|  |  | 

S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

OBEĆANJA, OBMANE I LAŽI

 

Kažedu mudri ljudi kako je laž spaslila više ljudski života od istine.

Zapravo, laž i istina su sestre blizanke. Ko liva i desna ruka, noga, oči, uši ili bubrezi. Jedno bez drugog ne iđe, nema svrhu, invalidno je i šlampavo.

Učija me moj stari istini. Istini i poštenju. Ma je često zna dignut prst u zrak i izreć svoje čuveno “ali”.

“Ne daj se smest i krenit na prvu. Obećanja primi, provjeri, ma ne obećaji ako nisi siguran daš to moć ispunit. Pazi se obmana i ne obmanjuj, a laži samo onda kad ti je to nužno i kad ti nema druge. Nek te istina uvik vodi kroz život.”

Mudre su to bile riči. Vodile me kroz život i dovele u čudne zamke.

Obećanje, obmane i laži, toliko su se rasplesale u našoj životnoj areni, kako tu smrdljivu mrižu teško da je moguće rasplest i samog sebe izvest na stazu normalnosti.

Obećanja su nam natovarili u bezizlaznim zemanima, onda kad nisi moga već virovat, onda kad se život trasira na virovanju i nadanjima.

Neispunjavanjem obećanja, u stampedo su krenule obmane, opiturane, umivene i maskirane. Zaplesale su suludi bal sa pijanim domoljubljem u funkciji straha.

Kad se rok uporabe opasno primaka kraju, ostadoše laži ko moćan obračun sa onima koji se usudiše podić pogled sa namjerom suprostavljanja.

Obećanje, obmane i laži postadoše melodije za folklorne festivale, sa namjerom da se na podij poslože podobni plesači u pomoći potpune dominacije korisnog učinka.

Gucanje prve prevare ima svoje logično opravdanje. Kusanje druge, iz iste kužine, upućuje na opasan virus kojeg triba uklonit od sebe. Treće prihvaćanje ispisuje uputnicu za hitno zbrinjavanje u posebne ustanove.

Obećanje, obmane i laži su uspješni proizvođači životnog kukolja, a što većom pokrivenošću teg nametnika ove tri sestre bivaju zaštićenije, te se njihova razvijenost, i moć, ne dovodi u pitanje.

Godine neumitno prolaze. Postadosmo imuni i bezvoljni na ta gnječenja, a konačnost, pogubna za naše društvo, biva sve jasnija kako se više nismo čak ni spremni suprostaviti.

Doduše, pojavljuju se različiti sijači normalnosti, na trenutak se i nametnu, no na prvoj okuci odoše već utabanim stazama prevare i, za narod, beznađa. Osta zbunjenom puku jedina mogućnost djelovanja a ona se očitava u odustajanju i bižanju u vlastitu izolaciju.

Naj korištenija rič koja curi iz obećavajućih razvalina odaziva se na ime, NAROD. Prid oltarem, nad krunidbenim stolcem, pred mikrofonima, uvik je na repertoaru ta čarobna rič.

Danas slavimo najvažniji praznik naše Domovine. Dan kad smo postali samostalna Država, upisana punim imenom i prezimenom u adresar svjetskih zajednica.

Današnji dan se skoro i ne primjećuje u nekakvom slavlju. Osim ispijanja stolitara šampanjca u odabranim društvancima, te duzine novih obećanja, obmana i laži, ništa drugo, drugačije, nemamo na trpezi društvene pažnje u slavu jedine nam Domovine.

Društvene papige izgovaraju, bez imalo šarma i talenta, iste naučene fraze, pozivajući mlada grla da ne biže vani, da ostanu tu di ih čeka već poznata estradna longplejka obećanja, zasnovana na OBEĆANJIMA, OBMANAMA I LAŽIMA, na A I B strani.

mm

ABOUT THE AUTHOR

ANTE TEŠIJA rođen je 1953. Spisatelj, kolumnist, esejist. Piše poeziju, priče, romane i aforizme. Služeći se satirom i humorom pokušava opisati svakodnevnu društveno-političku paradigmu društva.

Solin Info

Solin Live na Instagram-u