ZAGORO MOJA
Ante Tešija
Grad Solin Nekategorizirano ZP Izdvojeno
SOLINSKA KARTOLINA; GRINTANJA
Ante Tešija
ODLUKA O DONOŠENJU IZMJENA I DOPUNA GUP-a GRADA SOLINA
Znan da će zvučati čudno jer san ovi naslov peška sa stranica Grada a da nisan ima volje „zaronit“ u materiju a oću komentirat.
Ne da mi se čitat ono što teško razumin, neman volju, jer ja ništa pametnog ne mogu ponudit.
Zapravo mogu. Donesite odluku koja će biti potpuno različita od dosadašnje prakse.
Građevinski bisnis traži nove lokacije kako bi nesmetano širija prostor svog djelovanja. Svoj profit. Prostor je njihov početni stadij planiranja. Bez slobodna i atraktivna prostora nema biznisa. Solin je ograničen sa prostorom. Onog atraktivnog više nema. Samo neke mini lokacije na užem djelu centra su poseban motiv osvajanja.
Prostor je svetinja. Jednom uništen prostor, trajno ostaje uništen. Potribe stanovnika su sve veće i zahtjevnije. Kad sve svedete na beton, zgrade, betonski parking i ceste, a uskratite zelenilo, dječje kvadrate i komunikaciju onda prostor postaje teret normalnu življenju.
Moja preporuka je jednostavna i prosta.
Zaštitite nas!
PRŽI LI PRŽI
Evo je zvizdan započeja svoj litnji đir. Vrućine opako prite i valja nam se ozbiljno pripremit za nadolazeći teret. Solin je poseban, bar meni, po tem pitanju.
Ujutro teraca Zvonimir, popodne na neku Tonćijevu litnju avanturu.
Ma ovo vrime nije za veselit se. Nikako doznat kad će GV Solina na svoju sjednicu da odabere „vođu“ nadolazećeg solinskog kulturnog lita. U ovo vrime bi obično i tiskani program bija u našim rukama, znali bi smo di nan je, i kad, poć. Mogli smo planirat.
No oni spavadu svoj mirni san. Nije ih baš ni briga. Ne uklapa in se to u važnu obvezu. Iz meni, izvinjavan se ako san krivo informiran, dostupnih informacija na tapetu je isti dvojac ko na prvom natječaju. Čudno zar ne? Što se to prominilo od tada da je gospodin koji nije udovoljavao uvjetima najednom „došao“ do istih. Baš sa zanimanjem čekam odgovor.
Gospodo iz GV Solina, gospodo iz gradske vlasti, a da nas prestanete zajebavat!? Dosta nam je vaših zakulisnih igri, vaših skrivenih razloga. Budite transparentni, recite što vas muči, ne trujte stanje u našem normalnom gradu.
Možda vama kulturno solinsko lito stvara samo teret jer vi sa kulturom djelovanja očito niste u dobru, no imajte na umu da na sebe navlačite silno veliki teret bespoličara.
KLIŠKA GROMADA
Kad gren put moje vlaške radije vozin staron kliškon ceston nego ovon brzon. Zašto? Vrag bi ga zna.
U zadnje vrime mi se pažnja često zaustavi nad onin tunelom kojim san proša barenko pet tisuća puta. Zašto pogledan gori, iznad okvira? Iz prostog razloga što san konačno skonta da ozgara može past gromada ničim zaštićena od te mogućnosti.
Čak san jednom sta sa strane i temeljito proučava položaj stina. Nema tu razloga da se nekad ne odvali jedna i nekomu padne na krov auta.
Zašto nema zaštitne mriže? Koji su inžinjeri, geolozi, stručnjaci za potrese ili eroziju tla ocjenili da opasnosti tu nema? Potresi su svakodnevni. Erozija je vremenski neopterećena, ona polako čini svoj posal a samo jedan tren je dovoljan da gromada krene na svoje opasno putovanje.
Znan, znan, smijete se ma nije vrime za to. Ja pojmljivo smanjin gas, pogledan gori i kad skontan da je sve u redu, dadem gas i otra ja u moju bezopasnu vlašku.
GRADONAČELNIK U VIJAĐU
Moran priznat da mi se sviđaju informacije kako naš gradonačelnik sa suradnicima obilazi kvartove Solina i priča sa stanovnicima što ih muči.
Evo je bija i u moj kvart pa san se rastužija što nisan moga bit akter. Stvarno san ima puno tega za upitat, no ko mi je kriv što sve ne pratin.
Ove turneje su pozitivan program no što se iz tega može izrodit pozitivnog teško je za izvuć.
U mom kvartu postoji niz nelogičnosti i malenih nedostataka. Veoma lako za rješit. Jeftino a čak i obvezno. Ali se bojin da će sve ostat isto jer ako je deset njih bilo na razgovoru svaki je iznija svoju nevolju a dali će gradonačelnik krenit u realizaciju e to triba vidit.
U moju lipu ulicu Hektorovićevu je lako nać manjkavost. Nema teg puno. No bojin se da ne postoji volja „tuć“ se sa tim „sitnim“ teretom.
Veličina političkog statusa se ogleda u odlučnosti i iznalaženju načina pogodovanja svima na osnovama mogućeg i zakonitog. Onog momenta kad ti se ne svidi zagrebat u problem ne možeš sebe svrstavat u neku posebnost.
Gradonačelniče, prošetaj Hektorovićevon!
PUSTINJSKI KUMPIRI
Više u svoju vlašku ne sadin kumpire, kapulu i luk. Nisan za to sposoban. Iziskuje puno vrimena i truda a ja san tu van škvare. Radije kupin kod mladih obitelji jer in tako pomažen. No ovu godinu je manjkalo svega. Nije rodilo.
Prisiljen san kupovat po dućanima.
Svidilo mi se što već ima mladih kumpira pa je vrićica završila u portapaku. Diš slađe od dodatka mladoj teletini u pećnicu.
Zagriza san i ustanovija da mi je u ustima nepoznat okus sa nepoznatom mekoćom. Ispljunit je bilo lpogično. Uzimam omot i pročitan kako san pomoga nekom OPG-u iz Egipta, iz pustinje natopljene zelenim Nilom.
Ovi dana se naveliko kod nas slavi. Ekrani puni faca koje nam tumače silne napretke te nas uvjeravaju kako smo na putu potpunog blagostanja.
A ja ne mogu bez domaćeg kumpira.
Gospodo, kako to prevlada?
PUSTARA NA MARKOVU TRGU
Svaki plaćeni posao je potribno odraditi te pošteno primiti plaću. Nema tu iznimki. Svaka plaća na kraju miseca triba biti ekvivalent učinjenog.
Ne postoji ni jedno radno misto na kojemu možeš zabušavat. Možeš, ma poslodavac je taj koji određuje tvoj odnos prema tom radnom mistu.
Neki dan bacin oko na sjednicu Hrvatskog Sabora u noćnu uru, tj. tri sata poza ponoći, kad jedino lopovi, prostitutke i pijanci imaju razlog biti aktivni.
Noć je naprosto za odmor. Osim onih službi koje neminovno traže dežurstva.
Zašto se u tu uru održava sjednica Sabora? Zar im je raspored toliko zgusnut da moraju i treću radit.
Sabornica skroz prazna. Di su? Što im je da ne mogu biti na svom radnom mistu? Nisu valjda svi bolesni? Što kaže poslodavac Država? Oće li bit sankcija?
Ne triba se sa njima sprdat sa strane. Oni se sami sa sebon stravično sprdaju.
Mašal.
DA TE PITAN
Šta ti misliš o ovima koji hodaju za život?
Pametan svit. I meni doktor stalno preporučuje da hodan zbog zdravlja i zdrava života.
Ma ne pitan te za to. Pitan za ove koji se bore za pravo nerođena, začeta, diteta.
A to. Pa svaka trudnica bi morala svaki dan hodat jer je to zdravo i dobro da se dite u utrobi normalno razvija.
Koji si ti pizdun. Znan da me shvaćaš ma zajebaješ me. Volija bi čut tvoje mišljenje. Ozbiljno.
Aj, bit ću ozbiljan. Ja san da se svako začeto djete rodi. Svako dite koje je plod ljubavi triba ugledat svitlo dana jer je život božanstven dar i ja san silno, do neba, zahvalan svojim starcima što su mi omogućili ovi moj savršen put kroz život. Zadnji san na svitu koji bi preporučija pobačaj. Sve razloge za to na jednu stranu no posebne razloge na drugu stranu. Ti drugi, posebni, razlozi, koji su u sferi problema, tragedija, bolesti i ugrožavanja su u domeni odluke majke, oca i njihove familije. Tu nema petljanja sa strane. Točka.
SPLITSKA RAPSODIJA BUDALAŠTINA
Kažedu mi da san sa njim opterećen. Da ga prikoviše spominjen i kudin.
Ma nisan opterećen a kudin ga jer daje toliko materijala nama satiričarima da smo mu silno zahvalni
Poseban je. Ko stvoren za zajebanciju. Samo što je njegova zajebancija prerasla u opasnost i što njegovi davno pročitani potezi njemu daju ploda a nama samo lajanje na prolazne sjene. Zna on svoj posal. Zna on komu poruku poslati. Izučija je zanat, bager je davno ostavija da rđa a politika mu se isplativošću isplati.
Nema kod njega veliki mudrolija. On svoju jednosmjernost uporno tura naprid. Tare i gazi a mediji mu se naklanjaju. On, nepismen i prost, bez problema udara po znanstvenicima i znanju. On njih naprosto izaziva a narodu nudi sebe jer je njemu asfaltiran put, komad obale, armiran zid, križ i spomenik dovoljan razlog za ponovno nuđenje. Skužija je da tu stoluje silna publika. Njuše se oni.
Njemu ideologija ništa ne znači. Nema on jednu, svoju. Njemu su one ko kravate. Izvuče onu koja trenutno paše.
Eto ti ga jučer na rivu, na 100 godišnjicu rođenja F.T. da se slika pred spomenikom i izvali. „Ja i moj Franjo“.
To je on. Naprosto, jedan i jedini. Neponovljiv u sljedećih 100 godina.
DVA PROJEKTA
Vozin ka i obično polako jer kroz Prugovo moš samo razbit auto.
Stanen prid velebnin projekton Općine Klis. Igralište. Na njemu pusta dičica. Trkadu za balunon, šutiraju, bacaju se, psuju i prite jedan drugom. Bože koja čarolija. Skoro mi došlo da se zaletin u teren i da in pokažen kako se to majstorski radi.
Onda skužin da jedva mogu zavezat špigete.
Krenen dalje. Polako i eto me u poslovnu zonu moje Općine Muć. Pored borove šume. Radovi oko nove staze za rekreaciju. Stanen i gren unutra. Troši se šljaka na pristrup lipo uređenoj stazi. Osim radnika, nigdi nikoga. Nema šetača. Samo ja. Zbunjen. Sa pitanjem, komu je ovo tribalo.
Pitan onog što razvlači šljaku, dali je netko dok radi tu ušeta. Nitko pobro moj. Malo će njih ovuda trošit patike.
Pa ti sad uspoređuj trošakove na ulaganja u razdaljini jedva jednog kilometra.
A put za moje Ogorje prošaran rupama koje izazivaju u normalna čovika samo psovke.
Jebi ga, nemereš imat sve!
