ZP Izdvojeno

TISJA KLJAKOVIĆ BRAIĆ – POSEBAN SVIJET UMOTAN U LIPOTU JEDNOSTAVNOSTI

Ante Tešija

 |  tra. 7, 2021

TISJA KLJAKOVIĆ BRAIĆ

U vrime kad ti je najbolje stat doma, kad svaki izlazak biva opasan, nema boljeg „gubljenja“ vrimena od druženja sa kojim librom, špartanjem po društvenim mrižama ili, ako si od pera, dovatit se pisanja.

Savršeno vrime za nova otkrivanja.

Toliko se tajnovita svita kreće tu oko nas, djeluje, nudi svoj rad i traži samo malo pažnje da bi on bija svrsishodan.

Volin istraživat. Naprosto se turan u sve kantune zanimljivosti pa se tako i pronađu lica, i njihova djela, vridna upoznavanja.

Jednom za redovita ispijanja kave na terasi Doma „Zvonimir“ i ćakulavanja sa ritkim ljudima pod opsadom pandemije, točnije sa Jerom Podrugom, bijah upoznat da postoji jedna sjajna žena, umjetnica, koja mnoge u ova teška vrimena uspjeva oraspoložiti,nasmijat, svojim već kultnim objavama na društvenim mrežama.

Cjela priča je krenula u tom smjeru jer mi je ima potribu reći kako je ona, solinski’ korjena, napisala sjajnu knjigu „U malu je uša đava“ te da bi triba istu pročitat.

Nije mi tribalo puno, pronaša san libar i već sa izgledom korica bijah siguran kako je unutra sadržaj vridan pažnje. Nisan se privarija.

Volin priče iz ditinjstva. Volin oni osjećaj kad me nečije djelo turne u vlastitu prošlost i poškaklje zanimljivošću već skoro zaboravljenog.

A libar koji potpisuje Tisja Kljaković Braić spada upravo u dijelo koje svojim nesilaskom sa prvog mista najprodavanijih to i potvrđuje.

Normalno, takova spoznaja traži daljnju uživanciju u djelima autora pa se sudarite sa svestranošću kroz različite načine izražavanja.

Akademska slikarica tako u prvi red interesa tura sasvim poseban stil komuniciranja sa svojim karikaturama na bazi nevirovatne mogućnosti svakodnevnog suodnosa njenih famoznih partnera, jednostavnog naslova „Oni“.

Stoga je i opravdana moja želja da solinjani, i šire, putem našeg portala budu upoznati sa Tisjom te da im se otvori mogućnost konzumiranja zaista vridnih umjetničkih uradaka.

Tko je Tisja Kljaković Braić?

Ja sam slikarica opće prakse. Al prije svega san mater. Ako pitate o mom poslu na njega najmanje trošim vrime. Ono šta mi ostane nakon šta sredin kuću i otpravin dite u školu. Tu nađem neku prazninu za napravit šta iman . Međutim ja cilo vrime razmišljam šta ću radit i dok usisajen ili dok višan robu. Realizacija je ništa, čas posla. Bitna je ideja. Ako sidnem radit, a da mi nije zaiskrilo u glavi bolje da i ne počinjen .

Umjetnosti se kod mene prožimaju. Ako mi se kipari – kiparim, ako mi se piše – pišem … slikam i kad pišem. Obe moje knjige su slikovite. Uglavnom sam sritna .

Znamo da ste solinskih korijena. Upoznajte nas sa vašim precima?

Moji preci, ja sam nekako nastavak svih njih. Moja familija je slikarska, umjetnička. Najpoznatiji je Jozo Kljaković – slikar poznat po freskama u crkvi svetog Marka u Zagrebu. I slikari Dalibor i Vjekoslav Parač, također su moj rod .

Moram priznat da san osobno oduševljen sa vašim radovima. Upoznajte nas sa vašim počecima, uspjesima, i čemu se novom možemo radovati.

Otkad znam za sebe znala sam koji putem idem. Nikad nije bilo dileme. Do sada imam nekih četrdesetak samostalnih izložbi.

Knjiga karikatura „Oni“ dosegla je stvarno veliku tiražu – 11 500 prodanih primjeraka! Ona me je približila i publici koja nije likovna i to me posebno veseli. Ispada da je ima svaka kuća k’o knjigu recepata Dike Marjanović.

Vaš roman „U malu je uša đava“ spada u djelo koje „proguca“ čitatelja. Otkud ta silna ljubav prema ditinjstvu i akterima koji su bili uz tebe?

Roman „U malu je uša đava“ napisala sam kao svoju uspomenu, a ispala je to uspomena cile jedne generacije. I on je prodan u oko 8000 primjeraka i mjesecima je najprodavanija knjiga hrvatske književnosti. A sve se to desilo čisto slučajno. Došlo mi jedan dan i zabavljalo me pisat i sićat se. Čisto da se ne zaboravi .

Po prirodi sam neki nostalgičar i živim u prošlosti malo pa mi je bilo ugodno vratit se u dane kad su svi bili živi… A oživila sam ih sve i babu i didu i susidstvo.

Čemu novom se vi osobno radujete?

Ono šta me posebno veseli je velika izložba u Klovićevim dvorima koja se treba održati u deveti misec. Ona će objedinit čitav moj rad u proteklih dvadeset godina. Od art bruta preko lirskog slikarstva i skulpture pa sve do ilustracije, plakata i na kraju karikature.

-Na društvenim mrežama ste silno popularni.

Nisam popularna ja nego „Oni“ i to me silno veseli da je to tako. Meni se ljudi možda malo lipše javljaju na putu. Al velika je srića za mene moć nasmijat.

Otkud toliki talent za savršenstvo u jednostavnosti?

Jednostavnost u izrazu za mene je najbitnija. Sve treba očistit u životu, i kuću od suvišnih stvari i život od krivih ljudi. Pa tako i sliku i crtež. Sve reć’ u dvi riči, u dva poteza .

ONI su nastali iz te moje želje da u dvi crte vidite emociju, da vidite život.

Umjetnost mora bit živa. „U malu je uša đava“ postigla je veliki uspjeh jer je istinita. Ono šta sam ja napisala ne da se izmislit. Tu su ljudi prepoznali svoje živote i poistovjetili se s njom.

Znam to po pismima čitatelja, a dobila sam ih bezbroj i svako počinje gotovo isto – I ja sam imala takvog dida …

Na kraju krajeva ta knjiga donosi jednu lipu emociju, a danas kronično nedostaju takve emocije. Pričala mi je jedna gospođa koja je svojoj mami od osamdeset godina dala knjigu da je pročita. Mama joj je rekal – aj donesi mi još jednu ovakvu.

Evo okrenite program bilo koji… posli dnevnika samo serije o ubojstvima, rat, muka… Ljudi su željni lipih emocija. Pa ja se pitam zar smo stvarno kao društvo došli do toga da ih više ne možemo dat? Nema više „Ne daj se Ines“…

Nadam se da ste pročitali libar Momčila Popadića. Vaš i njegov roman bi po meni tribali bit obvezna literatura u osnovnim školama.

Popina, „Momo zašto se kriviš“ je divna knjiga koju mi je moj tata davno kad je izašla da da je pročitam. Još sam dite bila i zasikla mi se u memoriju i sigurno je i ona jedan od razloga zašto sam i ja napisala svoju.

A oću li pisat još – ne znam. Ako mi dođe.

Poručite nešto mladima koji traže uspjeh u ovim olovnim vrimenima.

Uspjeh… pa evo mog recepta. Nikad nisam razmišljala o njemu. Sve šta sam napravila zabavljalo me i veselilo. Nisam bila ni uporna ni ustrajna nego zaigrana. Hvata me neka euforija kad znam da je nešto dobro i to je divan osjećaj .

Nadan se da ste dobili razlog za upoznavanje Tisjinih djela. Siguran sam da će te guštat i otkrit novi način kako se zaigrat i sebe uturat u svjet koji proizvodi umjetnost i kulturu jer bez tog „sastojka“ život biva silno unazađen i gorak.

Zato krenite u kupnju knjiga, proćirite na njenu fejs stranicu-Tisja Kljaković Art gdje ima već preko 60 000 pratitelja.

Po njenom književnom prvjencu u Splitu na daskama HNK se sprema predstava koja će zasigurno postati hit i tražit će se karta više.

A da je naša Tisja odavno prekoračila granice Splita dokaz je što izložbu u Art roomu Centar za mlade Bunker u Samoboru mogu se danas vidjeti njena djela uz brendiranu robu sa njenim crtež- motivima.

Kad vrime dozvoli, zazivam njeno gostovanje u našem, i njenom, Solinu kako bi iz prve svi vidjeli o kakvom se talentu i umjetniku radi.