|  |  | 

Zločin bez kazne ZP Izdvojeno

STUDENTI U SRBIJI – REVOLUCIONARI NOVE GENERACIJE

 

Upiru se djeca da rođene očeve od laži odviknu..

Išto na kraju bude? Putnici za Sidney…izlaz taj i taj

(Balašević, Živjeti slobodno, 101. citat)

Vučić je imao rješenje za sve. Minirao je opoziciju, preuzeo je medije, samouvjereno je mislio da ima rješenje za sve što prijeti njegovoj nedodirljivoj vlasti.

A onda mu se dogodio „crni labud“ („koncept u ekonomskoj i sociajalnoj teoriji koji sa bazira na tezi da postoje teško predvidljivi i retki događaji koji imaju imaju posebne karakteristike mogu imati značajne posledice na društvene i ekonomske sisteme“) – u ovoj priči fenomen „crnog labuda“ su studenti koji nakon tri mjeseca ne prestaju prosvjedovati do ispunjenja uvjeta. Spremni su riskirati i svoju akademsku godinu, pješačiti 80 kilometara (2 maratona) od Beograda do Novog Sada. I zasigurno puno dalje.

Studenti nisu počeli prosvjedovati tek tako. Ne znamo koliko su prije pratili politiku, ali morali su osjetiti zadah društva kojem je „vrag zasjeo na vrat“, u kojem se „nitko živ ne sjeća tolikih nesreća za jednog vezira“, zemlje oko koje „košije podižu bedeme jeda i prezira“, gdje je „ludama milo, a ostale je stid“. (svi stihovi u navodnicima u proročki Balaševićevi stihovi sa kraja prošlog tisućljeća).

Trebala se dogoditi smrt 15-ero ljudi zbog izravnog nemara države. To je prelilo čašu 12 godina toksične Vučićeve vladavine, moralo je negdje eksplodirati. I eksplodiralo je na ovome, nijedna od dosad isprobanih Vučićevih metoda više ne pali. Ni agenti provokatori, ni problem-reakcija-rješenje, ni podmićivanje studenata povoljnim kreditima a opozicije sendvičima.

Ali Vučić ne odustaje, jer zna da je njegova politička smrt i kraj njega samoga. Ali tehnički, studenti ne traže kraj Vučića – on službeno ionako ima jako limitirane ustavne ovlasti. Oni traže ispunjenje svojih zahtjeva što bi moralo natjerati institucije da profunkcioniraju. A institucije ne mogu funkcionirati bez da Vučić bez gotovo ikakvih ovlasti ne povuče konce. I to je kvaka 22, ako se studentima ispune zahtjevi, institucije nužno moraju srušiti i Vučića.

I tako su studenti nadmudrili velikog vođu bez ovlasti, a zapravo sa svim ovlastima, a on po prvi put ne zna što bi, jer mu se ovo još nije dogodilo.

I zato vidimo Vučića kako pojačava svoju očajničku kampanju, organizira protuprosvjede sa sirotinjom koju je podmitio sendvičima („Al čim se spomene fantom promjene, sjevnu šljemovi/Žali Bože matore, oni se zatvore čim gazde podviknu“), i onda imamo djecu na studentskim prosvjedima, a očeve ili djedove na kontra prosvjedima koju vlastita djeca pokušavaju odviknuti od laži.

Vučić pojačava retoriku da studenti vrše „obojenu revoluciju“, nešto što je poznato kao pokušaj rušenja vlasti izvana. Onda da iza studenata stoji hrvatska tajna služba. Da je ono što rade po hrvatskom udžbeniku o rušenju vlasti. Sljedeće će vjerojatno biti da Severina stoji iza studentskih prosvjeda, jer ih podrži na svakom koncertu.

To mu je stvarno očajnički potez, jer epicentar ove revolucije ne može biti više u samom središtu Srbije nego što jest. Ovo je pravi krik iz same srži nove generacije protiv toksičnosti ove vlasti i njene korupcije koja ubija.

Ne znamo kako će završiti studentski prosvjedi jer nažalost nema opozicije koja može preuzeti štafetu otpora od njih. Ali svakako ovo je najjači krik protiv Vučićeve vlasti. I nije potaknut izvana.

mm

ABOUT THE AUTHOR

Profesorica hrvatskog i engleskog, turistički vodič, sudski tumač, predavač na Erasmus seminarima za profesore, te autor na lokalnim portalima Solin live, Dalmatinski list i Kaštela.com