S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

SVAŠTA-PONEŠTO: Karepovac na godišnjem…nadvožnjak…tmina…

Ante Tešija

 |  tra. 18, 2018

Foto: Solin Live

KAREPOVAC NA GODIŠNJEM

Lipo mi bilo pročitat obećanje spliski oci kako će za vrime proslave dana grada, tj. Sv. Duje, zatvorit sve zračne kanale od smetišta Karepovac do rive.

Razlog je potpuno razumljiv jer je iz iskustva jasno kako će našem gradu pohodit silno puno ljudi sa svi strana, pa nije ljudski da njuše mirise gnjiloće i smrada naši dugogodišnji sranja.

Ma mene muči jedan detalj. Šta ako nebeski oci odluče da jugo oli bura, ona naročito, imadu slobodu kretanja taj dan.

Opsa, upravo javljaju kako se i sjednica naše Vlade u to vrime održava u našem gradu. Slušan splitskog poteštata i ne mogu povirovat. Ako kani sve, što je izgovorija, obavit, ja ću ga prvi javno predložit za doživotno na toj funkciji. Pročitajte ovu milinu za uši: POS-ovi stanovi na Korešnici, tunel ispod Kozjaka u moju vlašku, most sa Stinica u Kaštila, nova –šira prometnica iz Solina u Split, omiški pravac, parfemski miris sa Karepovca, Jadro nikad više mutan i……

Samo se bojin da ćemo se ponovo oparit.

HRELJA

Nazva san dragu osobu da mi kaže kad će krenit iz Zagreba, kući.

Popodne. Ošla bi malo na hreljić povirit šta se nudi.

Zašto je meni isti tren na um pa saborski zastupnik i presidente najjače stranke umirovljenika.

Ovi bradati istrijan, ukopan i zavaren na čelu najjače organizacije penšjunata, odluči osigurat svoju kasnu starost te mrtav ladan iskoči iz okvira di je u zadnji dvadeset godina obitava i glumija glas razuma.

Vidija čovik da se nike stvari ne isplate, proučija Saučizam i ostale pokrete priskoka, pa se otisnija u uzburkane vode mutne političke stvarnosti.

Čovik je zbrojija nike brojke, doša do niki zaključki i pod krinkon zabrinutosti za miljun svoji kolega, zauzeti prekopavanjem kontejnera, potpiše izdaju kontra oni koji su ga godinama šlepali.

Pokušavan se sitit podatka koliko u Hrvatskoj ima nas koji nismo za dugo. Čini mi se priko miljun. Ka bi svi glasali za sebe, pa mi bi mogli imat premijera. Ideja mi odma posta bezvezna te zaključin kako je bolje da svako bira šta oće. Jer bi inače ovi bija premijer. Brrrr.

ISTANBULSKA KONVENCIJA

Riva je obiljužila moj život i ka’ god iman vrimena rado se spustin doli.

To je životna pozornica i najlipša razglednica našeg drevnog grada. Sve značajno šta se ima desit, ako nije na rivu, ko da se i nije desilo.

Na rivu se dočekivalo, slavilo i sa nje poruke slale na znanje.

I ovi dan se sa tog blaženog prostora poruka poslaše u svit. Na znanje o volji i htjenju.

Značajka poruke su slova i brojke. Slova, objašnjenje, nisu bili u prvom planu, no brojke, snaga, potpuno zakazaše. Brojem, a ne temom, se htjelo krenuti u neku bitku no kako to uvik biva, krivo nasađen barjak vitar lako otpuhne.

Dvi poruke su ipak dominirale. Jaram i žene.

Šibenčanin na svoja pleća parkira jaram u namjeri da pokaže svitu kako u ovoj državi svi stenjemo pod tim volovskim ukrasem. Samo što taj prikazani jaram ima svoju povjest koju ja dobro poznan jer upravo taj okolovratnik služiše volovima da im kod oranja njiva olakša, a nikako oteža. A orat se moralo da bi se priživilo.

Lice koje se ponizno sluša, čije poslanje i misija traju za dobrobit svog naroda, ničim izazvan, obiljuži ovi skup ritko izgovorenon glupošću. On poručuje kako nan se valja suprostavit nakani mračni sila da žene zavladaju nama i svjetom, jer je to najgore mogući scenarij za našu budućnost.

Ne znan kako on gušta bez žene, ma ja bez moje ne mogu ni jedan dan.

NADVOŽNJAK

Pokuša san prić na drugu stranu i skoro me bager nije pokupija.

AKADEMIK JAKŠA

Volin Jakšu, drag pisnik i čovik posebna šesta i zanimljivosti. Pao je i nastrada, a niko o njemu nema da vodi brigu. Tako vam je sa pisnicima. Kad bi bar sve one divne žene koje je opjeva u svojin pismama mogle pomoć, ne bi bila potriba priko dreuštveni mriža tražit pomoć.

Ljudi, on je akademik. Živa legenda dalmatinskog pjesništva, a prije svega običan, jednostavan i naš.

Di mi to živemo? Tko smo mi zapravo kad nismo kadri bit organizirani i ovijeni uređenjem sa brigom o svakom svom članu, bez obzira na status, titulu i simpatiju.

Jakša nije gotovan. Jakša nije za privilegije i prikoreda. Jakša je samo jedan dobar i pošten čovik.

Ma on triba pomoć. Ko svi mi kad nas zadesi. Zato san žalostan zbog njega i svega ovog okolo njega.

POLITIČKI MONTERI

Ne znan za vas, ma ja se ne sićan da je koji domaći kapitalac lopovluka izjavija išta drugo do da se protiv njega vodi politički montirani proces.

Po svemu sudeći školovalo se ovdi sva sila ti montera. Mene muči jedno. Zašto oni, ka i svi drugi školovani, ne traže svoju sriću vanka.

Evo, bidni naš Zdravko već godinama kuka kako ga progone ti đaci tehnićkog smjera, kako mu se krvi žele napit i upropastit jedno humano, pametno, rodoljubno i čestito čeljade. I dođe mi milo čovika. On koji jedva sastavlja kraj sa krajem, di mu ovrhe kolaju okolo glave, rate stižu ko lude, a nema se. On koji ulaže u tuđu dicu, bdije nad njihovim naukom, noćima ne spava isčekujući kad će prva rata sist na konto.

A ja bi volija upoznat bar jednog montera. Uvik su to neki nepoznati, bez imena i prezimena.

Ma ispita bi ja vjerodostojnost njihovi diploma.

TREĆI SVJETSKI RAT

Znaš li ti rode zašto Trump ne zna ruski a Putin ne zna engleski?

Neman pojma.

Pa ne triba in. Razgovaraju raketama.

TURNEJA

Stigla nan predsjednica u susjednu županiju. Preseljen ured. Zašto ured?

Ja san radija u uredu i znan da tamo po pravilu ima veliki stol, regal, nike komode, pomoćni stolići, katrige, telefon, kompjuter, koš za smeće, lampe i pusto papira.

To sve vuć sa sobom je težak posal. Ima tu i troška. Rade pomoćne snage. I to sve na par dana. Isplati li se to?

Šalu na stranu. Mene zanima smisao . Ima nas ko dva obična svjetska grada. Na malom smo prostoru di se može stić od najudaljenije točke do odredišta za sat vrimena avionom oli četiri autom.

A tu je i fejs, tviter i ostala društvena čuda i za dan vrimena moš pokrit cilu državu.

A moj prijatelj Ljubo, stari splitski šarmer, zna je ko manit ponavljat istu rečenicu.

Curo moja, nikor ti ne more dat kolko ti ja mogu obećat.

TMINA

Već danima gledan svuda okolo tminu. Pari da pada kiša, a nije. Pari magla, a nije. Pari dim o’ požara, a nije.

Pizdune, toj’ para.