|  |  | 

S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

SOLINSKA KARTOLINA; SVOJ SVOMU 

 

 

DIV G(RUPA) NA ŠIRINI

Kad se oš oženit, pojmljivo biraš. Školu biraš. Teren za kuću biraš. Prijatelje biraš. Majstore obrtnike biraš. Političku stranku biraš. Sve biraš jer naprosto moraš.

Ma da mi je znat tko je odabra DIV grupu ko izvođača radova na našoj širini!?

Čime su se odabirci poveli, što je oni iz Škvera čarobno ponudija da mu se dade povjerenje? Pa on na našoj grbaći gradi brodove. Znademo kako. Gre u stečaj. I kad nije bija bilo ga je svuda po sudovima.

Oko 150 tužbi on vodi. STO PEDESET!

Prolazin svaki dan Širinom i osim nešto rupa i brda zemlje na travi ne viđe ništa drugo. Kad će počet, ni oni kip Isusa ne znade.

Amo ponovit gradivo. Tko i zašto ga je odabra? On nema građevnu operativu. Znači povjeravat će drugomu. Usitnjeno. Što je tu njegova uloga. Zavarit malo gvožđa i nasadit. Koperanti će drugo.

A sitite se lipi moji. Tribate. POMGRAD, KONSTRUKTOT, MELIORACIJA, RAD, LAVČEVIĆ, DALMASTROJ, RADNIK, ŽELJEZARA……….mogu još, ma triba li nabrajat. Pa potom, HIDROGRADNJA, VIJADUKT…….

Jebi ga, sve spalo na proizvođača vida.

I pravosudno neumornog činbenika.

Skoro zaboravih. Sam sa sobom skrojija ugovor i traži da mu ga Država plati.

Pa da nismo…….!?

SIMFONIJA NA AUTO PUTU, DIRIGENT U MEĐUGORJU

Kroz prošlost su se navijačke strasti usmjeravale prema navijačima klubova iz okruženja sa naglaskom na srpske.

Odoše republike svaka svojim putem pa se računalo kako će nemile scene makljaža biti stvar prošlosti.

Auto put kod Karlovca blokiran. Tuklo se, pucalo, ranjavalo u ……..!? Ma tko to? Hrvati. Zašto? Jer smo idioti.

Dugo nisan akter praćenja turanja baluna jer godinama shvatiš svu blesavost tog nametnutog zuluma. Razni mamići su toliko zasrali prostor nogometa da je čudno što publika uopće postoji.

Za ovaj najnoviji stravični incident krivi su svi akter no najviše ovi okolo NK Dinama. Nitko veći od njih! Tko vam je dao pravo da na stadion u Maksimiru ne pustite navijače Hajduka? Otkud vam takova ideja?

Skrivate se iza transparenata i bubnjeva. Idioti jedni, zar to ne gledate po stadionima širom svjeta. Transparent, zabranjenog sadržaja, se oduzme. Bubnjevi!? Zar su oni oružje?

Osvojili ste prvenstvo? Ok, čestitamo, proslavite, pobjedite, vičite, urličite, ma sve to može biti na dostojanstven način. Dozvolite da protivnik radi isto. Čemu mržnja? Kad će se ta mržnja ko bumerang vratit negdi okolo Dugopolja, nekom drugom prilikom.

Ne, ne opravdavam ni jednu nasilničko navijačku grupu no zašto ih hranite razlozima? Zašto naši mladi policajci bivaju izložene pogibelji zbog budala?

A za budale ima lika. Sitite se Margaret Thacher. Pogledajte prenose utakmica sa otoka. Nema žice, nema prepreka. Igra se, gušta, a kamera sve biljuži. Ajde pobro, izvoli bači se. Sljedi hlađenje po kazamatima i to dugoročno.

A mi!? Ko nam što može.

GLORIJET, NJEMU NJET!

Eto ga, došlo vrime da tu u lipo uređenom prostoru na dnu Gospina otoka u punom sjaju zablista novi sadržaj na radsost nas koji volimo vidit i čut Riku prid nosem.

Dugo se nagađalo tko bi to moga „dobit“, kolale su poluinformacije kako se sve znade a da neće biti po Božju već po rođačkom.

Očito su sumnje bile neosnovane jer po otvaranju koverti sa ponudama biva jasno tko će tu uselit te kavopijce i kulturnjake razveselit.

Kad pojmljivije proštudijaš ponuđače dolaziš do neobično mogućeg, da je najbolja ponuda 32.000,00 kn a ona do nje 31.446,40, znači u pripetavanju je 553,60 kuna bilo presudno.

Što je navelo drugovažećeg na tu skrojenu cifru teško je dokučit no kad provjerite aktera onda čudu nema kraja.

Zna se ponuđač. Skriven iza jedne od niz maskir firmi na ime sina oli netijaka.

Mora bit da ni koalicijska ljubav više nije tako čvrsta i na snazi. Hvala Bogu, osvjestili ste se.

Ili triba sačekat!?

DRPOLJUBLJE

U ovo vrime kad je sve opasano privatnošću, kad smo raskrstili sa samoupravnim socijalizmom, kad smo proizvođača i djelatnika sveli na sirotinjstvo, pokazuje se da žile teg omrznulog „proizvoda“ bivšeg sustava ipak žive.

Došlo mi prid okice tekst meni draga novinara iz 2020 g gdje se crno na bjelo podastire da je socijalizam još živ i da se žilavo održava na snazi.

Radi se o dva stana u centru Zagreba koji su kupljeni, od strane MORH-a, u milijunskon vridnosti a prodani pogodnom za siću od sto i kusur tisuća kuna. Objašnjenje. Zadužija je Državu!

Zašto meni ovo sad škaklje maštu? Zašto se pačan u poslove koje ne „razumin“? I stvarno ne razumin.

Zašto ta dva stana domoljub i zaslužnik nije dobija mukte? Kako se to izračunala baš ta cifra?

A jutros opet na tapetu samoupravni socijalizam. Oni bivši župan sa Banije, traži da mu Država dade mukte kuću u kojoj već dugo živi i plaća najam od 1 kune. I niki stan se usput spominje.

I sad vi meni tovarite nostalgiju i ljubav prema bivšem!

Ne gospodo. Vi koji ste „dom“ ljupci ne puštate taj sustav da umre. A zašto i biste kad vam je taman po miri.

Domoljublje je rastezljivo ko žvakaća. Naročito za kvadrate.

EKOLOG  IZ  BRISELA

Pročita san obiman tekst razgovora sa nikim stručnjakom iz Brisela koji nas pokušava uvjerit da bi smo Dalmatinsku Zagoru mogli upregnit u razvoj i od toga bogato živit.

Slažen se sa njim. Mogli bi. Ma zašto bi se uprezali oni koji odlučuju kad oni i tako bogato žive.

Dalmatinska zagora je Bogom dan prostor za niz investicija od kojih se može planirati budućnost naraštaja koji pristižu. To je čaroban, netaknut, prostor. Tu stoluje, još uvjek, izvorno. No neće za dugo.

Ekolog virovatno nije svuda po našem kršu šeta. Jer da jest vidija bi kojin talenton se gori odlaže smeće, kojon brutalnošću neinteresa se normalne ljude tira ća, kojim maćehinskim odnosom se sprdaju sa nama a mi im svesrdno dajemo ruku.

Vodija san Udrugu koja je umislila da se može. Umislila, pokušala i odustala. Bar što se mene tiče. Nema tu pomoći moj ekolože iz Brisela. Nemamo mi volju udrit šakon o stol, uzest zastave u ruke, pokucat šakon na vrata vlasti. Mi se radije pravimo ludi ko da to nije naš posao, ko da smo drogirani i ustravljeni od odmazde.

Jučer san čuja rečenicu stranca. „Bože, koja ste vi lipota pogledon iz aviona.“

Skoći padobranom, uviri se!?

BONA  SERA

Ovi dana se često spominje niki datum kad su „domoljubi“ poklonili Italiji silno veliki prostor uz obalu Jadrana. Po meni čin izdaje, lopovluka, prevare i kažnjivosti.

Trgovanje, pogodovanje, sa prostorom je čin izdaje. Nema tu opravdanosti. Pa potom taj čin pravdati i slaviti potpisnike  spada u malo veću bedastoću i pljuvanje samog sebe u ogledalo.

Kako to obično biva uvijek postoje ispravljači. Postoje ljudi i snaga svjesni stanja te svojim angažmanom i borbom to povrate matici državi.

Zar njih nebi tribalo slavit? Zar oni nisu vridni spomena u datumima godine kad se vratila stara i jedina crta razgraničenja.

Neee, u nas se slave darovatelji, iznalaze razlozi potrebitosti uz vične laži kojima se skreće rjeka istina u provaliju zaborava.

Bona sera sinjori.

DOMOLJUBLJA  I  ZASLUŽENOSTI

Ja više ne znan tko san! Kako ću i znat kad je formula za izračun toliko zajebana da ju ni Anštajn nebi moga rišit.

Nakotilo se to rode moj. Previše domoljuba, zaslužnika, a sve gre u jednu stvar. Kako to? Zar oni nisu na braniku. Zar oni najbolje ne znadu kako povlačit konce? Zar oni nisu uzdanice svakog društva, pa po tomu su i dobili ime za kićenje.

Dom je ono misto di boraviš, živeš, ti i tvoji. Dom se uređuje po posebno kvalitetnim pravilima i programima. Dom je opasan zidom, živicom, kapijon ili nekim drugim ogradbenim materijalon. Bitno je ono unutra. Ono izvana, barenko deset metara dalje nije teret domoljuba.

Dom je Općina, Grad, Županija i Država. Sve je to dom.

Gornji domoljubi su mikro a donji makro veličine.

Da bi gornji dom bija po želji, valja ti ćućat donji. Donji dom, makro, je bogat. To je ko krava muzara. Natankaš se na sisu i gucaš blagostanje.

Samo cucaši nikako da svate da krava triba bit gojena. Čuvana. Milovana i poštivana. Jer, vime brzo presahne.

Ajde, sve to radiš i krava normalno daje mliko. No domoljuba je prikoviše. Sisa malo a ustiju sve širih. Dobro, ako progucaš koliko guzica traži oni drugi u redu se može nadat da neće ostat lišo.

No što ako je prvi domosisač obliguzan i natanka se za dvojicu e onda hranidbeni red biva sve gladniji. Da se pošteno podili straja nema. Ma guzonjama je uvik malo. Bolje imat deva tanker u sebi nego se igrat sam sa sebon.

Bože, jesan li ja domoljud u oba slučaja?

mm

ABOUT THE AUTHOR

ANTE TEŠIJA rođen je 1953. Spisatelj, kolumnist, esejist. Piše poeziju, priče, romane i aforizme. Služeći se satirom i humorom pokušava opisati svakodnevnu društveno-političku paradigmu društva.