Kultura Kultura ZP Izdvojeno

SVI NA DERNEK

Neven Gabrić

 |  sij. 17, 2020

Nakon najavljenog, realizirano. Roman “DERNEK” Strast-Patnja-Nadanje, ugleda je svitlo dana i spreman je na čitanje. Dobili smo u ruke jedan od prvih primjeraka i kao što priliči red je da s autorom proćakulamo o djelu i približimo ga čitatelju.

Foto: Solin Live

Uz čestitke, dvi tri rečenice o romanu.

Evo je konačno roman pred nama. Dugo san oko njega radija pa kad se sve poklopilo, tu je na prosudbu čitatelju. Radi se o djelu sa temom iz malo dalje prošlosti, u vrime kad je tranzistor na baterije bija luksuz te kad su pura, slanina, sir iz mišine i pršut bili prave delikatese. Radnja je smištena u jedno malo selo pod velikon planinon. Tema derrnek je poslužila ko izazov da se dohvatim običaja, događaja i riči, karekteristično za podneblje gdje san se taman u to vrime iskrca u život. Teško se tada živilo. Za današnje prilike neshvatljivo. Dan derneka je bija poseban dan za seljane župe kojoj su pripadali. Taj dan se dolazilo na misu u Crkvu kojoj se pripadalo a nakon nje se blagovalo, veselilo, nudeći prilike posebnosti. Ta posebnost se ogledala u tomu da se sa tog kolarišta mlade cure rado zapute na novu adresu. Umaknu se. Po svemu je to bija poseban dan. Dan karakterističan za ruralna središta Dalmacije, Like, Hercegovine i malo šire.

Tema će očito mnoge zainteresirati, nas zanima sadržaj romana. U kratkim crtama, da sve ne otkrijemo.

Dakle, sve počima ili završava sa tim danom. Tu je polazište svih pedesetak priča koje se naslanjaju jedna na drgu, sa likovima koji se provlače kroz sve radnje ili kao glavni ili sporedni. Svaka priča ima svoj sadržaj, svoj značaj, smisao, gdje sam „utrpa“ karakteristično stanje tog doba kroz humor, satiru i zajebanciju, te sam sa te strane imao namjeru da pokažem kako se u neimanju i neznanju, ipak znalo zabavit na poseban način. Kad nisi opterećen velikim mogućnostima, ostaje ti improvizacija a meni se čini, sa ove vrimenske distance, da su ljudi Dalmatinske Zagore, tih zemana, bili rođeni improvizatori nadareni silnim talentom za bit poseban, a zajebancija je naprosto bila potribna više od kruha i vina.

Gdje je točno smještena radnja romana?

Nigdi i svugdi. Dugo san vagao po tom pitanju i jedino pametno što san skonta jest da to bude nedefinirano. I vrime i prostor i glavni akteri. Mogu biti svugdi. To čitatelj sam može sebi priuštit. Jedino istinito su događaji. Skupljeni sa svih strana, naširoko. Dakle, nije prostor mog Ogorja ma ne branim da se to i tu smisti. Istinito je sve ono što je bilo moguće. A istinito je to da je u Crkvi stolavao pop „Šimun“,pop „Vjeko“, remeta, u krčmi „Jure“, u školi bodil „Stanko“, u miliciji „Jozo“, da je došljak amerikanac „Mate“,da su se volili; „Ante“, „Jela“, „Vice“, „Mara“ i niz drugih mladih likova. Istinit je pisac „Miško“, kipar, mlinar, pijančina, siromah, mulac, baba „svetica“, talent za glumu „Markiša“, ciganska kraljica, prijatelj konja i niz drugih likova koji su potpuno autentični. Oni i njihove riči.

Teško za shvatit.

Ma nije. Želin samo reći da je ideja orginal a sve ostalo kako komu paše.

Kad je promocija?

Moram napomenuti da su ovom djelu pripomogla moja djeca. Bez njih san kljast po pitanju izdavaštva. Veliku pomoć nalazin, a to me posebno raduje, u mom nakladniku, Javna ustanova u kulturi Zvonimir, Solin , na čelu sa sjajnim ravnateljem Tončom Ćićarićem i ostalima. Velika je tu pomoć i sva daljnja moja djela su nagrađena i oslobođena jednog tereta za pisca. Promocija je planirana negdi polovicom veljače. Planiram malo drugačiju od uobičajenog a to prostor u Ustanovi dozvoljava. Naime, želja mi je da se izvede predstava, potpuno autentična priči iz romana. Radi se o silu. U dogovoru sam sa ljudima iz KUD-ova mog rodnog kraja. Prikazali bi jedan moment silno karakterističan za to vrime. Sa orginalnom nošnjom, govorom i običajem. Uz ojkavicu. Uzdan se u sriću i da će sve ispast dobro. Uzdan se kako će i posjeta bit velika.

Je li bilo sponzora? Znamo da to puno košta.

Sponzor sam sam sebi. Diga san ruke od traženja. Sve što sam do sada dobijao od sponzorstva, vraća san kroz humanitarnost. Ovaj put ni to neću moći jer novo djelo čeka pred tiskom. Jedino ako prodaja nadmaši očekivanja može se odvojit za potrebite. Ljut sam na sebe što sam dozvolija da se neki sa mnom sprdaju na način da obećaju pa nestanu. Ja nigdi ne tražim pomoć već samo prihvatim ako je ona ponuđena. Ne služi na čast nekima da me pozovu na svoj protokol pa potom isčeznu a u međuvremenu u ruke dobijem podatke kako se drugima pomaže leva-leva i to za djela minorne vridnosti ali velebne pripadnosti. Ja više nikada, ni u ludilu, neću zatražit sponzorstvo.

Zar to nije žalosno?

Kako se uzme. Tko sam ja da mi se pomaže. Nitko me ne tira da pišem i izdajem. To je moj individualizam. To je moj hobi. Hobi koji je pao na plodno tlo za konzumiranje. I nema natrag. To me drži na životu. Čini mi se da sam i koristan jer održavan nekakvu povezanost sa minulim vrimenima. Knjiga je jedini dokaz da je nešto nekad bilo drugačije. A to se nebi smilo zaboravljat. Znan, život dere naprid, ispisuje nova pravila a knjiga stoji na polici i nije teško zavirit među njene korice i ukrcat se u davno zaboravljeno vrime.

Zar to nije interes i društva? Da potiče takovu korisnost.

Nažalost nije. Demokratsko smo društvo, biramo a dali smo odabrali najbolje to vrime pokaže. Svaka zajednica, općina, Grad, Županije, nije formirana samo da vodi brigu o cestama, parkovima i sličnom već da u djelokrugu rada ima i kulturu, sport i mnoge druge potrebite djelatnosti. Ako nema volje onih na vrhu, đaba što mi „lajemo“.

Koja je cjena knjige?

Svakojaka. Na promociji će biti najpovoljnije. Bit će i poklanjanja. Iman ideju da u svaku školu u SDŽ poklonim određeni broj komada u njihovu knjižnicu kako bi djeca bila upoznata što su im, i kako, imali preci u programu života.

Vidimo se na promociji.

Hvala. Usput upućujem poziv dragim ljudima da nam se pridruže. Za kraj jedna mala crtica za nasmijat se.

„Kad će promocija?“. Upita me jedan moj. „Ol tebe knjige zanimaju?“. Pokušavam ga izbacit iz takta. „Ma briga me za tvoju knjiga. Ja mislin na ono poslin?“. Dođite, garantiran dobru zabavu.