|  |  | 

Zločin bez kazne ZP Izdvojeno

SVIJET U KOJEM ŽIVIMO

 

 

Možemo stalno promišljati kakav je svijet u kojem živimo.

Jedno je sigurno, a to je da nikad nije dosadno.

Živimo u najzanimljivijim vremenima. Ovo je svijet koji se stalno mijenja, i to izaziva tjeskobu i uzbuđenje. Ne znaš koja pravila će važiti sutra, za koje poslove sljedeće godine moraš biti obučen, hoće li tvoja diploma imati neke koristi kroz dogledno vrijeme.

Sve informacije su stalno dostupne, ali to je tolika abnormalna količina informacija da se teško snaći u toj šumi. Stalno smo zatrpani spamom, i moramo se iskopavati iz tog brda. U svakom trenutku možemo doći do apsolutno svega u milisekundi. I to je nevjerojatno bogatstvo – i prokletstvo ovog vremena. Zasipaju nas informacije, dezinformacije, anti-informacije. Tko odlučuje što je od toga važno?

Smisao škole i cijelog tog reproduktivnog, kvizaškog znanja doveden je u pitanje. Čemu uopće nešto memorirati kad u djeliću sekunde možeš doći do svih mogućih biografija, teorija, mudrih izreka i detaljnog opisa što su radile sve domaće i strane starlete?

Tražimo jedan mega, sveobuhvatni pogled na svijet u kojem živimo, jer nema drugog. Bar dok smo na Zemlji. A dok smo tu, ne prestaje potraga za smislom. I za srećom.

Svijet se toliko mijenja da je pitanje što možemo naučiti svoju djecu, a većina onog što smo naučili od svojih roditelja više nije aktualno. Ne znamo što će biti popularno već sljedeće godine. Mi smo prva generacija koja nema pojma čemu trebamo podučiti svoju djecu.

Naši roditelji živjeli su u predvidljivom svijetu socijalizma koji je funkcionirao po jasnim pravilima. Znalo se koji posao možeš raditi, znalo se i gdje ćeš raditi, za koga glasati, što nositi i slušati.

Danas ne znamo hoćeš li biti digitalni nomad, otići u Irsku, ili pokrenuti svoj biznis na otoku.

Tko je mogao pomisliti da će jedno od najunosnijih zanimanja postati influenser, a društvene mreže radno mjesto?

Prije 25 godina nije bilo pametnog telefona, a danas smo bez njega potpuni invalidi.

Sve je dostupno online, toliko da možemo i raditi online, ići na sastanku, u onlajn knjižnicu, gledati film, zadovoljiti socijalne potrebe – kao u Matrixu, tijelo nam je spojeno na aparate dok nam se um nalazi virtualnom svijetu.

Možemo promatrati stvarnost sa stajališta nekoliko postojećih razina.

Globalna razina

Globalno gledajući, zadnje tri godine su bile kao neki veliki eksperiment. Dvije godine još neviđene pandemije, ali što je zanimljivije bila je reakcija na bolest. Eksperiment (čiji god on bio) je uspio, kuće su postali zatvori iz kojih se praktički nije izlazilo dvije godine.

Sve dok rat nije izliječio ljude od korone, i sad imamo malog diktatora koji drži arhaične povijesno-revizionističke govore i prst na nuklearnom obaraču.

Tragična istina je da većina planete živi u bijedi. Iako smo predzadnji u Europskoj Uniji, mi živimo u blagostanju u odnosu na prosjek. U svijetu u kojem se tehnologija razvila do neslućenih razmjera, gladuje oko milijardu ljudi. I to najviše zbog ljudskog faktora – ratova i sukoba. Koliko god svijet napredovao, on je jednako toliko i nazadan. Jer se ne možemo uzdići iznad destrukcije, međusobno se uništavamo i po tome nismo ni konkurencija prirodi.

Nacionalna razina

Na nacionalnoj razini uglavnom slušamo o tri slova koja vladaju svime: HDZ. Kao država osuđeni smo na njihove intelektualne kapacitete (koji nisu baš veliki), jer se nitko drugi ne može ni prišuljati vlasti. Pa tako država, odnosno HDZ ne može ljudima u dvije godine obnoviti kuće (iako ima sav novac ovog svijeta), ne može se provesti reforma dalje od rasporeda blagdana (jer ćeš morati ići u neke rezove i nekome se zamjeriti). Osuđeni smo na lumene poput Žalac koja se bavi nepotrebnim softverom kojeg pretplati nekih 20 puta, i to napravi toliko traljavo da je Ured europskog tužitelja uhvati na djelu. Tjeskobno je kad odluke na državnoj razini donose ljudi ograničenih sposobnosti, svedeni na svoju stranačku iskaznicu. I onda godinama moramo slušati tu mantru kako je samo Bugarska iza nas u EU.

Nitko tko je malo sposobniji ne želi biti u HDZ-u, a ako nisi u HDZ-u ne možeš biti u vrhu. I tako nikako da se pomaknemo s mjesta.

Lokalna razina

Lokalna razina je jedan mikrosvijet koji je ogledalo makrosvijeta – tu vidimo jedan više ili manje uređen organizam koji funkcionira po svojim pravilima. Imamo ljude u jednoj zajednici, imamo vlast koja svako malo proizvodi korupcijske afere. Ali to nisu veliki igrači koji posjećuju WEF ili sotonističke rituale, to su mali lokalni suradnici koji žele biti veliki jednog dana. Preko svoje općine. Ali to su najčešće mali HDZ-ovci koji žele postati veliki HDZ-ovci.

I tako zajednica funkcionira, diše, smjenjuje (ili ne smjenjuje) svoju vlast. Ali svaki put kao da imamo déjà vu: netko novi se opet pokaže kao podmitljiv, koruptivan ili nesposoban, i tako u krug. Nikako “na zelenu granu”.

Osobna razina

U našem vlastitom mikrosvijetu možemo razmišljati globalno, i djelovati lokalno, mijenjati mikro stvari oko sebe. Nemamo veliki doseg. Možemo izaći na izbore svake 4 godine, mijenjati svijet pišući komentare na društvenim mrežama, ili utjecati na propagandni stroj radeći kao troll za HDZ ili pro-rusku agendu.

Naš doseg je premali, svodi se na to koliko ćemo očistiti oko sebe, kako ćemo odgojiti djecu (iako ne znamo za kakav svijet ih odgajamo), što ćemo skuhati danas.

Solin Live, sretan sedmi rođendan. I sretno i sljedećih 7, da ne budu gladne novinarske godine. I da se otkrivaju mikro, mini i mega afere na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini.

 

 

 

 

 

mm

ABOUT THE AUTHOR

Diplomirala hrvatski i engleski. Nakon 5 godina predavanja hrvatskog jezika na Braču, dajem otkaz i radim kao predavač na internacionalnim seminarima nastavnike pod organizacijom Erasmus +. Još uvijek pripremam i održavam seminare o temama iz neformalnog obrazovanja u Pragu, Madridu, Parizu... Poželim upoznati lokalnu povijest, pa u međuvremenu završavam tečaj za turističkog vodiča, što radim sezonski. Pisanje mi je oduvijek bilo strast i potreba, pa pišem za sebe i lokalne portale. Solin live je zadnji u nizu :)