ZAGORO MOJA
Ante Tešija
MEDITERANSKI FILOZOF
Katarina Jakšić
In memoriam Oliveru, 6 mjeseci poslije
Nema glazbe koja bolje utjelovljuje ovo područje u kojem živimo, Mediterana i Dalmacije, od Oliverove muzike.
To je cijela jedna filozofija života koja može biti patentirana kao mediteranski brend. Tu nema prostora kapitalizmu, megalomaniji, i drugim bolestima 21og stoljeća.
To nije socijalna poezija da govori o korupcijim nepotizmu, svim problemima u kojima se Hrvatska guši.
Ako zamišljamo ozvučenje u raju, svirala bi se takva muzika i slušali bi takav glas. U estetici nema konflikata.
Oliverova glazba je okidač za sve one emocije koje možda mediteranski ljudi ne pokazuju. Njegove pjesme trigeriraju one fine strasti koje se često ne znaju izreći.
Mediteranska filozofija, taj minimalizam sunca i mora (zapravo to uopće nije malo), a ideal tog života predstavlja jedan galeb koji prkosi buri i neveri.
Nema opterećivanja što se moglo zaraditi, koliki je oportunitetni trošak
Taj minimalizam koji je zapravo maksimalizam života
Filozofija jednostavnosti. Onaj galeb je filozof, mediteranski Aristotel
Prezentira svevremensku, univerzalnu filozofiju minimalizma
Dok Balašević utjelovljuje socijalnu poeziju Balkana, Oliver se specijalizirao za zen poeziju Mediterana.
Dok Spinoza, Kant i Heidegger govore o zvjeznanom nebu, bitku i vremenu, naturalizmu i fundamentalizmu, mi imam jednog galeba filozofa, gospodara usrid svega, onkraj plemena i krvi kojeg krila nose kud god želi
Daleko od kapitalizma, nepotizma i klijentelizma, iznad lijevih i desnih
Dok svi trčimo za nečim galeb nas posramljuje, taj simbol mediteranskog zena.
Galeb je filozof koji zna odgovor na pitanje “čemu”.
Prkosi buri i neveri, nema niskih strasti. Nije zarobljen u materijalizmu
Daleko je od okova egzistencijalizma, Povrh svega nema straha, ruga se i veseli
Kontra mraku, kontra sili
Živo klikće u visini
Ne shvaća ozbiljno naše brige
Ne trebamo Aristotela,
Spinozu i Hegela
Kad imamo galeba
Kojeg krila nose kud god želi
