Zločin bez kazne ZP Izdvojeno

MOĆ GLASAČKOG LISTIĆA

Katarina Jakšić

 |  sij. 5, 2020

Tijekom ove predsjedničke kampanje gledamo jedan reality show u kojem vidimo svu odvratnost politike i njenih aktera.

U prvom krugu glasalo je oko polovice cjelokupnih glasača. Od tih 50 %, tek je nešto više od četvrtine dobila kandidatkinja vladajuće stranke. Jedna četvrtina od jedne polovine je jedna osmina, znači tek svaki osmi punoljetni stanovnik RH odabrao je kandidatkinju oko koje se mobilizirala cijela vladajuća sekta. Jedna osmina svih potencijalnih glasača, i jedna četvrtina onih koji su izašli na izbore.

Enigma neglasača

Jedna osmina stanovništva nije puno, ali nikako mi nije jasna ona polovina koja uopće ne koristi svoje glasačko pravo – oni koji ostanu doma ne zaslužuju da im bude boljem bez obzira koliko imali loš izbor. U krajnjem slučaju, zašto riskirati da netko zloupotrijebi tvoj listić? Zašto su ogromni redovi na biralištima u Mostaru i prije 7 sati da bi glasala dijaspora, a mi se ne možemo pokrenuti do biračkog mjesta udaljeng 10 minuta?

Vladavina krkana

Ono što je posebno odvratno je podlost koju pokazuje vladajuća stranka, mržnju koju plasira s govornica istovremeno se poziva na zajedništvo. Zašto bismo i dalje trpjeli krkane, primitivce, sirovine najvišeg kalibra?

Kojima je jedini argument da ne smijemo odabrati “komunjare”.

Ne biraju sredstva. Spremni su na najniže udarce. Od komunista stvaraju mitska bića, a zapravo su oni ta opasnost na koju nas upozoravaju. Oni su prava opasnost – lažu, kradu, muljaju.

Nevjerojatno je da im neglasači to dopuštaju. Opet će dati zadovoljstvo najzadrtijem, najpokvarenijem sloju, poslušnicima vladajuće stranke.

Nikad nije dobro da jedna stranka kontrolira cijelu državu. Pogotovo ako je ta stranka jedna klijentelistička korumpirana stranka, utemeljena na korupciji i jedino tako zna funkcionirati.

Treba postojati zdrava ravnoteža u državi, a ako HDZ drži Banske dvore, Pantovčak, gradove Zagreb i Split, to je pogubno za državu. Pogotovo kad znamo da je to odabrala tek jedna osmina potencijalnih birača, ili jedna četvrtina onih koji su izašli na izbore.

Ovako, mi koji smo ostali (ili još nismo otišli), odnosno nas sedam osmina birača moramo trpjeti HDZ-a kojeg je odabrala manjina. Jer je većina ostala doma.

I Dalmacija se stalno sramoti bivajući najtvrđa utvrda stranke koja joj je oduvijek nanosila samo štetu. Čiji zastupnici u Saboru rade protiv nje.

“U takvoj situaciji javnost, odnosno građani, nemaju osjećaj da netko u ovoj zemlji može nadzirati, opominjati, kritizirati, ugrožavati HDZ. Ili barem lupati mu šakom po stolu.

Takva politička hegemonija vodi u apatiju i pasivnost ili u drugu krajnost, u frustraciju i ogorčenje.

Ako bi HDZ izgubio makar jednu polugu državne vlasti, uzdrmala bi se njegova statika moći, otpustio jedan ventil njegove prevlasti, a politička scena, država i čitavo društvo mogli bi barem doći do daha.

Ako već ne bi prodisali punim plućima.

Međusobna i uzajamna kontrola ljekovit je, ponekad i spasonosan mehanizam za svako demokratsko društvo.” – Tomislav Klauški.

Iskoristite moć svog glasačkog listića. Istina je da statistički od utječe tek 0,00005 na ishod izbora. Ali taj listić je jedna kap koja čini cijeli slap.