ZAGORO MOJA
Ante Tešija
MIT O POŠTENOM POLITIČARU
Katarina Jakšić
Uhićenjem župana Posavca srušen je mit o poštenom političaru. On je ostavljao neki dojam da je drugačiji od ostalih, ali opet su nas nasamarili.
Je li uopće ikad postojao taj mit, ili nam je u prirodi da nada umire posljednja?
Da, istina je da USKOK privodi političare zbog “smiješnih cifri”, dok one višemilijunske pljačke desetljećima ostaju neprocesuirane. A to je kao da nisu ni kažnjeni, jer spora Pravda nije Pravda.
Ali i taj župan, uhićen zbog smiješne cifre, iako ga možemo percipirati i kao žrtvu, je nezakonito zapošljavao.
Posavec je uhićen taman da se prestane pričati o Kutini, gdje su lokalni moćnici iz HDZ-a i HSLS-a zapošljavali raznu rodbinu i prijatelje da kopiraju tri stranice u jednom radnom danu.
Naravno da je kozmička nepravda da USKOK nije uhitio notornog Gorana Pauka, bivšeg župana Šibensko-kninske, koji je čak indirektno pozvao USKOK hvaleći se da je “uhljebljivao puno zvanih i nezvanih”. Nije u redu da je kažnjena mala korupcija, dok velika ostaje nekažnjavana. Sve je to korupcija, al ipak je možemo stupnjevati.
Kakav je profil ljudi koji uopće tako traže posao? Ponižavaju se vukući za rukav lokalne moćnike, dobivaju pitanja za ispite, zbog njih se poništavaju natječaji.
Nema ništa ljigavije od lokalne politike i njihovih malih centara moći, zapuštenih općina u kojima su oni bogovi. Ako ne mogu izdržati pritisak svih tih molitelja za poslom, trebalo bi pronaći neki drugi posao. Ali ne, oni ne mogu pronaći posao gdje poslodavac nije onaj najpoželjniji mogući – država.
Sve propada, oko njih vlada postapokaliptična atmosfera spaljene zemlje, ali oni imaju moć. Njhova moć se očituje u upravljanju tih nekoliko stotina tisuća ili milijuna kuna, koliko već dobije njihova općina ili grad. Imaju moć da zaposle nekolicinu ljudi koji će onda biti njihovi podanici. A molitelji za posao, odnosno njihovi mame i tate, stričevi, tete i ujaci im svakodnevno dolaze pred oltar naricati za egzistenciju svojih potomaka. Jer kako će se oni zaposliti sami?
Ponižavanje pred lokalnim bogovima je postao standard, više nitko ne osjeća sram. Stvorila se klima da nema drugog načina da se zaposli. Osim ponižavanja pred tim vlasnicima lokalnog novca, alfama i omegama malih, zapuštenih, hadezeovskih sredina.
Nevjerojatno kako je lako ući u taj film da su oni vlasnici tog novca, da polažu apsolutno pravo da zaposle koga žele. Što su duže na vlasti, moć ih sve više obuzima, toliko da se uopće ne boje posljedica za svoje koruptivne radnje.
A taj ogromni aparat netko treba nahraniti. Sve te lokalne Pauke, koji bezumno zapošljavaju, koji su se uživjeli u tu ulogu da su prvi u svom selu. Može to biti najzadrtije selo na svijetu, ali oni imaju vlast.
Projekt Slavonija – ultimativna prevara
Svako malo saznajemo za nekog lokalnog političara koji je dobio poticaje za Projekt Slavonija. Milijuni europskog i raznog novca se ulijevaju u najzapušteniju regiju, a vidimo da od toga profitiraju samo neki lokalni tajkuni i političari povezani s tajkunima. A regija na kojoj parazitiraju postaje još zapuštenija, napuštenija i depresivna…
Oni se mogu osjećati kao bogovi, ali bez svoje stranke oni su nitko i ništa. Nisu se dokazali, jedino što su napravili omogućila im je stranačka iskaznica. Ona im je jedini izvor moći, omogućava im da ovladaju drugima napravivši ih ovisnima o državnom aparatu. Ali ne, u svojoj glavi oni su uživljeni u svoju veličinu. Veličinu koja se mjeri samo sa tri slova u stranačkoj iskaznici.
Neovisnost o državnoj sisi je neprocjenjiva.
