|  |  | 

S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

OKRIĆEŠ, A ONO SVE ISTO

 

BATINAJ ME NJEŽNO

„On je mene prvi put udrija na maturalnom, prid svim đacima i profesorima?

Riči su to bidne žene koja je desetine godina trpila teror svog odabranika sa kojim je ligala u postelju, iz ljubavi rađala dicu, bila mu kuvarica, spremačica i virna družica.

Ova rečenica tura prid nos silno upitnika na koje ja mogu odgovorit jednim jedinim zaključkom. Gospojo draga, vi ste krivi za svoje jade. To ozbiljno mislin jer ne mogu shvatit da se jednog inbecila, jadnika i kukavicu može odabrat i trpit toliko godina. Udarac na maturalcu je njegova osobna iskaznica.

Kako sad da se osićamo mi muškarci koji nikada nismo mrko pogledali žensko čeljade? Jadno. Jadno i glupavo a naročito nakon „ogromne“ kazne kojon ga je hr. pravosuđe nagradilo. Zamislite, deset miseci zatvora ako koju potegne šakon u nadolazećim godinama.

Još kad dodaš oslobađajuću presudu onomu loli jer je samo jednom pokuša napostovat koleginicu. Molim da me pravni stručnjaci obavjeste koliko pokušaja podliježe sankcijama.

Ovi ljigavci će lako prgrmit uvjetnost. Trkon u teretanu i najebat će vrića za lemanje.

Je da se ja uvik zajebajen ma ovi slučaj što ću ga ispripovidat je istinit. Ispriča mi ga sam akter.

-Oženija ja nju, lola doveja doma i kud ćeš neg dresirat. Malo san se pravija važan. Uz pusta upozorenja šta joj je posa, često san zna napomenit kako je batina izišla iz raja te da su me i ćaća i did naučili kako se valja ophodit sa ženskavelji u kući. Sve je ona to slušala. Ja mislija da je u straju. Da svaća. Ma kad joj je očito dopizdilo velju ti una meni. Slušaj. Ja san se zate udala jer si mi drag, jer oću dicu, familiju i lip život. Znan ja dobro što mi je činit i za to se ne boj. Morebit da digod i štagod falijen. Bože moj, desi se. Ma ovo zapanti dobro. Ako ikad digneš ruku name, ja ću to otrpit ma ne zaboravi da tebi triba sna. Pa sad ti radi kako te volja. Boga mi nisan više spominja batinu.

ŠKORO, SKORO USPIJA

Sićate se Lesara, Holy, Sinčića, Mosta, pravašića i niz drugih propalih političkih zvizdica padalica.

Ulete, zasidnu, razbucaju i odlepršaše u zaborav.

Tim uzdanicama se očito kani pridružit zvizda sa tamburicom. Nedefiniranom političkom lotu dobitka, i prije nego će zasist u katrigu moći, sudbina gašenja na političkom nebu je izvjesna.

Još su nam prid nosom, bauljaju i izneređuju, dvi privatne stranke koje strše u lokalnim okvirima sa dragim vođom čije je ime i prezime uklesano u logo.

Dositija se tamburaš da to i nije tako blesavo pa na krilima pustih glasova u tek završenim izborima odluči samog sebe ponudit ko štit propaloj desničarskoj trećeligaškoj momčadi. Prevedeno. Ja san vaš Bog a vi me pokorno slidite, podržavajte me, pa će i mrvica bit na poklon.

Normalno da na toj strani stoluju pusti genijalci, po vlastitom mišljenju, i da im na pamet ne pada sebe turnit u pozadinu i sluganstvo.

Reka bi moj susid. Utrnija se prije neg se zapalija.

NOVI STANARI REGISTARA

Predlažen ministarstvu branitelja da pokrene inicijativu za novi registar.

Nakon spoznaje da su izvjesnog doktora nagradili sa tim statusom jer je bija dva tjedna ( 2 ) u sanitetu, tj u pozadini di je pomaga ranjenima sa bojišnice. Ako je tomu tako, postavlja se jedno obično i logično pitanje.

Što sa svim onim zdravstvenim radnicima koji su cjeli Domovinski rat bili na usluzi, malkice dalje od sanitetskih kola novo otkrivenog dubrovačkog heroja, po bolnicama i drugim ustanovama za pomoć? Zar postoji razlika?

Dva tjedna u sanitetu su pokazatelj kako i svaka druga pomoć, a cila Hrvatska je to bila, zaslužuje taj status te je normalno, po ovom poučku, da smo svi mi Hrvatski branitelji.

Molim Ministarstvo branitelja da iskopa moj karton u kartoteci centra za obranu Split te da na temelju ubiljuženog razmotri i moj status. Triba mi samo informacija jesan li ja kojeg kurca bija koristan. Oni su me razmistili na određene zadatke, ja san bez pogovora prihvatija dok nisan oša pod kirurški nož. Ne tražin nikakav status, pravo, pažnju, ma mi se riga na ovo što se dešava oko te časne uloge.

DOKTOR ZA MENTALNE KOMUNISTE

Ja san silno zahvalan svim doktorima jer su oni zapravo naša nada i jedini spas. Doktor, to tako gordo i veličanstveno zvuči, samo ako je u medicini. Ovo drugo se moglo i drugačije nazvati jer je unosilo samo nesporazume.

U jednom malom seoskom mistu, mlad čovik dobija titulu doktora. Doša doma, pusto veselje, čašćenje i ponos njegove obitelji.

Dočula jedna starica za to i poslala unuka da ga hitno njoj dovede. Mlad doktor rado svrati.

-Tis’ mali posta dotur?

-Evo, vala Bogu, jesan.

-Dušo moja, već misec dana me ode probada i ne moren se pomać pa aj mi daj koju tabletu ili injekciju da baba prizdravi.

-Bako, nisan vam ja doktor od toga.

-Neg’ od čega?

-Od pisani riči. Riči, razumiš?

-Odnja đava tebe i takog doktora.

U Hr. politici je silno puno doktora. Moran priznat da bi ja, kad bi odlučiva, to zakonom zabranija. Šta se ti imaš petljat u nešto za što nisi školovan, silan novac je tu srskan a on bi u parlaonu uzaludnosti.

Valjda znate za poznatog stručnjaka u medicini, a koji je sad u političkoj katrigi i to već dugo. Predsjednik Zg. Skupštine. Dr. Prgomet.

Evo čovik mi svojon izjavon da za mislit. Pročitajte. „Nisam slijep, nisam mentalni komunist i svoju potporu dajem……….“?

Ja razumin da nije glup, ma što mu ovo drugo znači, daje na razmišljanje.

Pročita san ja puno svakojakih izjava ma ova je jedna od jačih. Tko su to „mentalni komunisti“?. Ajd’, znamo svi da su komunisti članovi jedne stranke koja je bila jedina u bivšoj Državi u kojoj smo živili. Bili su vlast. Demokracija je ponudila nove mogućnost, višestranačje, pa su se navedeni komunisti mogli komotno i dalje natjecat za vlast. Dakle, nije bilo potribe tražit novo jato i tiskat nove članske iskaznice. To se i desilo. Postoji i danas ta stranka ali sa mizerno malo članova.

Nije tajna da su u danas najjače stranke, HDZ i SDP, priletili i zgrabili iskaznice skoro svi sa spiska negdašnjeg komiteta. I to je njihovo demokratsko pravo. Dakle, radi se o likovima koji su iz interesa bili u savezu komunista. Nove prilike, novi interesi.

Ma još nikako da skontan na koga je to strilicu odapeja ugledni doktor. Doktor je član stranke u kojoj stoluju pusti bivši komunisti. Meni su ti prebjezi slični ovom doktorovu mudrom nazivu. Zašto se doktor kontra njih ne bori, ako to oni jesu.

Ili je doktor, u želji da se napravi važan, malo zabuca.

NAPREDUJEMO NAZAD

Lipo je čuti podatke koji ukazuju napredak u svim domenima djelatnosti koje izvlače zemlju iz očitog zaostajanja. Je to malo sporo ide i nekako u mizernim postocima, ma daje nadu.

Ja san čovik koji se nikad nije zadovoljavao malim pomacima u svom mikro svjetu. Veselili su me samo očiti uspjesi. A zapravo to bi tribao biti cilj svakog čovika i svake zajednice. Naročito ako je to moguće.

A Hrvatsku svrstat u red bogatih i uređenih društava je moguće. Naprosto smo podareni silnim potencijalima, ljudskim i materijalnim, pa pomalo ljute te mizerne brojke napretka.

Svoje nazadovanje, neslobode i teškoće koje smo imali, uredno smo pripisali na teret staroj Državi koja nas je kočila. Doslovice ubijala. Sad smo svoji na svome i kuš bolje prilike za normalan uzlet. Zašto to nije tako?

Jer smo kukavice. Jer smo neradnici. Jer smo lažovi i mizerni.

Najnovije izvješće mjerodavnih svjetskih institucija po pitanju korupcije nas sve više i više turaju u izuzetno korumpirana društva. I tu je razlog našeg nazadovanja. Nismo kadri sami sebe zaštitit od te epidemije razgradnje. Nismo kadri čvrsto stat na branik obrane kontra te nemani karakteristične za ljude van zakona. Ko nam brani uredit sudstvo ko zaštitni mehanizam? Čega se bojimo?

Drakonske kazne su stvar procjene. Nepopularne, ali u ulozi zaštite proizvode silno velike učinke za ozdravljenje društva. Demokracija je dar, najviši stupanj ljudskih sloboda ma samo onda kad ju shvatimo, i provodimo, po zadanim pravilima a ona nisu samo prava, već i obveza.

Imamo sve, ma bojin se da bi mogli ostat bez ičeg.

UTJERIVAČI

-Dobar dan. Da li sam dobila tog i tog sa te adrese?

-Da.

-Ovaj razgovor može biti sniman.

-Snimaj, ko ti brani. O čemu je rič?

-Mi smo ured, taj i taj, koji se bavi potraživanjem dugovanja.

-Uimeisusovo, kom san dužan?

-Dužni ste toj i toj banci pa vas uljudno molimo da pod hitno podmirite taj dug.

-O kolikom se dugu radi? Pa ja sa njima ne radim, penziju priman priko druge banke?

-Ovdje piše da ste dužni 30 kuna.

-Trideset???

-Upravo toliko.

-A za što?

-To ne znademo. Molimo vas da hitno izvršite uplatu.

-Evo trčin.

mm

ABOUT THE AUTHOR

ANTE TEŠIJA rođen je 1953. Spisatelj, kolumnist, esejist. Piše poeziju, priče, romane i aforizme. Služeći se satirom i humorom pokušava opisati svakodnevnu društveno-političku paradigmu društva.

Solin Info

Solin Live na Instagram-u