|  |  | 

S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

ONI SU KRIVI, KAKVI JA

 

 

Uizolaciji san od prvog dana kad su naredili odgovorni. Šta može star čovik koji se ćuti ko momčić već da posluša pametnije. A i nisan za neku veliku, širu, pomoć.

Volin svoj Radunić, Ogorje, Muć….svoj zavičaj.

Nikad ga nisan zanemarija ni ostavija na čekanju. Dolazin redovito a ne po interesnoj potribi. Posadija san priličan broj voćaka, redovito sadin kumpir, kapulu, luk, tikve, fažol….pa šta uspije, uspije.

Nisan Krleža, Cesarić, Smoje ni Tomić ma mi je Bog da niki talent pa san napisa, i pišen, libre o mom kraju.

Zašto ovo ističen? Iz isprovociranog razloga.

Čitan na jednom portalu ispovid našeg dugovječnog načelnika Općine Muć, di objašnjava, rasvitljuje i otkriva razloge dvoje prvih zaraženih od korone na terenu pod njegovon lumbrelon vlasti.

Sve što san zapantija iz tog razgovora sa novinarom je da su jedna odgovorna cura iz njegova ureda i jedan starac iz Milešine zaraženi. Cura odma priznala, ošla kući u izolaciju. Starcu unuk donija „dar“ i „pobiga“.

Svako otkriveno stanište korone traži detaljnu analizu i potom postupanje po pravilima medicinske struke. Tu nema puno mudrolija. Tu se nikako ne smije improvizirat i muljat sa informacija.

Dobro se zna tko je, i zašto, imao dodir sa curon iz njegova ureda kao i sa didom iz Milešine.

I običnog vanjskog promatrača ovakve informacije turaju u razotkrivanje i potribnu sanaciju.

Ali naš načelnik sve to svede na jednu prosto proširenu rečenicu.

„Za sve su krivi ovi koji vikendom dolaze ovdje“????????????

A ja sutra kanin doć gori. Nije mi vrag da mira da ne propitan kojim razlogom mogu dobit propusnicu. Školovani ljudi me uputili. Sa riješenjem OPG-ovca mogu posjetit moj voćnjak i moje zasade. Dobija san e-propusnicu i sutra gren gori. Normalno, jer san stožeru pridočija to riješenje na moje, i moje porodice, ime.

Izvješćujem načelnika da ubuduće mene izostavi sa liste optuženika jer ja sutra ne kanim ići nikomu u društvo, ne kanim se družit baš sa nikim već izričito želin vidit jesu li mi trišnje, šljive i višnje procvitale. Jesu li mi kumpir i kapula proćirili iz zemlje. Je li mi luk napreduje.

Samo to. Iništa drugo ne kanim. Ma lažen. Šetat ću. Ko i uvik što rado činin. Koji kilometar koliko stare noge dozvoljavaju.

A tebi načelniče poručujen da uđeš u registar onih koji plaćaju usluge pa ćeš naći da uredno podmirujen po uplatnicama koje mi tvoj tim uredno šalje iako si jednom davno izjavija da nisi obavezan asfalt dovodit do svakog kokošinjca.

I još jedan savjet. Ja nisan baš neki blento no moran reći da nisi baš opravda povjerenje onih koji te biraju. Možda nečija jesi ma moja skala, i mnogih drugih, znatno je viša.

A za rišit probleme, koje si iznija, je veoma lako.

Stavi rampu na ulazu u Mućku općinu i zabrani nam do daljnjeg ulazak na tvoj sveti prostor.

mm

ABOUT THE AUTHOR

ANTE TEŠIJA rođen je 1953. Spisatelj, kolumnist, esejist. Piše poeziju, priče, romane i aforizme. Služeći se satirom i humorom pokušava opisati svakodnevnu društveno-političku paradigmu društva.