|  |  | 

S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

RAZLIČITOSTI U ISTOM

 

TAJNA PRVOG REDA

U našem Solinu ne manjka kulturnih, i drugih društvenih, događanja. Grad naprosto drži do sebe i svaku malo iznenadi pozivom na druženja.

Najnovije se darovalo spomenu velikog dalmatinca Ljubi Stipišiću Delmati. Nepotribno je trošit riči da bi se objasnija opus djelovanja ovog neumornog hodača vrletima Dalmacije po svetom poslu biljuženja tradicija na izmaku.

Kako i priliči, falilo je mista u dvorani.

Samo je prvi red osta prazan. Na njemu se i inače postavi bili papir sa upozorenjem da je ta katriga za nekoga osigurana.

Zašto je osta prazan spada u posebnu studiju.

Na vama je da sami skontate razloge a na meni, da ću prvon zgodom upravo tu smistit svoje tilo pa nek me samo netko pokuša potirati.

ITAMO HRANU KO PIJANE BUDALE

Uša san, ko i obično, u Konzuma, Solin Mall, kupit spizu pa potom u Akademiju posrkat kavu, pročitat novine i proljudikat sa dragim ljudima.

Sta san uz oni pult sa pakiranin mesom i začujen glas. „Momak, kolko piše da je ova kokoš“.

Iznenadila me starija žena koja očito dobro ne vidi jer mi je udilila lipu rič „momak“, pa san rado izdiktira cjenu. Začudija san se kad san vidija da prebire po sići i sa uzdahom konstatira, „neman toliko“.

Nije moje da se mišan i komentiran, već san strpa jednu u košaru i oša na blagajnu. Sačeka san stariju gospođu i ljubazno zamolija da primi moj dar.

Nije tribala ništa reći, grimasa je sve rekla.

Taj dan otvorin novine i saznan da; „ svaki dan bacimo više od tisuću tona hrane“.

Triba li komentar?

UNUTARNJA MAKLJAŽA

Koliko su bitni unutarstranački izbori, koliku su razorni ti unutarnji motivi za pobjedit, najbolje svidoči ovo što se dešava u HDZ-u. Ovakog okršaja ne pantin.

Pita me jedan koji ne voli kad mu spomenen stranku, čitaj HDZ, za koga san ja.

Pokuša san mu objasnit da to nisu moji posli već njegovi, no bija je uporan pa san mora pokleknit.

Ja san za Plenkovića.

Iako iman puno tega da mu natovarin na pleća zamjerki, smatran da je on najprihvatljiviji čak i onima koji sa HDZ-om nemaju vezu. Jer je ta stranka tu i uvik kroji našu sudbinu a krojača triba pojmljivo birat.

Sve ovo drugo, kontra, je jedna opasna politička namiguša koju smo dobro upoznali i nema tu nikakvog skrivenog kvaliteta. Oni nude nešto čega je mnogih poštenih i neovisnih hrvata straj. Turaju nazad. Nude tobožnji napredak a sve se svodi na ideologiju nekih zastarjelih zemana.

Zato san ja za njega. Već san javno pozva, njega i novog predsjednika Hrvatske da ujedine svoju snagu, obrazovanje, moral i vještine te da ponude napaćenoj Hrvatskoj konačno izlaz iz jame u koju nas uturiše.

Momci, možete vi to.

POBAČAJ I PEDOFILIJA NA MENIJU

O ovin stvarima ne volin pisat. Radi se o svećenicima koji imadu posebne zadatke da liče duše običnog puka, da ga svojin propovidima turaju u pozitivno naprid, da siju radost i budu vazda na usluzi.

No često se „istaknu“ neki koji sa Božjon riči nisu u dobre. Najnoviji primjer je američki svećenik koji izvali kao je za njega; „pobačaj veće zlo od pedofilije“.

O pobačaju su ispisane puste studije opravdanosti i razloga, čin koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Radi se o kompleksnom životnom trenu kojega možete turnit na razlog, za i protiv, no nikako ga svrstat u ravnu sa zlom pedofilije.

Bit svećenik nije imat ekskluzivno pravo pa balit što te volja i to turat pod Božje pokroviteljstvo, već od tebe traži posebnost suživota na temeljima uvažavanja i razumnog dijaloga sa različitostima.

Pedofilija je najtamnija praksa ljudskog ponašanja, bolest i zlo sa čim se valja ozbiljno tuć, bez milosti. Pedofilija se može uspoređivati sa zlima koji zastrašuju, ma nikako sa pitanjem odabira i slobodne ljudske volje.

ČUDNI PUTEVI DO DIPLOME

Obrazovanje je potrebitost svakom čoviku. Ma nismo svi okrenuti toj mogućnosti realizacije. Naprosto, nismo svi skrojeni od istog materijala.

Mogućnosti su raznolike. Milijuni ljudi sa talentom posebnosti nisu u svom razvoju imali mogućnosti pa su ostajali daleko iza onog praga kojemu pripadaju. Trpa se to u vriću sa natpisom; „nije ima sriće“.

Rodija san se u jadu i siromaštvu. Rodija san se predodređen da budem dno društvene kace. Naprosto se nije nudila mogućnost koraknut u svit visokog obrazovanja.

Ma postoji i volja. Ona luda volja začinjena spoznajom da ti to možeš.

U vrime „mraka“ kad se sve bitno sa mnom desilo, shvatih da postoje mogućnosti. Naprosto se nude. I ćapa san ih. Uz rad se školovanje turalo na odabir. Odabra san. I krenija. Ma ne samo ja već i mnogi. Onako, vanredno.

„Mrak“ je nudija i nike drugovačije mogućnosti. Kodnog imena „stranputica“.

No dodatno obrazovanje je zajebano ako okolo tebe „servis“ nije na visini. Prepušten si silnom trudu i mrcvarenju samog sebe.

Kako reče, mrak je idealan zeman da malkice zajebeš redosljed i do cilja stigneš okolo.

Moja dva „vanredna“ druga nisu bili baš naklonjeni svakodnevnom grijanju klupa i vježbanju, pa su po mračini, jedan put Mostara a drugi put Prištine, ćapali diplomu i meni bidnomu se rugaše naredne dvi godine.

Dolaskom demokracije, kad se konačno upalilo svitlo, mnogi pomisliše kako se takove zgode više neće dešavati. Zajebaše se. Nove tehnologije, novi puti, stara sranja.

Upravo san pročita kako je jedna poznata studentica, na privremenom radu predsjednice Države na odlasku, iskoristila Ustavno pravo na dodjelu priznanja za koga ona misli da je zaslužija.

Priznanje dobija njen profesor. Da me ubiješ ne sićan se kojeg naziva.

Pari mi se da je lenta braće kneževa, Drpimira i Darimira.

TITO KONAČNO POSTAJE GASTRABAJTER

Nako devedesetih, nakon osvjetljenja, mnogi hrvati se pitaju; „di je Tito“?.

U čijim srcima se krije?

Pribacivalo se od nemila do nedraga ma nikako se sa sigurnošću nije moglo ustvrdit, čiji je.

Sve do ovih unutar stranačkih izbora u HDZ-u.

Sad je potpuno jasno. Sad više nema dvojbe.

Komu ćeš virovat ako nećeš kandidatu koji u mikrofon, javnosti, urla da Tito više, kad on pobjedi, neće bit u HDZ-u.

Sad bi čovik pomislija kako će nakon ove izjave glat pobjedit.

Ma izgubit će. Ostaje Jozo di je i bija.

VJERONAUK U PORNU

Ako ste ikad sidili u onu katrigu isprid suca na kojem sudu i kad ste tribali dat izjavu čuli ste poznatu rečenicu.

„Morate govorit istinu i samo istinu jer se za laž krivično odgovara“.

Tu nije bilo mile lale rodijak moj.

Zato ja virujen našem bivšem premijeru kad je izjavljiva, i objašnjava, na koji način je zaradija, zgrnija, bogatstvo.

„Časni suče, drža san vjeronauk i prodava slike goli cura“.

I sa’ se vi čudite kako smo ovako najebali.

PUTIN

Najdugovječniji vladar najmoćnijeg oružja poručuje slobodarskom svitu kako kod njega, u njegovu carstvu Rusiji, istospolci mogu zaboravit da će moć uplovit u brak.

Po meni bi oni morali mislit se da ostanu i živi.

Nema tu mrdanja. Mali, nakrivljeni gegaš se ne šali.

Ma jes’ ti vidija pedera?

HAJDUK SE OPASNO POJAČAVA

Došlo i našem Hajduku iz guzice u glavu. Dopizdilo vično bit drugi a sve češće i treći na tablici. Ne more se to više trpit pa su čelnici na 109 rođendan odlučili krenit u ozbiljno pojačanje.

Dosta je drugorazredni trkača iz cilog svita, kad tu imaš igrače, narodu i Bogu drage.

Tako su nam se predstavila četvoriica centarfora sa naglaskom na desnu stranu i udiljen im je broj na dresu, 25.

Red ih je predstavit. Mons Barišić, Mons Eterović, Mons Vidović . Tu je iskusni igrač Livljanić a napose raduje i uvoz iz Francuske, centarfor Veyssiere sa brojem 75.

Uz par mladih dalmatinaca i titulu će dragi Bog odobrit.

Samo da odbjegli nogometni bog iz izbjegništva u BIH ne uplete svoje čari.

ROMEO IZ VERONE

Sritno našem starcu. Može bit ponosan na svoje godine i na pustu dicu koja su se razasula po svitu.

Jedno dite mu eno u Veroni. Sjajan mlad čovik koji nakon igračke etape sidi na klupi i dirigira.

A kako? Veličanstveno.

Maestro Ivan Jurić je dragulj za kojeg ponosno možeš reći.

„Naš je“.

mm

ABOUT THE AUTHOR

ANTE TEŠIJA rođen je 1953. Spisatelj, kolumnist, esejist. Piše poeziju, priče, romane i aforizme. Služeći se satirom i humorom pokušava opisati svakodnevnu društveno-političku paradigmu društva.

Solin Info

Solin Live na Instagram-u