ZP Izdvojeno

PREOBRAŽAJ

Marjanka Bubić

 |  ruj. 5, 2017

Prvi dan nastave prošao! Dječica preslatka, roditelji razdragani, učitelji nježni, blagi, strpljivi.

Kreće nova generacija mališa koji prestrašeno ulaze u svijet obveza, dužnosti i upijanja svega oko sebe.

Mi odrasli, dakle učitelji i roditelji, složni smo u nakani da im ulazak u svijet odrastanja bude što bezbolniji i lakši. Divno surađujemo, puni smo razumijevanja, djeca svoje učiteljice/ učitelje doživljavaju kao člana obitelji, jer ih učitelj voli, podučava, širi im krila… I poprilično dobro to funkcionira do kraja 4. razreda.

A onda, BUM!

Djeca postanu divljaci, roditelji zvijeri, a nastavnici bešćutna stoka. I, odjednom, umjesto da cilj bude njihovo bezbrižno odrastanje, cilj postane izvući živu glavu. Djeca su tu negdje, ali ne doživljavaju ni roditelje ni nastavnike, a ovi se nemilice kolju.

U stvari, djeca više i nisu bitna.

Škola postaje ratište učitelja i roditelja. I dok se oni biranim riječima ” štrapaju”., a nerijetko i fizički obračunavaju, cijela jedna generacija onih nekad prestrašenih prvašića, nepovratno je uništena. Ili bolje rečeno, naglo odrastu uz loše primjere.

A mi, učitelji razredne nastave, s tugom gledamo onu malu prvašicu koja nam je sjedila u krilu i plakala dok smo je mi tješili zbog ogrebanog koljena, koja prođe kraj nas kao kraj “turskog groblja”.

I pitamo se, koji je trenutak presudio takvom preobražaju.

I uvijek ćemo se pitati!