|  |  | 

S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

OBRAČUN KOD OK HAJDUKA

 

screenshoot HNK Hajduk

Nema čovika, bar ja tako mislin, koji nije omaćan Hajdukom. Naprosto, rodili smo se i resli uz njega. Veselili se, plakali, ludovali i tugovali.

Mi stariji smo se makli ustranu, ma isto iz topline doma i fotelje isčekujemo značajniji iskorak naprid.

Nažalost, krenli su naši bili u crni rikverc a kočnice opasno popuštaju.

Zadnji poraz od zadnjeg, i virovatno starog-novog drugoligaša, odaje sav jad i bjedu negdašnjeg velikana. Najlipši i najveći stadion u državi, najbrojnija publika i sjajna tradicija, poklekli su pred primitivnim interesom i diletantskon politici odabranih. Ma koliko god se opravdavala o neučešću, službena politika je dala poseban i presudan timbar ovom crnilu koji se valja Poljudom i okolo njega. Poruka koju je poslala viđenijima i vridnijima, ostavlja mogućnost da se tamo sjate totalne neznalice, uhljebi i pizduni, pa tako na čelu, ko najvažniji član, bira se osoba iz dalekog Osijeka koja čak izjavljuje da i nije navijač Hajduka.

Bombastično biranje članova NO završava tako da viđeniji kratko ostaju na poziciji, a evo sad mene da ubiješ ja ne znan ni jednog nazornika. Tako sklepana bratija radi šta god oće. Dovodi trenere izvana bez ikakve reputacije, dok oni domaći koji su se dokazali i okitili silnim titulama mogu samo nosit kufere. Biraju sportskog direktora iz Portugala ko da je ta funkcija svemirski udaljena od domaćeg čeljadeta.

Pročitano u tisku kako Said, igrač bez ikakvog znanja, prima misečno sto tisuća kuna, navodi da je tamo netko spreman za luđačku košulju. Još desetak polovnjača sa svih strana svita zoblju cili prihod a jedan Rudeš, kvartovski klub, bez stadiona i mnogo čega, odnosi bodove i posramljuje svakog istinskog hajdukovca, a ove iz svečane lože baš i ne, jer oni i ne navijaju za klub čije šolde uredno uzimaju.

Ja zapravo postavljan pitanje, čiji je Hajduk? Triba li ikomu ovaki kakvi trenutno tumara HNL-om.

Splitski očito više nije. Dalmatinski? Sumnjan. Hrvatsko siroče? Dokazano.

Evo novi, stari, gradski oci bruje kako nisu zadovoljni sa stanjem ni rezultatom. Traže deratizaciju. Oni će kao pomoć, zavrnit rukave i stvar uzest u svoje ruke.Ne sumnjan kako neće. A na nogu, kladin se, ne mogu učinit tri.

Toga nas i triba bit straj. Kad se spomeneš koga sve u zadnje vrime meću u fotelje odgovorni gradski mista, onda su Kos i oni što nije naučija ni jednu hrvatsku rič, poželjni da ostanu. Rodijaci zauzimadu pozicjune. Nova ofenziva je u toku. Brat u NO, šura u UO.

Katalinić, Đoni, Rožić-Peruzović,Holcer,Buljan-Žungul, Mužinić, Oblak, Jerković, Šurjak.

Ivić,Tito Kirigin….. ko se ti sveti imena ne spominje.

 

-Rođo dis’, šta se ima?

-A evo rode moj ispunjavan niku križaljku.

-Ti. Okad se ti u to razumiš? Pa ti jedino iz prve pogodiš inicijale druga Tita.

-Daj ne seri. Šta ti triba? Znan da ti u ovu uru ne zoveš zabadava.

-Ma nije, nije ništa važno neg’ san tija čut kako si, žena, dica i valja li štagod pomoć?

-Tiii, pomoć. Kad si ti komu pomoga osin u lokanju i kocki dat ruku. Reci?

-Pa eto, ka’ si navalija unda bi te priupita za nike mogućnosti.

-Pitaj. Dekocentrišeš me na križaljci.

-Ti znaš da san ja vaik uztebe. O glasovima zate, štaš pričat. Unda znaš da san ja bija kapetan ekipe one godine ka’ smo osvojili međ’ seosko prvenstvo. Sićaš li se iruda ti draga kako san da uni gol…

-Koji gol?

-U finalu. Doduše, je da nije bilo branki ma svi su rekli da je balun proša između ona dva kamena, šta smo jih namistili ki branke.

-Oš više reć il’ neš?

-Pa evo ka’ si navalija. Znaš da mi je pemzija mala, žena slabo prima a dica željna svega i unda ako je moguće koje misto u Hajduka,a?

-A koje bi ti to misto u Hajduka?

-Bilo koje, samo da je istaknuto.

-A bil’ tija bit i trener?

-Sad, nebi baš za glavnog, triba se kalit, ma za pomoćnika koju godinicu bi bilo mudro.

-Slušaj rode. Evo san na križaljci di pita. Obračun kod, pa unda dva slova prazno, korala. Znaš li ti to, meni nešto poznato a nikako da mi dođe.

-Rođo, unda jel’ ok.

-Bravo, ma ok je? Aj, vidimo se.

-Ok rodijače.

 

 

 

mm

ABOUT THE AUTHOR

ANTE TEŠIJA rođen je 1953. Spisatelj, kolumnist, esejist. Piše poeziju, priče, romane i aforizme. Služeći se satirom i humorom pokušava opisati svakodnevnu društveno-političku paradigmu društva.