Zločin bez kazne ZP Izdvojeno

SISAČI DRŽAVNOG NOVCA

Katarina Jakšić

 |  svi. 13, 2020

Državni proračun je akt kojim se procjenjuju prihodi i primici, te utvrđuju rashodi i izdaci za jednu godinu, u skladu sa zakonom.

Državni proračun ima input i output.

Proračunski novac skuplja se iz poreza. Ali na što se troši proračunski novac?

Brojke

Ako pokušate saznati točan broj zaposlenih, nećete uspjeti; naime, nitko ne zna egzaktne brojke.

Ono što znamo su samo okvirni brojevi:

-255 tisuća ljudi zaposleno je u javnoj i državnoj upravi (po nekim proračunima i 280)

Od toga:

-172 tisuće zaposleno je u javnom sektoru

-68 tisuća zaposleno je u zdravstvu

-66 tisuća u školstvu

-26 tisuća u policiji

-35 tisuća u državnim tijelima (uglavnom razne agencije)

Te brojke se stalno mijenjaju. Ali idu samo prema gore, nikad prema dolje.

Broj stanovnika se smanjuje, a javni sektor se širi. Kao svemir, ekspandira do

neslućenih razmjera.

Zašto se to jednostavno ne nazove pravim imenom, socijalna pomoć? Hrvatska je jedna izrazito socijalna država. Isplaćuje plaću desecima, stotinama tisuća državnih službenika. Taj broj se samo povećava, iz mjeseca u mjesec, iz dana u dan. Prema nekoj statistici, svaki dan se zaposli 6 novih službenika.

Imidž “državnih službenika” u javnosti je omražen. Oni su gutači proračunskog novca bez da daju išta zauzvrat, samo sisaju i parazitiraju. S razlogom je omražen jer ako neki dobijaju socijalnu pomoć, zašto ne bi svi drugi?

Bespuća županijskih zbiljnosti

Uvijek je problem da u tom sektoru neki i rade. Tako imamo službenike koji rade za sebe i svoje kolege. I zašto bi smanjivali plaće učinkovitima i neučinkovitima? Kako uopće pročistiti takvu mješavinu radnika, kvazi-radnika i neradnika? Možda bi dio kvazi-radnika i neradnika htio nešto raditi, ali nema jasnih uputa kakav je opis posla. Sigurno u svakom pojedinom kolektivu svatko zna tko radi, a tko zabušava. Ali kako to otkriti gedajući izvana, kako smanjiti neučinkovitost, koga otpustiti? Jasno je da se to neće dogoditi nikad.

Ljudi su s razlogom najviše bijesni na izmišljene teritorijalne jedinice – županije – koje su pravo leglo neradnika, uhljeba, izmišljenih zanimanja. To je i sama svrha postojanja županije. Oni proizvode štetne, toksične uhljebe poput ravnatelja staračkog doma u Vukovarskoj.

Izmišljeni poslovi

Najbolnija točka javne uprave su izmišljeni poslovi. To je jedinstveno, da se za postojeću osobu izmisli posao po njegovoj/njenoj mjeri. Za neke stranačke lumene tako je bilo potrebno izmisliti nove poslove, jer nema postojećih koji odgovaraju njihovim kapacitetima. Primjer toga je bio nedavno u splitskoj Banovini kad su bili tako uporni da pronađu posao za svoju stranačku uzdanicu.

Također, nema gubitka poslova, ima samo premještanja s jednog posla na drugi. Ako si toliko loš za posao koji ti je prvotno namijenjen, brzo dobiješ rezervni posao. Kao što je slučaj sa već spomenutim ravnateljem Doma za starije i nemoćne. Gubitak posla je nezamisliv u stranačkom svijetu, stranka će pronaći izmišljeni posao do mirovine.

To izmišljanje poslova pravi je SF, nevjerojatno je da netko uzima u svoje ruke da upravlja državnim proračunom. I zapošljava druge ne na svoj račun, nego na račun države.

Vječno skrivanje iza medicinara i profesora

Ono što je posebno podmuklo je skrivanje iza stvarnih poslova u oblasti države. Iako kad zbrojimo profesore, medicinske sestre, liječnike i policiju, njih je manje nego cijele državne uprave koja je glomazna, masivna i nedodirljiva. I izrazito stranački isprepletena.

Kako medicinska sestra ili teta u vrtiću i zamjenik načelnika mogu biti u istoj kategoriji samo zato jer oboje primaju plaću iz proračuna? To su potpuno različite kategorije. Ali kad se povuče pitanje smanjenja plaća javna uprava uvijek, baš uvijek se skriva iza javnih službi kao što je zdravstvo i školstvo.

Kome odgovara status quo?

Jedan ogroman kaos, to je ono kakvom stanju se nalazi državni ustroj. Ali kaos nekima odgovara, onima koji ne žele da se sazna za sva ta izmišljena zanimanja, za urede koji ničemu ne služe, za agencije koje vrijeđaju zdrav razum.

Status quo, nemijenjanje postojeće situacije, čini se odgovara gotovo svima. Odgovara strankama na vlasti (i onima u oporbi, jer i oni imaju svoje ljude), odgovara zaposlenima, al i njihovim obiteljima. Mnogi ne žele promjene jer direktno ili indirektno imaju korist od države.

Ne odgovara samo realnom sektoru koji se sasvim opravdano žale na financiranje javnog sektora.

Neki primaju ležarinu, a drugi migriraju.

Mi smo taoci ovog sustava.