ZAGORO MOJA
Ante Tešija
Šahirana polja Hrvatske: od cara Maksimilijana pa do kralja Tomislava!?
Mate Božić
Povijesno slikarstvo XIX. i početka XX. stoljeća nedvojbeno je zaslužno za prepoznatljivost niza trenutaka koji su zauzeli važno mjesto u prošlosti hrvatskoga naroda, odnosno nacionalnoj memoriji. Primjerice, govoreći o aktualnoj 1100. obljetnici Hrvatskoga Kraljevstva nezamjenjivo mjesto zauzima djelo „Krunidba kralja Tomislava“ hrvatskoga slikara Otona Ivekovića nastalo 1905. godine. Nadalje, čak nekoliko slikarskih djela značajnih umjetnika iz toga perioda posvećeno je legendarnom „dolasku Hrvata“, počevši od samog Ivekovića, zatim Mate Celestina Medovića preko Ferdinanda Quiquereza do najranijeg slikara tog motiva – Josipa Franje Mückea.
Reprint razglednice koja prikazuje ilustraciju „Dolazak Hrvata u Hrvatsku (god. 638.)“. Autor izvornog djela iz 1867. prema kojem je ilustracija nastala je Josip Franjo Mücke (1819.-1883.) (Gradska knjižnica Crikvenica); Istovjetno kolorirano djelo povijesnog slikarstva XIX. stoljeća
Popularnost tog motiva očituje se i u tome što će ova obljetnička 2025. godina – kako je najavljeno – biti iskorištena kako bi se postavio spomenik nazvan „Dolazak Hrvata na Jadran“ i to u obliku kamene mogile s kipovima i reljefima koji prikazuju „dolazak Hrvata“ na Jadransko more, prema motivima istoimene slike Otona Ivekovića. Tako će spomenik koji obilježava događaj dvojbeno zabilježen jedino u djelu bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta (a za kojeg nemamo nijedne druge povijesne potvrde!) prema namjeri Družbe „Braće Hrvatskoga Zmaja“ – koja je inicijator postavljanja – biti postavljen upravo na frekventno mjesto autoceste A1 tzv. „Dalmatine“, tako da bude dostupan brojnim posjetiteljima i ujedno vidljiv putnicima namjernicima.
Slikarsko djelo Otona Ivekovića „Dolazak Hrvata“ nastalo je 1905. godine, a 120 godina poslije namjerava se prema tom uzoru izraditi spomenik nazvan „Dolazak Hrvata na Jadran“ (maketa)
Upravo se na tom primjeru uočava koliki utjecaj ima ostvarena umjetnička vizija – naime toliki da se spomenike postavlja i nepostojećim „događajima“, koji se tako (pre)oblikuju i nastavljaju živjeti u nacionalnoj memoriji zapravo kao falsifikat. Naime, dok je pojam „dolaska Hrvata“ bio ozbiljno razmatran u starijoj hrvatskoj historiografiji, sve se učestalije i glasnije iznose zaključci koji govore u prilog oblikovanja Hrvata kao naroda/nacije upravo na području na kojem se i danas nalaze, što isključuje bilo kakav njihov navodni „dolazak“ bilo kada i iz bilo kojeg drugog područja osim onog gdje su i sada.
„Dolazak Hrvata k moru“, djelo povijesnog slikarstva nastalo oko 1870. godine, autor: Ferdinand Quiquerez (1845.-1893.); „Dolazak Hrvata“, slikarsko djelo Mate Celestina Medovića iz 1903. godine – zanimljivo je kako pogled koji se pruža predstavlja Klisu najbliži splitski akvatorij
Drugi takav primjer odnosi se na najprepoznatljiviji nacionalni simbol – hrvatski grb, odnosno heraldiku. Naime, dok je dobro poznato kako se uporaba grbova pojavljuje tek s prvim križarskih pohodima krajem XI. i početkom XII. st, a u posljednje vrijeme sve jasnije do izražaja dolazi zaključak kako je šahirani grb Hrvatske nastao tek krajem XV. stoljeća u kontekstu prepoznatljivog značenja Hrvatske kao „predziđa kršćanstva“ (osobito za cara Maksimilijana i dinastiju Habsburgovaca, koji su vladali obližnjim austrijskim nasljednim zemljama), na značajnim djelima hrvatskih slikara XIX. i prve polovice XX. stoljeća koja su tematizirala događaje X., XI. i početka XII. stoljeća redovito nalazimo šahirana polja hrvatskoga grba na detaljima poput štitova, zastava i drugih ornamenata. Pritom treba imati na umu kako su time u njihovim djelima do izražaja dolazile onodobne nacionalne težnje koje nisu imale ništa zajedničko s povijesnom istinom.
„Antemurale Christianitatis“ („Predziđe kršćanstva“) – još jedno djelo povijesnog slikarstva XIX. stoljeća autora Ferdinanda Quiquereza (nastalo 1893. godine) na kojem personifikacija Hrvatske drži upravo štit sa šahiranim poljima; Zidna slika koju je između listopada 1610. i prosinca 1614. godine izradio Marzio Ganassini (Città del Vaticano, Palazzo Apostolico, Archivio Segreto Vaticano, Piano Nobile, druga soba), a prikazuje krunidbu Dmitra Zvonimira 1075. godine u Solinu
Primjerice, kada je početkom XVII. stoljeća M. Ganassini prikazao krunidbu kralja Zvonimira na fresci koja se i danas nalazi na zidu Vatikanskog tajnog arhiva, u tu je ceremoniju uklopio samo purpurnu zastavu s papinskim znamenjem, dakle bez ikakvih „kockica“ iz grba Hrvatske. No, u vrijeme nacionalnog „buđenja“ tijekom druge polovice XIX. stoljeća, motivi kralja Zvonimira i njegove krunidbe su bili osobito popularni pa je Zvonimirovu krunidbu tada umjetnički prikazao hrvatski slikar Josip Franjo Mücke (1819.-1883.), a 1878. godine i njegov učenik Ferdinand Quiquerez (1845.-1893.). Likovni prikazi obojice slikara, nastali u duhu nacionalnog romantizma, u svoju su likovnu simboliku naravno uključili i zemaljske grbove Hrvatske i Dalmacije na zastavama, kojima nema traga na vatikanskoj fresci s početka XVII. stoljeća!
Umjetnički nacionalno-romantičarski prikazi krunidbe kralja Dmitra Zvonimira 8. listopada 1075. godine u Solinu na djelima Josipa Franje Mücka i njegova učenika Ferdinanda Quiquereza iz druge polovice XIX. stoljeća. Krunidba je prikazana u interijeru crkve, dok se uz religijske na oba primjera uočavaju i zemaljske zastave s motivima iz grbova Dalmacije i Hrvatske. Zastava sa šahiranim poljima u drugom primjeru (Ferdinanda Quiquereza) prikazana je pritom sasvim moderno: na crveno-bijelo-plavoj pozadini
Drugi motiv uz kojeg su hrvatski slikari toga perioda osobito vezivali nacionalnu heraldičku simboliku bila je vladavina kralja Tomislava, čiju 1100. obljetnicu „imenovanja kraljem“ proslavljamo ove godine. Naime, iz 925. godine datira pismo pape Ivana X. o održavanju crkvenog sabora u Splitu u kojem je Tomislav naveden kao kralj („Tamisclao, regi Crouatorum“), dok se Tomislava tim vladarskim naslovom časti i u zapisima sa samog sabora („Tamisclao rege“). Primjerice, već spomenuti hrvatski slikar Mato Celestin Medović (1857.-1920.) upravo je taj motiv – I. splitskog crkvenog sabora uz nazočnost samog kralja Tomislava – prikazao na svojem poznatom djelu nastalom 1897. godine. Riječ je o osliku kojeg je Izidor Kršnjavi naručio za Zlatnu dvoranu u nekadašnjem sjedištu Odjela za bogoštovlje i nastavu (danas Hrvatski institut za povijest).
Kralj Tomislav predsjeda saborom na djelu povijesnog slikarstva s kraja XIX. stoljeća: „Splitski crkveni sabor 925. godine” autora Mate Celestina Medovića (1857.-1920.)
No, iako se Tomislava oko 925. naziva kraljem pitanje njegove krunidbe tj. čina krunjenja u historiografiji ostaje otvoreno. Naime, sama činjenica uporabe titule kralja (latinski „rex“) ne znači da se Tomislavova krunidba kao takva ikada dogodila. Primjerice, hrvatski povjesničar i arheolog, rođeni Solinjanin don Lovre Katić je 1932. godine (sedam godina nakon proslave 1000. godina Hrvatskog Kraljevstva 1925. godine) izdao raspravu „Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trpimira“ u kojoj je naveo podatak benediktinca Gottschalka o jednoj pobjedonosnoj vojni „Trpimira, kralja Slavena“ („Tripemirus rex Sclavorum“), kako ga naziva sam redovnik – misleći pritom na hrvatskog vladara Trpimira (oko 845.-864.). Nadalje, u jednom kodeksu koji navodno potječe iz Italije (a sredinom prošloga stoljeća nalazio se u Londonu) bili su sačuvani zapisi prokuratora splitske nadbiskupije s početka X. stoljeća o troškovima za neke „slikarske“ radove u crkvi Sv. Jurja na Putalju koji uključuju i „obnovu slike kralja Trpimira (Trepimero) u istoj crkvi“. Prema tome, danas je poznato kako se Trpimir također u dva izvora (IX./X. st.) naziva kraljem („rex“), ali pritom nitko ne postavlja primjerice tvrdnju o Trpimirovoj krunidbi!
„Tomislav, prvi hrvatski kralj”, djelo Ferdinanda Quiquereza iz 1888. godine. Ta je slika nazivana također: „Dalmatinski vojvode pozdravljaju iza pobjede kralja Tomislava“, „Krunjenje na Duvanjskom polju“, „Krunidba prvog hrvatskog kralja“. Djelo prikazuje vladara nakon njegove krunidbe na Duvanjskom polju, a velikaši koji mu se klanjaju su predstavnici: Splita, Zadra, Trogira, Raba i Krka. Uočljivo je kako Tomislav lijevom rukom pokazuje hrvatsku zastavu u pozadini
Nadalje, sačuvana je Trpimirova povelja iz 852. godine u kojoj se sam vladar naziva knezom, kao što je i u Salonitanskoj kronici Tome Arhiđakona (oko 1266.) sačuvan podatak o Tomislavovoj tituli kneza (a ne kralja!): „Godine Gospodnje 914. u vrijeme kneza Tomislava…“ (što je vjerojatno preuzeto iz neke tada postojeće povelje). Prema tome, nije isključeno kako su obojica vladara – Trpimir i Tomislav – sami koristili titulu kneza („dux“), dok su ih drugi (redovnik Gottschalk, papa Ivan X.) nazivali kraljevima („rex“). Bilo kako bilo, neki su iz razlike u Tomislavovom naslovu (914. knez, a 925. kralj) izvodili zaključak kako je taj vladar u međuvremenu, a najkasnije upravo 925. godine, bio okrunjen – za što je navodno iskoristio svoje pobjede nad Mađarima ili Ugrima, tada još uvijek poganskom pljačkaškom hordom iz azijskih stepa. Primjerice, slikarsko djelo Ferdinanda Quiquereza nastalo 1888. godine govori upravo o tom navodnom događaju.
„Krunidba kralja Tomislava”, djelo Otona Ivekovića nastalo 1905. na kojem se nazire zamišljena starohrvatska crkva i vrlo slična crkva sv. Nikole Tavelića s franjevačkim samostanom u Tomislavgradu podignuti između 1924. i 1940. godine
Daleko poznatija je slika istog motiva umjetnika Otona Ivekovića (1869.-1939.) poznata pod sličnim naslovom: „Krunidba kralja Tomislava” (Hrvati pozdravljaju svoga prvog kralja), a nastala 1905. godine, tj. početkom XX. stoljeća. Za razliku od prethodne umjetničke vizije Ferdinanda Quiquereza iz 1888., na Ivekovićevom povijesnom prikazu s motivom okrunjenog Tomislava vladaru s lijeve strane uočava se i grb Dalmacije (tri leopardove glave na plavom polju), a ne samo šahirana polja iz grba Hrvatske – s desne strane vladara (koji uostalom svojim izgledom podsjeća na legendarnog pravaškog vođu Antu Starčevića). Zanimljivo je kako se u pozadini krunidbene povorke nazire crkva čiji obrisi izrazito nalikuju sakralnoj građevini koja se i danas nalazi na području Duvanjskog polja tj. Tomislavgrada. Riječ je o crkvi sv. Nikole Tavelića i franjevačkom samostanu u Tomislavgradu podignutima između 1924. i 1940. godine, zahvaljujući arhitektu Stjepanu Podhorskom, a koji je očigledno inspiraciju za izgled zdanja našao u Ivekovićem umjetničkom djelu iz 1905. godine.
„Krunidba kralja Tomislava”, djelo povijesnog slikarstva autora Josipa Horvata Međimurca nastalo 1938. godine
Dok je Ivekovićeva krunidba kralja Tomislava smještena u eksterijer, kasnije nastalo djelo hrvatskog slikara Josipa Horvata Međimurca (1904.-1945.), također nazvano „Krunidba kralja Tomislava”, isti povijesni događaj smješta u interijer, tj. unutrašnjost crkve, poput prikaza krunidbe kralja Dmitra Zvonimira na slikama Josipa Franje Mückea i Ferdinanda Quiquereza iz druge polovice XIX. stoljeća. I na ovom djelu povijesnog slikarstva uočava se zastava Hrvatske sa šahiranim poljima (vrlo slična kao kod Mückea te Quiquereza), ali i grb Hrvatske na štitu (kao kod Ivekovića). Uz ta heraldička znamenja, na štitovima su vidljivi i grbovi hrvatskih plemićkih rodova koji su primjerice zabilježeni u tekstu tzv. Pacta convente iz 1102. godine (Mogorovića, Gusića, Lapčana…itd.)
Dva prikaza kralja Tomislava, također u umjetničkoj interpretaciji Josipa Horvata Međimurca, te isti motiv na slici Kristiana Krekovića – sva tri prikaza sadrže i motive šahiranog grba Hrvatske, ali u različitim varijantama: crveno-srebrnoj, tj. s početnim crvenim poljem (Horvat Međimurec) i srebrno-crvenoj, tj. s početnim srebrnim ili „bijelim“ poljem (Kreković)
Isti umjetnik je autor i dvaju prikaza okrunjenog kralja Tomislava u vladarskoj pozi, također iz prve polovice XX. stoljeća. Prvi (nekolorirani) nosi naslov „Tomislav – prvi hrvatski kralj”, a drugi – živopisniji i poznatiji – „Kralj Tomislav na prijestolju” datira iz veljače 1941 godine. Oba djela povijesnog slikarstva sadrže i ornamentalni prikaz grba Hrvatske, odnosno detalje sa šahiranim poljima. Umjetnička vizija hrvatsko-peruanskog slikara Kristiana Krekovića (1901.-1985.) sadrži puno dinamičniji prikaz okrunjenog Tomislava, koji na prsima nosi šahirani grb Hrvatske kao jedinstvenu oznaku nacionalnog identiteta. Sva su tri djela nastala između dva svjetska rata, jednako kao i niz prikaza kralja Tomislava izrađenih povodom obilježavanja 1000. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva 1925. godine.
Ilustracije kralja Tomislava prema djelima slikara Gabriela Jurkića, Marka Rašice i Ilije Ahmetova, nastale povodom milenijskog obilježavanja Hrvatskog Kraljevstva 1925. godine
Riječ je o primjerice o kralju Tomislavu u interpretaciji hrvatskog slikara Gabriela Jurkića (1886.-1974.) povodom „1000 godina Kraljevstva Hrvatskoga. 925.-1925.“, točnije obilježavanja krunidbe „prvog kralja Tomislava“ održane u Sarajevu 1925. godine (gore lijevo). Nadalje, tu je i ilustrativno djelo hrvatskog slikara Marka Rašice (1883.-1863.), nastalo povodom III. sleta Hrvatskog sokolskog saveza „u slavu 1000 godina Hrvatskog Kraljevstva“, a održanog u Zagrebu 14.-16. kolovoza1925. godine (gore desno). U oba slučaja riječ je o reprodukciji na razglednici gdje se također uočava šahirani grb Hrvatske, ali ne kao dio samog povijesnog prikaza, nego kao sporedni ukrasni element. Treći primjer, slikara i ruskog emigranta Ilije Ahmetova je također reprodukcija na razglednici (dolje), a prezentira umjetnikov oslik u karlovačkoj crkvi Sv. Trojice, s motivom čina krunidbe kralja Tomislava, gdje se uočava i šahirani grb Hrvatske.
Kralj Tomislav u imaginaciji na razglednici i u stripu – autor prvog prikaza je vjerojatno Marijan Trepše, a drugog Andrija Maurović. U prvom primjeru šahirani grb Hrvatske zauzima središnje mjesto na kraljevskoj odori, dok je u drugom sporedni element ukrasa naslovnice
Šahirani grb Hrvatske ističe se i na još jednom primjeru reprodukcije na razglednici, a vezane uz milenijsko obilježavanje iz 1925. godine. Pritom je riječ o djelu „Krunidba prvog hrvatskog kralja Tomislava“ autor kojega je vjerojatno hrvatski slikar Marijan Trepše (1897.-1964.). Ovom prilikom šahirana polja su, kao i na Krekovićevom prikazu, izravno aplicirana u obliku grba na odjeću zamišljenog prvog hrvatskog vladara s kraljevskom titulom. Grb Hrvatske sa šahiranim poljima, ali kao sporedni ukrasni element, nalazimo i 20 godina kasnije, točnije u okviru crteža poznatog hrvatskog slikara i crtača Andrije Maurovića (1901.-1981.). Riječ je o crtežima za strip „Tomislav”, koji je tematizirao život tog ranosrednjovjekovnog vladara, a bio objavljivan u zagrebačkom časopisu „Zabavnik“ u prvoj polovici 1945. godine.
Šahirana polja iz grba Hrvatske na zastavama Petra Svačića, za kojeg se smatra kako je vladao od 1093. do 1097. čime ujedno završava linija tzv. „narodnih vladara“ Hrvatskog Kraljevstva. Kralj Petar Svačić je bio poražen i ubijen u sukobu sa snagama ugarskog kralja Kolomana u planinama zvanima Gvozd – što je prikazano na djelima Otona Ivekovića i Josipa Horvata Međimurca
Naposljetku, anakrono prisutna šahirana polja iz grba Hrvatske uočavaju se i na slikarskim djelima koja tematiziraju kraj niza tzv. „narodnih vladara“, prije svega borbu i žrtvu Petra Svačića krajem XI. stoljeća suprotiv nastupajuće ugarske dinastije Arpadovića, a potom i čuvenu Pacta conventu. Naime, već spomenuti Oton Iveković je 1894. naslikao poznato djelo „Smrt kralja Petra Svačića u gori Gvozdu 1097. godine“, dok je isti motiv gotovo pola stoljeća kasnije (1941.) tematizirao i Josip Horvat Međimurec na slici naslovljenoj „Smrt Petra Svačića – bitka pod Gvozdom“. Pritom se u oba slučaja među znamenjima ističu šahirana polja – aplicirana na zastavu koja je doživjela svoj nesretni poraz.
Zastava sa šahiranim poljima iz grba Hrvatske uočava se i na detalju djela „Poljubac mira hrvatskih velmoža kralju Kolomanu 1102. godine“ Otona Ivekovića iz 1906. godine
Vrlo slična zastava, u umjetničkoj interpretaciji Otona Ivekovića, uočava se i na slici „Poljubac mira hrvatskih velmoža kralju Kolomanu 1102. godine“ nastaloj 1906. godine – tj. godinu nakon trijumfalnog prikaza krunidbe kralja Tomislava istog autora. U ovom slučaju oklopljenog hrvatskog barjaktara (koji nosi štit vjerojatno s grbom knezova Krčkih – budućih Frankopana) okružuju drugi vitezovi koji nose štitove s heraldičkim znamenjima Blagajskih, Gusića, Kačića…itd. Riječ je o heraldičkom znamenju plemićkih rodova spomenutih u tekstu čuvene Pacta convente, ali i onih iz kasnijih stoljeća, čime se htjelo naglasiti hrvatski srednjovjekovni državnopravni kontinuitet u odnosu na tadašnja mađarska presizanja.
Slijed oblikovanja hrvatskog grba sa šahiranim poljima u habsburškoj pretenzijskoj heraldici od Krbavske bitke do prvih grbovničkih prikaza (Ilustraciju izradio: Kristijan Kuliš) – Grb Hrvatske sa šahiranim poljima nastaje tek krajem XV. stoljeća te su prema tome svi navedeni umjetnički prikazi XIX. i prve polovice XX. stoljeća koji taj znamen vežu uz ranosrednjovjekovni period vladarske kuće Trpimirovića anakroni i povijesno neutemeljeni!
Tim su djelima hrvatski slikari „budili“ nacionalnu svijest, točnije vizualno oblikovali najvažnije trenutke iz hrvatske povijesti, osobito u kontekstu državnopravne borbe za status triju kraljevina (Hrvatske, Dalmacije i Slavonije), koje su Mađari – u okviru ustrojstva Habsburške Monarhije – neprestano nastojali podrediti Ugarskoj. Prema tome, bez obzira na povijesnu netočnost, njihovi postupci nam svjedoče koliko su navedeni nacionalni simboli, a osobito šahirana polja iz grba Hrvatske, bili važni u periodu kada su ta likovna djela nastajala. U tom smislu svakako predstavljaju važan povijesni izvor, ali ne za X., XI. ili XII. stoljeće (tj. za događaje koje tematiziraju), nego upravo za suvremeno im doba XIX. odnosno prve polovice XX. stoljeća, kada šahirani grb Hrvatske konačno zauzima istaknuto mjesto nacionalnog identita!
Početno polje šahiranog grba Kraljevine Hrvatske crvene boje – „Krunidba kralja Tomislava” O. Ivekovića (1905.) i početno polje šahiranog grba Kraljevine Hrvatske srebrne (ili „bijele“) boje – „Tomislav, prvi hrvatski kralj” F. Quiquereza (1888.)
Pritom je zanimljiva i različitost prikaza šahiranog grba Hrvatske. Naime, na nekima od navedenih djela hrvatski grb je prikazan s početnim crvenim, a na drugima s početnim ili prvim srebrnim („bijelim“) poljem. Primjerice, Josip Horvat Međimurec na svojim prikazima kralja Tomislava šahirana polja na grbu i zastavama redovito prikazuje s početnim crvenim poljem, dok njegov suvremenik Kristian Kreković u svojoj viziji Tomislavu pridaje hrvatski grb s početnim srebrnim („bijelim“) poljem. Također, ponekad su čak i isti slikari (Quiquerez, Iveković) hrvatska šahirana polja na grbu/zastavi prikazivali s početnim srebrnim („bijelim“), a ponekad s početnim crvenim poljem. Prema tome, bilo je važno istaknuti sam nacionalni simbol, dok se inačica njegova prikaza nasumično izmjenjivala.
“Regnum Croatorum” – zajednica za populariziranje hrvatske ranosrednjovjekovne oživljene povijesti
Znanstveni skup o hrvatskim povijesnim grbovima – u organizaciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti!
Naposljetku, o povijesnom značaju hrvatskog šahiranog grba, ali i drugih hrvatskih povijesnih grbova (grbu Dalmacije, Slavonije, Dubrovačke Republike, Istre…itd.) uskoro će se održati simpozij u organizaciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Riječ je o znanstvenom skupu pod naslovom „Hrvatski povijesni grbovi“, na kojem će biti riječi o nastanku, prošlosti i sadašnjosti hrvatskih zemaljskih grbova – prvenstveno šahiranom grbu Hrvatske. Skup će se održati u četvrtak 5. lipnja 2025. u organizaciji HAZU i zahvaljujući inicijativi predsjednika Akademije u Knjižnici te navedene najviše hrvatske znanstvene ustanove (Trg Josipa Jurja Strossmayera 14, Zagreb). Na simpoziju će sudjelovati osam izlagača sa sljedećim temama:
„Povijesne okolnosti nastanka hrvatskoga šahiranoga grba u 15. stoljeću“ – prof. dr. sc. Ivan Jurković (Filozofski fakultet u Puli)
„Šahirani grb – simbol Hrvatske kao predziđa kršćanstva“ – Mate Božić, mag. educ. hist. et phil. (Škola heraldike – Klis)
„Hrvatski povijesni grbovi u stiliziranoj kruni službenoga grba Republike Hrvatske“ – akademik Stjepan Ćosić (Institut za istraživanje migracija – Zagreb)
„Hrvatski zemaljski grbovi na grbovnicama hrvatskog i slavonskog plemstva iz 17. i 18. stoljeća: odabrani primjeri“ – prof. dr. sc. Hrvoje Kekez (Hrvatsko katoličko sveučilište – Zagreb)
„Hrvatski šahirani grb u političkim i idejnim koncepcijama Pavla Rittera Vitezovića (1652.–1713.)“ – prof. dr. sc. Tomislav Galović (Filozofski Fakultet u Zagrebu)
„Hrvatski grb u svjetlu hrvatsko-mađarskih političkih odnosa“ – dr. sc. Željko Holjevac (Institut za društvena istraživanja Ivo Pilar – Zagreb)
„Hrvatski šahirani grb – uporaba tijekom 20. stoljeća“ – dr. sc. Mario Jareb, znanstveni savjetnik (Hrvatski institut za povijest – Zagreb)
„Hrvatski grb kao sinteza kulture i identiteta“ – dr. sc. Ante Žužul (Školska knjiga – Zagreb)
