|  |  | 

S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

NOVA STRANICA STAROG SADRŽAJA

 

 

TEČE RIKA KO BARA NIKA

Da ne moran ujutro popit tablete meni voda ne bi ni tribala. Za piće. Prekjučer san popija punu čašu jer doktori kažu kako je nakon gucanja tablete potribno puno vode da bi brže došla u želudac i počela dilovat.

-To si popija sa špine?

-Pa šta?

-Da slušaš vjesti zna bi da je Rika ponovo van upotribe. Aj u Lidla kupi onu od 5 litara.

Ove je već privršilo svaku miru. Kako orosi Dalmatinsku zagoru tako se izvor zamuti i priti. Kritizirat gradonačelnike Trogira, Kaštila, Solina, Splita, Supetra, Hvara, Visa i načelnike Općine Seget, Okrug,Postira, Jelse, Šolta, Komiže, Klis, te župana SDŽ postaje jalov posal jer oni il’ ne kuže stanje il’ in se blago j… za ovi gorući problem. Zar se teško sastat, dogovorit i kupit taj posrani pročištač. Čitan, radi se na tomu. Ma koga zajebajete. Ovo traje već pusto godina, proračuni se pune i troše a blatna voda krklja iz izvora i priti zarazama.

VIK mi upravo posla račun na 3.900,00 kn duga iako ja uredno podmirujen misečne uplatnice. Di je nasta problem saznat ću sutra. Njihovo je da dignu oni poklopac, očitaju mjerilo i pošalju uplatnicu potrošnje. E sad, il’ oni ne dižu poklopac il’ se voda negdi izgubila il’ su krivo pročitali.

Nije tajna da je VIK stanište političkog „viška“ te da se toliko natiskalo uhljeba da nemadu ni pristojnu stolicu za sist. Ma di će se oni šporkavat očitavanjima kad mogu nako ofrlje ustanovit potrošnju.

A pročištač. To čudo daleke budućnosti nikako da se instalira na izvoru. Jebo te, pari da se radi o izumu u rangu Nikole Tesle.

A triba samo sist i dogovorit se. Raspodilit trošak. Upitat narod što misli i odma sredit stanje. Kako da ne. Nema tu atrakcije. Ol’ nije lipše nudit utopijske i blesave projekte.

Evo našim Splićanima se živo jebe za vodu za piće. Njihov vizionar želi novi mandat. Na krilima glanc Zapadne od šporkog Karepovca, on nudi tunelčić od istoka ka zapadu, da dokoni mejašani auton, oli bičikleton, skrate put ka Bačvicama. I obratno. On će izgradit taj tunel od, brat bratu, 20 miljuna eura troška. Sumnjan da nije i više.

Zamislite gušta. Namisto pješke, pod krošnjama palmi, uputit se ispod mora i doć tri minuta ranije.

Splićani, birajte ga jer nije ništa gori od ove dvojice prethodnika.

A voda? Neš ti, Jana i Cetina su na dohvat ruke.

REZERVNA DRŽAVA

Iman auto sa inbecilnon manon. Ugrađen plin pa neman di stavit rezervnu gumu. Normalno, probušila se jedna negdi daleko od Solina. Štaš sad Gospe moja? Aj zovi susida da donese rezervnu. Izgubljeno pol dana. Na tehničkom me vratilo jer neman rezervne svićice.

Zašto nas ne kažnjavaju ako nemamo rezervnu ženu?

Sve u svemo rezerva je naprosto potribna.

Nema tajne kako je poželjno imat i rezervnu državu i da je za hrvate to BIH.

Čitan kako se tamo može kupiti za šolde i sloboda. Dođeš, nađeš, platiš i rugaš se.

Usput odabereš koju ćeš diplomu slavit pa se i natječaji lako prođu.

Zna je to i omiljeni bankar u Vrlici. U vriću utrpa 11,5 miljuna kuna, u petak na kraju radnog vrimena, upali škodu i priđe granicu negdi na Kamešnici te se ukrca u blagostanje ravno kraljevskom.

Ne bih se čudija da mu je dobrodošlicu upriličija nogometni moćnik kao da je i dobija telegram čestitku od polpremijera hrvatske.

Bosno moja u temelje te ljubin.

KER STOP, „KONJ“ SLOBODNO

Ko i obično eto me, sad već iz znatiželje, priko mosta ka „Dvi Palme“ da bi bacija pogled na uzoranu njivu i uvirija se kako je Grad naša načina zabrane parkiranja na travu pored naše, danas, blatnjave rike. Rika i ledina izjednačene u boji.

Nije ledina baš puno, loše je vrime pa se i ne isplati ić vani, popunjena konjskim snagama. Ali nije ni zapričeno pa me baš čudi kako to da se Grad ne izjašnjava po tem pitanju što sugerira da je pretpostavka za betonskim parkingom moguća.

Nema ni tabele koja sugerira da se tu ne ulazi sa točkastim ljubimcima, ali ima jedna druga tabela koja strogo brani da se po ledini šetaju psi i ne daj bože poseru.

Ipak je konj, konj.

TURISTIČKI FILMOVI U PROMIŽBI

Žaj mi je što nisan prisustvova višednevnoj manifestaciji međunarodnog turističkog filma,u našem gradu, u hotelu „President“. Važniji poslovi uređuju slobodno vrime.

Ma lipo je pročitat kako je jedna nagrada došla u ruke autora filma iz našeg inkubatora.

Čestitke gospođi Bućan na scenariju filma „Salona Aeterna“ gdje je na najbolji način ispričala priču u drevnoj Saloni i Solinu, sve u svrhu daljnjeg doprinosa prezentaciji našeg Solina u turističke svrhe.

Čestitke i solinskim mažoretkinjama i gospođi Jurić na nagradi za svoj petnaestogodišnji rad na kulturološkoj prezentaciji Grada Solina.

To su kvalitetni počeci, pomaci, no ako ih na svim nivoima ne budemo podržavali i pratili tada uspjeh neće biti moguć.

Turizam je čudna biljka. Nema tu improvizacije. I najmanji škartoc uz trotoar vraća unatrag.

Filmom se dočarava, radom se dokazuje.

IZLAZITI NA IZBORE ILI NE

Moran priznat da mi se sve manje izlazi nediljon na biralište. Nisan ja cukun koji nekomu tu želi naudit ili mudrovan koji je izmislija nešto novo.

Naprosto mi se zgadilo. Demokratski trag je naprosto dokaz kako se ništa po tom pitanju ne miče na bolje.

Demokracija je vezana uz pojam volje naroda. Ta volja određuje smjer kojim bi društvo tribalo se kretat. Svaka intervencija u odabir je poguban način kojim se vraćamo u nedemokratsko stanje.

Moj glas, i moj odabir, mi daju za pravo da pitan, analiziran i iznosin kritiku. Ako to pravo nemam onda nemam ni volju sam sebe zajebavat.

Ja san na državnoj, županijskoj i gradskoj mogućnosti odabira naprosto zajeban. Ne samo ja već velika većina građana.

Državnu vlast održava jedna sklepana koalicija koja nije odabir volje građana. Premijer pol hrvatske, kako sebi voli tepat, pokupova silno žetončića i minja volju naroda. Nešto što sebe naziva liberalima, u jednoj koaliciji se nudi a u drugoj profitira.

Na županijskoj razini moj glas je dobija netko za koga san mislija da će me dostojno zastupat no u post koalicijskom savezu moj glas je isporučija onomu za koga ni pod pritnjom smrti ne bih glasovao.

I što da radim sa tim svojim nesritnim glasom kad naprosto nemam garanciju da ga vlasnik neće uvest u političku prostituciju.

KRAJINA U BESKRAJNON KORUPCIJI

Naprosto da čovik ne poviruje.

318 štandova, 54 kućice, u najam svom vozaču koji je laga u sudskom sporu.

Evo ti rođo za siću a ti čini šta te volja ma ne zaboravi šta smo se dogovorili.

To me podsjetilo na moj politički angažman kad san ko zadnji naivac javno proziva i bivao ignoriran na svim razinama.

Sićan se ko da je bilo jučer kad san javnost upozoravao da se nešto gadno kuva okolo kombinata „Jugoplastike“.

Dok je Hrvatska mladost ćućala po čukama i u straju proživljavala dane i noći, po ladnoći i žezi, dotle se na „slobodnom“ teritorju cipao kolač narodne imovine i nikin čudnin formulama dilija po zakonima „divljeg“ zapada.

Tako je Država „Jugoplastiku“ „prodala“ modernom gospodarstveniku bez diplome obrazovanja i morala, po cjeni za ratni zločin. Prodana i veoma brzo se ponudila za otkup djela kako bi ,do jučer na svome, izgradila POS stanove. Pogađate, cjena je bila paprena.

Što se to prominilo od tog vrimena „svitanja“’? Ništa. Samo tehnika prilagođena novom dobu.

„Blago siromasima, njihovo je blago nebesko“, blebeće novoprobuđeni vjernik dok blago zemaljsko trpa u svoje arare.

IZBACI GA, SMETA

Ne triba mi nitko pričat, znan to jer san živija u to vrime. Partija nije trpila kritiku. Moga si ti, rode moj, prtljat sebi u bradu što oš ma javno iznosit, samo pohvale i nije te se diralo. Naprotiv, moga si profitirat. Javna kritika, ako si član, je imala samo jedan pravac. Aut.

Što se to prominilo? Meni se čini, ništa posebno.

Ti posebni likovi, partijaši, nisu izumrili. Nastavili su živit pod drugačijim uvjetima. Lako se snać snaližljivima a ako to nisu oni onda nije nitko. Pronašli su novo jato u smjeru kretanja, koristeći neku drugačiju spiku, računajući na zaborav i prometnuše se u vojskovođe novih bojišta.

Sloboda govara, iznošenje mišljenja i javna kritika su slogani na pozornici gdje se predstavljaju svi željni vlasti. Kad se slast ostvari igradu se nike nove utakmice. Po pravilima nedodirljivosti.

Opet se sićan vlastita iskustva. Na vlastitom se najpoštenije obraćat.

Imali smo neki uspjeh na političkon sceni Splita. Bija san na čelu stranke. Došli izbori i u standarnoj koaliciji san zauzeja misto koje vodi u GV Splita. E neš kume. Neš. Centrala imala niki drugačiji scenarij. Sve u svemu, karte su bile posložene na stol. Otpor, dišpet i obrana normalnog izrodiše izbacivanje iz stranke, skoro cilog ogranka, jer se dotakla nedodirljivost.

Zato mi se politika zgadila, zato virovatno nikad neću ni na biralište poć, jer naprosto nije dovoljno prominit ime stanja kad srž ostaje ista.

mm

ABOUT THE AUTHOR

ANTE TEŠIJA rođen je 1953. Spisatelj, kolumnist, esejist. Piše poeziju, priče, romane i aforizme. Služeći se satirom i humorom pokušava opisati svakodnevnu društveno-političku paradigmu društva.

Solin Info

Solin Live na Instagram-u