|  |  | 

Zanimljivosti ZP Izdvojeno

NAŠA POVIJEST Zašto je koza u grbu Istre?

 

Desno od dalmatinskog, središnjeg znamenja s leopardovim glavama u stiliziranoj ‘kruni’ grba Republike Hrvatske, smješten je prepoznatljivi znamen najvećeg hrvatskog poluotoka – Istre, opisan na sljedeći način: ‘Istarski grb sadrži u štitu na modrom polju žutu (zlatnu) kozu okrenutu u lijevo s crvenim papcima i rogovima.’ Taj se heraldički lik od 1994. godine nalazi u grbu Istarske županije, a službeno se koristio i u vrijeme austrijske, odnosno austro-ugarske i talijanske vladavine tim krajevima od početka XIX. pa sve do 40-ih godina prošloga stoljeća.

Najveći dio istarskog poluotoka (razdijeljenog između Hrvatske, Slovenije i Italije) danas pripada Istarskoj županiji u (sastavu Republike Hrvatske); Istarski grb, kako je predstavljen u aktualnom državnom znamenju 

Iako se danas istarsko heraldičko znamenje gotovo isključivo poistovjećuje s ‘kozom’, grb pripisan Istri prvi put se pojavljuje u posve specifičnom obliku već sredinom XVI. stoljeća u Grbovniku Svetog Rimskog Carstva (Wappenbuch des Heiligen Römischen Reiches) autora Stephana Brechtela. Riječ je o srebrnom štitu s kosom srebrnom gredom, na kojoj s heraldički desne prema lijevoj strani na njemačkome jeziku piše: ‘ISTERREICH’. Isti se natpis na sličan način ponavlja i u nakitu grba, dok se iz vrha kacige pruža lepršavi srebrno-crni plašt. Natpis iznad tog heraldičkog znamena govori da je riječ o grbu kneževine Istre (Das fürstentum Isterreich), dok su na istoj stranici grbovnika prikazana još tri grba drugih carskih zemalja: vojvodstva Limburg, vojvodstva Legnice u Šleskoj i markgrofovije Veneto.

Heraldičko znamenje kneževine Istre (Das fürstentum Isterreich) – dolje lijevo – uz grbove vojvodstva Limburg, vojvodstva Legnice u Šleskoj i markgrofovije Veneto. Wappenbuch des Heiligen Römischen Reiches, sredina XVI. stoljeća – ‘HRVATSKI GRBOVI geneza – simbolika – povijest’

Kako je početkom novoga vijeka istarski poluotok bio ispresijecan habsburško-mletačkom granicom na kojoj je kroz čitavo XVI. stoljeće dolazilo do sukoba, taj dio sjevernog Jadrana bio je tada u fokusu i Veneciji i bečkom dvoru, pa je često prikazivan na kartografskim djelima. Među tim prikazima ističe se vrlo kvalitetna i često pretiskivana karta Istranina i visokog mletačkog dužnosnika Pietra Coppa, prvi put objavljena u Veneciji 1525. godine.

Nadalje, uz druge dijelove hrvatske obale Jadrana, i Istra je bila predmet kartografskog interesa Michaela von Aitzinga, koji se u svome radu poslužio Coppovim, kao i kartama drugih autora.

Karta Istre Pietra Coppa objavljena u Veneciji 1525.; Coppova karta Istre objavljena u redakciji Michaela von Aitzinga, Köln, 1583. – ‘HRVATSKI GRBOVI geneza – simbolika – povijest’

Tako je u njegovoj redakciji 1583. godine u Kölnu ponovno objavljena karta Istre iz 1525. godine. Za razliku od koloriranog izvornika, ovaj prikaz istarskog poluotoka bio je izveden u bakroreznom jednobojnom tisku. Osim toga, umjesto kompleksnog Coppova naziva karte, von Aitzing je svoju naslovio jednostavno ‘Istra’ u trojezičnoj latinsko-njemačko-francuskoj formi: ‘Histria – Isterreich – Istrie’. Treba posebno istaknuti da se na gornjem dijelu okvira vinjete s trojezičnim natpisom nalazi glava bradatoga satira (en face) s rogovima. To je prvi primjer uporabe mitološkog lika satira – antropomorfna glava s rogovima – na nekoj geografskoj karti isključivo istarskih krajeva.

Karta istarskog poluotoka u djelu Tommasa Porcacchija ‘L’isole piu famose del mondo’, Venecija, 1604. – ‘HRVATSKI GRBOVI geneza – simbolika – povijest’

Nadalje, na karti istarskog poluotoka koja je objavljena u djelu Tommasa Porcacchija ‘L’isole piu famose del mondo etc.’ (Venecija, 1604), u vinjeti s natpisom ‘Istria’ gornji i donji dio okvira također je ukrašen rogatim glavama satira (en face). Treba reći da se ta karta Istre ponovo javlja i u kasnijim izdanjima istoga djela, primjerice, u pretisku iz 1620. godine.

Za razliku od antropomorfnih glava satira s obilježjima jarca/ koze, konačno definiran životinjski oblik istarskog simbola srećemo na veduti Poreča autora Matthaeusa Meriana Starijega (1593.-1650.), koja je objavljena 1625. u Frankfurtu, u petome svesku djela Daniela Meisnera ‘Thesaurus Philopoliticus’. Na toj ilustraciji u prvom je planu, ispred prikaza samoga grada, prizor borbe između lava i gotovo svladane rogate životinje (jarca ili koze).

Veduta Poreča objavljena 1625. u Frankfurtu u petom svesku djela ‘Thesaurus Philopoliticus’ – ‘HRVATSKI GRBOVI geneza – simbolika – povijest’

Nekoliko desetljeća nakon pojave ovih kartografskih djela i grafika s likovima satira/jarca ili koze koji su atribuirani istarskim krajevima, u grbovnicima i heraldičkim djelima pojavio se i Istri pripisan grb sa životinjskim likom. Tako je Istranin Giulio Cesare de Beatiano u heraldičkome djelu ‘L’Araldo Veneto’ iz 1680. znamenje Istre uklopio u tobožnji veliki grb Mletačke Republike. Grb nije koloriran, ali su mu boje naznačene šrafiranjem, a sam ga je autor opisao na sljedeći način: ‘Peti je okrunjen markgrofovskom krunom starog Istarskog Kraljevstva, o čijoj se staroj slavi i moći čita u Titu Liviju i drugim suvremenim autorima. Karlo Veliki proglasio ga je i nazvao vojvodstvom, a potom knežijom pod oglejskim patrijarhom. Ovaj štit je plav, sa zlatnom kozom osovljenom na sve četiri noge, purpurnih rogova i udova. To je stari znamen ovog kraja, kako se vidi s mnogih sačuvanih medalja u uredu grofa Gio. di Lazzara, padovanskog viteza.

Grb Istre u sklopu tobožnjega velikoga grba Mletačke Republike u djelu ‘L’Araldo Veneto’, 1680. – ‘HRVATSKI GRBOVI geneza – simbolika – povijest’

Istarske grbove s kozom/jarcem u različitim varijantama nalazimo i na kartografskim djelima druge polovice XVII. stoljeća. Primjerice, na Coronellijevoj karti Italije, objavljenoj u Veneciji 1696., na sjeveroistočnom rubu istarskog poluotoka, iznad natpisa ‘Fiume’, stoji šrafirani plavi štit s krunom na kojem se nazire rogata četveronožna životinja okrenuta prema heraldički desnom rubu štita, a mogla bi biti jarac ili koza.

Godine 1688. objavljena je Coronellijeva karta Jadranskoga mora ‘Golfo di Venezia’, na kojoj se jasno vidi vrlo slično znamenje, s tim da rogata heraldička životinja okrenuta heraldički nadesno u ovom primjeru ima podignutu lijevu prednju nogu.

Detalj kolorirane karte Jadranskog mora (‘Le Golfe de Venise’) V. M. Coronellija iz 1688. Na grbu pripisanom Istri je rogata četveronožna životinja s uzdignutom lijevom prednjom nogom – ‘HRVATSKI GRBOVI geneza – simbolika – povijest’

Naposljetku, na trećoj karti istog autora, također iz 1688., na kojoj su prikazane Istra i sjeverna Dalmacija, četveronožna rogata životinja na istarskom dekorativnom grbu okrenuta je heraldički nalijevo s podignutom desnom prednjom nogom, dok polje štita, za razliku od prethodna dva primjera, nije šrafirano plavo nego purpurno. Također, na potonjem primjeru opisano znamenje smješteno je iznad južnog, mletačkoga dijela poluotoka, dok se u prva dva primjera veže uz nedvojbeno habsburške posjede. Iz toga bi se moglo zaključiti da je taj simbol označavao Istru kao pokrajinu, odnosno podjednako carsko-habsburške i mletačke teritorije istarskog poluotoka.

Pokrajinski značaj ove varijante istarskog grba moguće je iščitati i na karti Jadranskoga mora Nicolasa Sansona, koja je objavljena u Parizu 1693., a izrađena je prema Coronellijevu izvorniku. Na njoj je ‘koza’ u štitu okrenuta heraldički udesno, a takva orijentacija četveronožne rogate životinje na štitu grba Istre zadržat će se i na kasnijim prikazima.

Prikaz Istre na karti V. M. Coronellija iz 1688., koja obuhvaća Istru i sjevernu Dalmaciju. Znamenje pripisano Istri smješteno je iznad južnog, mletačkog dijela poluotoka – ‘HRVATSKI GRBOVI geneza – simbolika – povijest’

Zagonetnu pojavu jarca ili koze uz prikaz istarskog Poreča 1625. godine, kao i nešto kasniju pojavu heraldičkog lika te životinje u istarskom pokrajinskom grbu neki su autori povezivali s imenom grada Kopra, koji je u ranonovovjekovlju bio središte mletačke vlasti u Istri. Naime, kako se u VI. stoljeću Kopar nazivao ‘Caprae’, a riječ ‘capra’ na latinskome i talijanskome jeziku znači koza, razlog iznenadne pojave koze na grbu Istre u drugoj polovici XVII. stoljeća krio bi se upravo u toj homonimiji.

Ipak, bliži smo zaključku da se životinjski lik jarca/koze, u heraldičkoj praksi atribuiran istarskom poluotoku, postupno razvio upravo iz početnih likova rogatih satira s vinjeta spomenutih kartografskih djela, koja su nezaobilazan izvor za proučavanje ove problematike. Objašnjenje zašto su se na tim vinjetama našle upravo glave jarolikih/kozolikih satira moglo bi se pronaći u tome što pojam SATIR predstavlja anagram teritorionima ISTRA.

Lik rogatog satira na donjem dijelu vinjete karte istarskog poluotoka u djelu ‘L’isole piu famose del mondo’ iz 1604.; Antički umjetnički prikazi istog mitološkog lika 

Uz napomenu da su anagrami otprije bili raširen oblik humanističke učenosti, neki primjeri iz europske heraldičke prakse ukazuju na tradiciju korištenja anagrama u konstruiranju ili osmišljavanju grbova i određenih grbovnih elemenata. Tako je sličan primjer zabilježen u slučaju francuske povijesne pokrajine Lorraine. Nadalje, tu je i znamen (oklopljene) ruke sa sabljom na crvenom polju, koji se od početka XVII. stoljeća u dvorskoj heraldici Habsburgovaca počeo izričito pripisivati Rami, a kojeg je istom kraju pripisao i Pavao Ritter Vitezović u svojoj ‘Stemmatographiji’ iz 1701. godine.

Slična praksa se uočava i u grbovima raznih grana talijanskih Orsinija koji sadrže heraldički lik ruže, potom elementima heraldičkog znamenja francuskog roda Lusignan te grbu crkvenog prelata kardinala i francuskog kancelara Renata Biraga iz Milana (†1572).

Ilustracija Matthaeusa Meriana Starijega (1593.-1650.) – ujedno i autora vedute Poreča iz 1625. godine – koja prikazuje mitološke likove (poput fauna/satira i silena) uz rogate životinje (koza i jarac), ‘Novae Regionum Amaenissimarum Delineationes’ (1622.-1624.)

Uz spomenute primjere iz europske heraldičke prakse i kolebanja u prikazima četveronožnog heraldičkog lika (tako je rogata životinja na štitu – plavom ili purpurnom – prikazana kako stoji na sve četiri noge ili s podignutom prednjom nogom, okrenuta heraldički desno ili heraldički lijevo, što sve ukazuje na nedosljednost prikaza), u prilog zaključku da je heraldičko znamenje Istre posredno izvedeno iz teritorionima toga poluotoka, a ne od ‘konkretne’ životinje, govori i činjenica da je glavni heraldički element na štitu prvog znamena pripisanoga Istri još sredinom XVI. stoljeća, greda s natpisom: ‘ISTRA’ (ISTERREICH). Prema tome, znamen Istre bi bio neka vrsta ‘govorećeg’ grba, odnosno heraldičkog znamena koji svojim likom (koza/jarac kao teriomorfni satir) anagramski krije ime zemlje koju simbolizira.

izvor: Dalmatinski portal

mm

ABOUT THE AUTHOR

Mate Božić je autor i povjesničar: sudjelovao u pokretanju filozofsko-teološkog časopisa „Odraz“ i historiografskog časopisa „Pleter“, kao i Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“. Koordinator je projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ te (ko)autor sveučilišnog udžbenika iz heraldike, niza znanstvenih studija i članaka historiografsko-heraldičke tematike. Saznanja prezentira u okviru Škole heraldike i Male škole filozofije (povremeno održavane u Klisu i Solinu) te u kolumnama na web- portalima, uključujući i SolinLive.com.