|  |  | 

S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

PALJBA UPRAZNO

 

AUŠVIC OPOMENA

Na današnji dan se moja mater rišila svog tereta, u ledeni i siromaštvu me iskrcala pored ognjišta u Raduniću, a istog datuma se malko prije, prije desetak godina, razorija zloglasni konc logor koji je svoj „teret“ smrću rišava.
Poseren se svakomu živom biću u facu koji ovi datum ne doživljava ko najveću strahotu i sramotu na kugli zemaljskon. Ko ne staje u stav pokunjenosti prid ovon činjenicon i ko rabi znamenje vezano uz tu fašističkog fetu.
Radujen se rođendanu, tugujen nad žrtvama.

ANTE, BUBRIG U LOJU

„Čuveni“ Ante koji se odaziva na Đapić, ničim izazvan izaziva našeg nadbiskupa Kutlešu jer je postupija ljudski, moralno, kršćanski i odgovorno kad je čestita 75 % -om pobjedniku na demokratskim izborima.
Taj postotak su hrvatski građani koji imadu sva Ustavna prava ko i rečeni Ante prezimena Đapić, zarobljen u sumornoj prošlosti, opituran bojama zla i nepoštivanjem sugrađana u koje se klede samo onda kad mu koji ide na ruku.
A valja bit normalan, širok i pristupačan.
Ante, prezimena Đapić, u obujmu je bogat ma prazan obujam nudi vakum bezznačajnosti.

BEKAVAC, BEK U OFSAJDU

Lipa žena, oku ukusna ma sluhu baš i nije.
U funkciji. Ok, funkcije su zadane i njihova sveobuhvatnost čini cjelinu normalna hoda. Sve do onog trena kad se funkicija prodaje pa ko više plati funkcioniraj samnom.
Nije glupa ma je promašaj. Onaj kojim se lako manipulira. Nitko promašaj Livaje ne slavi, ma kad patrljak urodi golom onda se briše lipota i Livaja biva slavljen.
Svaku malo je turnuta u prvi plan medijskog gucanja di je njen trener osokoljenu baca prid zviri da podnese žrtvu namisto njega.
Zašto? Jer je dvolična kukavica i Lidija mu dođe ko zaklon a ako Lidija pridonese skali uspjeha, ima on za nju sklonište u zavjetrini.
Lidija, razmisli.

BUJICA PONORNICA

Nije faca, nije lumen, nije um, ma je iskoristiv. Turaju ga ko štit vlastitom kukavičluku pa ga jeftino koriste za svoje potribu.
Široka je lepeza njegova htjenja. Vrti se to na mjesečnoj ponudi. Ponuda potražnje.
On ideologiju nema. Njemu bi ona samo smetala pa se ko ventilator u seljačkoj bitriji vrti kakova se folk pisma pušta sa zarđalog đuboksa.
On je čovječuljak. Toliko mizeran da ga spašava stol za kojim sidi ma ga gadno jebe ono poza ramena.
Đaba je hrvat izumija kravatu kad ovaj „veliki“ hrvat nema šansu da je na svom truplu istakne.
Svjestan je Vele svoje manjkavosti. Manjkavost se mora nadomistiti a on bidan umislija da je glas naroda ne shvaćajući da je glas potrošenosti.
Vele, bujaj dalje jer tvoja bujica, tili ili ne tili, čisti kanal crnila a da ti toga nisi svjestan.
Svaka bujica završi u ponoru a iz ponora se đaba nadat povratku.

ŠUTA, A NE ZNA ŠUTIT

Svaki dan kad ulizen i izlizen iz mog omiljenog kafića „Akademija“ prid ćunku mi stoji veliki pano sa likom koji mi se predstavlja ko novo lice Splita, a zid u Solinu.
Ko ne znade facu ima i objašnjenje. Čovik koji ti daje rič.
Mene ne zanima fotošopirana faca, ja obožavan žene te bi mi bilo milije vidit tu čak i Ž.Markić neg njega.
Ne pratit ga je nemoguće. Štijen foje, gledan društvene mriže i svakodnevno se pitan. Bože, zar moji prijatelji iz HDZ-a toliko malo cjene sami sebe.
Ja san satiričar. Moj životni đir je zajebancija u službi zdravlja. Svemu pristupan na način slobodnog mene i ne tražin razloge da se minjan.
Ovaj fotošopirani davalac riči kod mog ćaće nebi proša. Zašto? Jer se u te zemane davanje riči kontalo ko zakon kojeg se nije smilo zajebat.
A ja njemu ne virujen. On ko i Lidija samo obitava na ćakuli i kritici a nit znaju normalno ćakulat nit su kritičari. Oni su običan namet kojeg nit cjenim nit razumin.

LEŽA BI MUKTE

Grobnica je betonski kvadar 2,5 x 2,5, sa jednon pločon, ili dvi, unutra, smištena zbijeno na groblju prošlog i služi da oni koji su ostali vani imadu di položit cviće, evocirat sa betonom uspomene i ostat u tišini vične gluvoće.
To je značaj svake grobnice. Skladište kostiju onih kojih više nema.
Ali, mi hrvati smo se domislili kako i tu gluvoću, taj mikser betona uvest u korisnost grabežljivcima koji su još ostali gori na ledini.
A ti grabežljivci imadu volju još pinkicu živit, za to triba i namaknut sredstva, pa kuš bolje već udrit porez na nekretninu. Grobnica je nekretnina. Nikud se njoj ne žuri, ona čeka grabežljivce.
Kontan koliko ću izdvojit da bi vukodlaci mogli lokat moju krv. Ispalo da će moje vično stanište davat jebivjetrima godišnje dvadeset eura.
Pa nek im bude, da Bog da, da im bude potribno.

NU ME

Godina je pusti izazova.
Zakoni su doneseni, cifre se ističu.
Nema ti pajdo moj teg stvora koji se nije ustrašija novi zakona u službi harača. Do te mire su nas uplašili da me straj bilo i izračunat koliko će mi iz žepa izvuć. Jebe mi se, priživit ću.
I eto ti ga na.
Svi redom isukaše najniže cifre. Koji odgovorni, koji moralni, koji suosjećajni naši vlastodršci. Naprosto da čovik zadrće od sriće, da poleti u zagrljaj svojim vođama.
A govorilo se o njihovoj besćutnosti, o grabežljivcima, o tiranima.
I onda se probudiš.
I shvatiš. Sam sebi obznaniš.
Izbori su na pragu!

POLJUDSKA SVINJARIJA

Neman kanal na kom bi gleda bile sa trosjeda. Neman potribu ić u kafić i drečit se. Neman dvojbe da će i ova godina biti uzaludna.
Nisan vidovnjak ma vidin. Nisan stručnjak ma znan. Iskustvo.
Ali zato žalin. Žalin za ovih cca tridesetak tisuća fanatika koji se nadaju. Čemu? Kad imaš svaku malo dokazni materijal i ti opet po svoju uzaludnu, onda nije problem u amaterima sa Poljuda već u vama.
Nekad davno san visija na žici Starog Placa, penja se na koštele prid starim rodilištem, ma sa razlogom. Bilo je nade. Ostvarivala se. Guštalo se.
Vrag vas odnija sa Gatuzom, onim svim sportskim direktorima, ovim anonimusom Bilićem i ulicom koja je umislila da zna, kad ne vidite da vas svi ti vodaju za nos zatvoreni očiju.
Sprdaju se sa vama.
A za sprdanje triba razlog. Tko je razlog?

MINISTAR IZ KVOTE

Alo, Martine, šta radiš?
A evo, oša san bacit smeće dok Mira kuva ručak.
Jes ti platija članarinu?
Nisan još. Koja je hića?
Daj plati to. Iman zate jedan zadatak a bez plaćene stranačke članarine ne mogu.
Pucaj. U čemu je rič?
Ma oni nan zajeba ministarsko misto pa neman koga stavit i ti mi pade na pamet.
Ja!?
E, baš ti. Mlad si, lud, razigran i vidin da slušaš pa pomislih da bi ti to moga. Šta kažeš?
Prihvaćan. Kad ti predsjedniče tako kažeš.
Ne pitaš koje je ministarstvo!?
Ma jebe mi se!

 

mm

ABOUT THE AUTHOR

ANTE TEŠIJA rođen je 1953. Spisatelj, kolumnist, esejist. Piše poeziju, priče, romane i aforizme. Služeći se satirom i humorom pokušava opisati svakodnevnu društveno-političku paradigmu društva.