Zločin bez kazne ZP Izdvojeno

SEPARATIZAM – RECEPT ZA RAT

Katarina Jakšić

 |  kol. 28, 2022

Izvor velikog broja problema u svijetu su separatističke regije. Zbog njih nikad nema mira. A gdje god imamo neke kompleksne odnose iz prošlosti, kada je manja zemlja bila dio veće zemlje, uvijek imamo te probleme. Jer ono što nazivamo velesile nikad ne odustaju od svog imperijalističkog karaktera – to je njihova borba za opstanak.

A gotovo u svakog državi imamo te problematične pokrajine.

Moldavija ima Pridjestrovlje, Gruzija Osetiju,  Ukrajina Donjeck…

Hrvatska je imala Krajinu pa vidimo kako je to završilo.

Princip je isti: u nekom rubnom prostoru jedne države, imamo skupinu ljudi koja želi biti nešto drugo. Taj prostor uglavnom je naseljen etnički manjinskim stanovništvom. I tu malu skupinu ljudi koji imaju “krizu identiteta” podržava veća sila koja ima pretenzije na tu zemlju, najčešće njihov susjed.

I uskoro, nakon određenog perioda tenzija, taj veći susjed (predator) dobija idealan izgovor za rat: ugnjetavanje manjine u separatističkoj skupini.

Predator i žrtva

To je već viđeno toliko puta, i scenarij se stalno ponavlja.

Njemci su u Čehoslovačkoj spašavali Nijemce, Srbi u Hrvatskoj srpsku manjinu, a Rusi u Ukrajini naravno spašavaju jadne Ruse potlačene od Ukrajinaca.

Dolazimo do toga da gotovo svaka država ima neku separatističku pokrajinu.

Uvijek se netko želi otcijepiti. Ili u slučaju Ukrajine, separatisti žele postati dio Rusije.

Katalonija u španjolskoj. Onda Baski u Španjolskoj i Francuskoj. Regija Veneto želi biti nezavisna od Italije. Onda Škotska od Velike Britanije.

Što bi bilo kad bi svaka pobuna separatista završila ratom? A predatori su huškači na rat.

Jesu li baš toliko sigurni da će im biti bolje ako sami upravljaju sobom?

Jedna od najvećih zabluda je da će ti biti dobro pod nekim drugim.

Nema ništa gore od tih separatista. Oni žele biti pod nekim drugim, i zato cijelu zemlju uvode u rat. Evo što izjavljuje jedan od tih separaratističkih stvorova, Pušilin:

“Nemamo planove postati suverena država, naš konačni cilj je pripajanje Rusiji. Za mene nema razlike između Rusa i Ukrajinaca. Za mene biti Rus nije pitanje nacionalnosti, već pitanje naše tradicije i pogleda na život, koja se pomalo izgubila od raspada SSSR-a.”

Bitno je da on zbog vlastitih ambicija huška na rat i uništava čitavu jednu generaciju koja neće imati budućnost.

Jer većina tih pokušaja otcjepljenja prethodi ratu. Ne može se izbjeći oružani sukob, ljudi su jednostavno takva vrsta.

Možda im je stvarno nešto uskraćeno što ne-separatističke pokrajine dobivaju, ali znaju li kako taj recept završava katastrofom.

To je recept za rat.

Jer se teško otcijepiti mirnim putem. Nego old way, pucat ćemo jedni na druge pa ćemo vidjeti tko je jači.

Stvarno me zanima što sad kažu ruski separatisti. To su Ukrajinci (ili etnički Rusi) koji žive u Ukrajini, ali žele biti u Rusiji. Zašto ne odsele u Rusiju umjesto da samo rade problem ostalima koji žele mirno živjeti? Ili je scenarij već napisan, oni su samo ruski plaćenici koji odrađuju prljavi separatistički posao.

Poput onoga Denisa Pušilina. To su vođe separatista, propali političari i poduzetnici. I sad su pronašli novu karijeru, da huškaju ljude na rat.

Nakon što im je njihova wannabe država pregazila područje gdje žive, zajedno s ljudima tamo. Čujemo da su separatist zadovoljni i da prolaze proces rusifikacije. Možda preferiraju živjeti na brisanom prostoru, na zemlji spaljenoj od ruskih granata? Ili žive u toliko strahu da govore samo ono što trebaju reći.

Uglavnom u separatizmu imamo državu predatora i državu domaćina. Rusija je predator, njena politika je da mora opsesivno kontrolirati sve zemlje bivšeg SSSR-a. Zato stavlja svoje propagansitičke šape posvuda, umjesto da rješava svoje unutarnje probleme.

Rusija pretendira na kontrolu svih država bivšeg SSSR-a. u svakoj toj maloj državici moraju imati svoje saveznike, odnosno separatiste.

Destabilizacija – to je jedini cilj države predatora

Amerika je primjenjivala ovaj recept na Bliski istok, ali ne toliko na pokrajine, već na pobunjenike. Libijske pobunjenike, iračke pobunjenike, sirijske pobunjene skupine.

Samo je problem kad ti pobunjenici protiv režima mutiraju u Frankesteine. To se dogodilo s kreiranjem ISIL-a.

Znamo da taj separatistički recept nikad ne završava dobro.

Naprotiv, završava katastrofalno.

Separatisti su krvnici budućnosti.