ZAGORO MOJA
Ante Tešija
S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno
NUS POJAVE DEMOKRACIJE
Ante Tešija
ČESTITKA, PA ZAHTJEVI
Čestitam našem sugrađaninu, trenutno na funkciji županu, Blaženku Bobanu na izboru na veoma visoku funkciju u stranci HDZ kojoj pripada.
Bez obzira kako tko percipira stranku i njega, valja priznat da on u njoj kotira veoma značajno a to triba cjeniti i respektirati. Svaki izbor ovakvog značaja šalje posebnu poruku.
Mene osobno raduje da se uspeja tako visoko jer i sam ću pokušat iz te činjenice namaknit korist. Ne za sebe osobno, već zbog projekta na čijem sam čelu. Udruga Podnosvilajskih sela.
Bit ovako visoko rangiran u stranci, koja u demokratskom izboru vlada našon državom, znači da se može bitno utjecati na stanje u društvu po svim pitanjima.
Naše osnovno i jedino pitanje Vladi RH i SDŽ-u glasi! Zašto ste digli ruke i zašto bižite od riješavanja nagomilanih problema našeg kraja? Mi više u ured našeg Župana nećemo stizati na druženje i ćakulu već sa zahtjevima da se udovolji opravdanom traženju. Nećemo tražiti pogodnosti na teret nekoga drugoga već samo hoćemo ono što nam pripada.
Ova visoka funkcija nam garantira da će se njegovi zahtjevi ka vladi RH drugačije, pozitivnije, tretirati a poznavajući ga, njegov žar i htjenje, sasvim sam siguran da će i uspjeti.
Poštovani Župane, uz značaj koji imate samim time i vaše obvezu su dignute na višu skalu. To od vas sa pravom očekujemo mi ispod Svilaje pa smo sasvim sigurni kako će i voda procuriti u svim našim špinama, našeg i vašeg kraja, kako će rupe po prometnicama prekriti novi sloj asfalta, da će zdravstvena skrb biti dostojanstvenija kroz uređenje ambulante u Ogorju, da će taj Prometov mini bus konačno trošiti gume među našim selima da nam mladost ne mrzne po mraku i vraća se iz Splita noću, da će i struja biti jača, da će iz vaših projekata „tu je tvoj dom“ netko mlad iz našeg okruženja saziđat kuću i ostat tu živit.
Očekujemo vaš poziv.
BURA SVAKOG ĐAVLA TURA
Ja san nepopravljivo grintalo. Turan pogled, nos, njuh, sluh, di triba i ne triba. Znatiželja je moj životni suputnik. Vidin ono što drugi ne vide, petljan se di drugi ne žele i ne smiju, prigovaran sa razlogon a to što me malo ko obadaje ne krši moj duh.
Jutros san, nedilja, hita mom stocu prid cafe Zvonimir priko Gospina otoka i moje zvirlanje se zaustavi na ograđenom stablu tik uz dil odvojka Rike di je bura, koja dere zadnje dane, sorila veliku, debelu, granu i bacila je na pješačku stazu.
Prevedeno znači! Da je netko u taj tren tuda oda moga je dobit po glavi. Moga je stradat. E sad jedno pitanje samom meni. Pa što, desilo se. Odma i odgovor. Zašto se nije sprečilo?
Odavna su u mom vidokrugu oni jablanovi poza spomenika poginulim braniteljima na Gospinu otoku kao i oni u parku prije širine. Odavna ja njih sinjajen kad šetan tim meni dragim stazama. I uvik gledan gori. A gori strše suve grane. Ma ne samo grane već i debla.
Opaka debla koja gnjiju na kiši, vitrovima a i vrime čini svoje. Pisa san o temu, molija da se tu uputi ono vozilo koje može desetak metara u visinu dignut korpu pa sa radnikom koji prima plaću u komunali grada, sa motornon pilon, tu nepogodu rišit.
Na povratku san sinja da su te opasnosti još uvik tu. Zašto? Zašto pobogu ne opravdate naše povjerenje, vaše plaće, i rišite taj toliko jednostavan problem?
A kad netko strada, tada stupa na snagu set opravdanja u prirodne, moguće, nepogode.
Prirodne nepogode su mlaka voda spram ljudskim nepogodama.
IZBORI U SPLITU, FESTIVAL REDIKULIZMA
Je da ovi ponovljeni izbori za Grad Split nemaju vezu sa našim Solinom no da su i za nas bitni, jesu.
Već dugi niz predizbornih derneka bivaju u žiži interesa javnosti zbog šarolikosti koju jedinu oni nude a narod prihvaća i po svemu, naivno, uživa.
To što Grad Split izbaci na površinu, način na koji se „gladijatori“ za vlast bore, to bi se tribalo uvrstit u UNESCO-ov popis nematerijalnih vridnota. Malo koja sredina ima tu originalnost. Malo koje područje ima takovu publiku na „tribinama“ njihova interesa.
Upravo cirkusanti izvode neviđenu točku gadljivosti koju normalan čovik sa gnušanjem miče od interesa praćenja. Tu brajko moj nema aktera kojeg bi uzeja u zaštitu, tu se dešavaju pa skoro nepojmljiva ponašanja onih koji bi da vode Grad. To je točka koja će valjda dat odgovor, kako i sa kim dalje.
Split je kroz svoju povjest „izbaciva“ na površinu toliko znamenitosti i znamenitih likova, no samo ritki njegovi „spavači“ su suočeni sa tom istinom. Ove druge zapravo to ne zanima. A da bi znao, moraš čitati.
Predizborna trka je službeno počela jučer. Zbroj kandidata je na demokratskom nivou. Kvalitetni nivo u prosjeku je na minus dva. Kako to? Pa da bi bija pogodnost za poteštata ne tribaš biti; dr.sc.prim.prof, sa još nekim akademskim predznakom jer za riješiti ulaz i izlaz iz zakrčenog grada te titule nam ne tribadu.
No ne tribadu nam ni redikuli koji umišljaju da su Bogom dani jer ih slični redikuli, svojim interesom, turaju na tu službu. Među ovih devet „vitezova“ ja osobno ne vidim barjaktara koji izluđeni Grad može ekspresno pogurat u društvo modernih metropola. Ok, postoji razlika ma garancije nema.
Piče vitezovi kvartovima grada, glume pazarske borše, rukuju se sa svima, smješkom šire radosti a u obećanjima im nema ravna. Društvene mreže bljuju sram i strah. Nema tu slučajnosti, „udri pobro di su najranjiviji“. „Ne pitaj koliko košta, kasnije ćemo sredit račune.“
Nema teg gradskog, i okolnog problema, kojeg nisu kadri u roku „odma“ rišit. Sitnica.
E baš zbog tega gnjusnog obećavajućeg faktora se sami guraju u gnjizdo redikulizma po kojemu je naš Grad poseban. Ali, oni nisu orginal redikuli! Oni se nude orginal redikulima! Oni od građana Splita očekuju da se naivno podaju njihovu nakaradnom revanju a praksa pokazuje da je uspjeh još uvik izgledan.
Kad na upit „Što je to građanski odgoj“, odgovoriš da nemaš pojma, a stranka ti se zove građanska, onda svaka daljnja diskusija biva nepotribna. Kad u sučeljavanju koristiš kočijaški rječnik i rođena majka se triba zasramit. Kad lažeš, i znaš da svi znaju da lažeš, onda ti nisi problem. On je puno šire razgranat.
Redikul je redikul! Samo je jebeno sa koje si strane timberan!
MLADOSTI, UVATI SE POLITIKE
Uprav čitan kako se to kod nas radi.
Ovo molim shvatit ko ruganje, optuživanje, prozivanje….. i nikako drugačije. Čak i ne spada u satiru, moju omiljenu disciplinu.
Krenimo redom jer reda mora biti. Rodi san se u oni sistem, u onu državu, i da ga jebeš ja to ne moren ispravit. A zašto i bi?
Nema gnjide koja se neće pogrdno nabacit na ti sustav i tu državu u koju si se i sam rodija, obrazova i odgojija. Amo bit pošteni i reć. Bila je vaka i naka, nekomu dobra a nekomu zla. Meni je teško pričat o tuđim sudbinama, nek pričaju sami, samo bez laganja, a ja mogu pričat o sebi i mom putu. Ja ne lažem.
Ali kad politička moć uredi sve da odabrane face skrasi,financijski, stambeno i poslovno, bez jasnih pravila i uvjeta onda sranje po bivšem sustavu postaje besmisleno i ljigavo.
Interes je od pantivjeka bija zvizda vodilja. Od tog nameta se ne može ni jedno vrime, ni jedan sustav, oprat. Interes je ljudski čin sa različitim predznakom. Ma postoje pravila, uvjeti i kontrolni mehanizam da se ne zabuca.
Molim, bori se, dokazuj i ćapaj položaj koji zaslužuješ, koji ti priliči. Zauzmi i opravdaj povjerenje.
Ali kad minjaš uvjete pa tvoj čova sa SSS oće na VSS a ti to snagom jačega prominiš e onda nemaš pravo nikoga, i ništa, prozivat već mučat i bar se malo zasramit. Kad diplome moš kupit po bosanskim gudurama i hrvatskim periferijama, onda si takav predmet sprdnje i osporavanja.
Članske iskaznice su gadljiv materijal ako nisu zaslužene na ispravnoj pripadnosti, već interesnom biznisu. Oni koji sa tim ciljem pripadaju nisu brojka za hvaljenje. Oni su nus pojava koja kad tad stranci dođe na naplatu.
Čitan, vazda čitan, o velebnim bravurama udovoljavanja.
Sramota, ma nema se tko zasramit.
TIGER WOODS I MICHAEL JORDAN U MUĆU
Reka bi meni moj pokojni otac: „Sinko moj, to što ljudska usta mogu izvalit……“, dalje neću jer je gadljivo.
Vodim Udrugu koja bezuspješno vodi rat sa vlašću i administracijom da se stanovništvu podno Svilaje osigura život dostojan čoviku. Vodim, ma đaba mi! Nema tu šanse! Zapravo smo dobili odgovor u vjetrenjačama navrh Gornjeg Ogorja. Gargašaju, proizvode vjetro struju, a mi ispod ne možemo upalit aparat za zavarivanje jer je struja slaba.
Skužili ste!? Mi vodimo rat kontra vjetrenjača!
Nema tih vrata di nismo pokucali. Pristojno! Bez ikakva uspjeha. Obećanje na obećanje nudi nam prevaru! Čemu gubit vrime!?
Mi smo ponosan narod. Izresta na kamenu i škrtoj zemlji. Vazda gladni ma vazda ponosni što pokazuje zbroj izuzetnih likova koji su u svijet odjedrili priko Kočinjeg brda i pronili slavu naše Svilaje. Mi smo naprosto svjesni našeg stanja te nam jedino uzdanje u same sebe daje vjeru da se uspjeti tako može.
Mi smo ponosan svit. Mi ne trpimo uljeze i ne skrivamo se poza lažnih veličina.
Što to nas veže sa izborima u Splitu? Dva kandidata za poteštata. Ponikli su u našem kraju. Jedan doktorski obrazovan a drugi zanatski potkovan. Titula u osobnom bogatstvu nije bila od značaja. Oba ritko, ili nikada, posjećuju svoj rodni zavičaj no znaju ga se dotaći kad za to postoji interes. Što je ljudski.
No ljudski nije zajebavat se sa rodnim krajem i nama koji nismo zaboravili „pistu“ prvog koraka.
Programi za nuđenje su uokvireni u kvadar Splita. Čemu triba u tu smrdljivu kesu obećanja turat Općinu Muć i nudit, ko gotovu stvar, izgradnju golf terena. Tu nema sumnje! Gotova stvar! On će to napravit!? On koji timun svog terenca za pravac gori ne kani okrenut. On je tim putima dolazija jedino sa Golf dujom. Ma lipo je za čut. Ima gorika puno onih sa glasačkim mistom u Splitu pa možda ko poviruje. Svaki glas je bitan.
A upravo ova mućkalica sa kojoj nas zajebaje tribala bi biti okidač da mu se udili „korpa“ i pošalje ga se u kantun nepotribosti. On nama nije potriban! On se predstavlja za sve ono što nije. Ono što je skriva kupnjom medijskog prostora i gukanjem do besvjesti o svom posebno „humanom“ statusu.
A za golf u Muću ima zaista izgledne pretpostavke. Svuda neobrađene njive su pod travom. Lokve triba samo uredit i dotrat vodu. Rupe su odavna tu po prometnicama. Golf palice imamo! Držala od zabranjenih motika.
Eto prilike za dovuć svjetske velikane teg sporta. Tiger Woods i Michael Jordan će sigurno doć.
Domaćin nek bude on. Nek im nosa torbe a potom odvede na janjetinu s’kapulicon na Klis.
Golf rupe su normalnost, no rupa u glavi je ipak za medicinsku obradu.
Tliko o temu!
ČEMU, I KOMU, SLUŽE KOALICIJE
Jednom davno mi je reka jedan pravaš kako je njima najvažnije, cilj, dobit povjerenje u prelasku izbornog praga i bit oni faktor bez kojeg se ne može.
Njih 95% a nas 5% i koalicija štima. Tražimo rode, i dobivamo, što nas volja. Aj nas odbi.
Upita san ga, kako to u pravilo dobija tih 5%? Lipo. Brljamo ono što ta vrsta nosioca glasa želi čut.
Tako se ta praksa nastavila do današnji zemana. Uberi štagod i ucjenjuj.
A triba li to onomu koji ima najveće povjerenje? Ne triba ali bez njih se ne može.
Svjedoci smo tog divljanja minimalaca na štetu maksimalaca.
Oš demukraciju? Etotije!
