ZAGORO MOJA
Ante Tešija
S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno
MAJSTORIJE PRIUČENIH „OBRTNIKA“
Ante Tešija
KALIGULA- BRITANIK ili SVE TI JE TO ISTO
Svit bez umitnosti i umitnika bi bija isprazna balota koja bi se gušila u besmislinosti svog kotrljanja okolo zvizdana.
Bija san na dramsku premijeru splitskog lita, „KALIGULA/ BRITANIK“. Carevala je umitnost, prožimana talentiranošću i izuzetnim radom na postavci. U ambijentu potpune pripadnosti.
Gledajući taj mladi ansabl splitskog HNK, obuzela me misal o tim mladim ljudima i poslom kojim se bave.
I ne samo o njima. O svim mladima ovog društva koje možemo svrstati u kategoriju veće vridnosti.
Dok ovi mladi, u haljama starog Rima, trčidu po „opasnim“ skalinama Meštrovićeva mauzoleja, dotle niki drugi trčidu po kaletama Splita, sa toljagom, jureći crnopute francuze.
Teško je paralelno pričati o ta dva tako različita svita, a sve ti je tu prid nosom, a da se ne upitaš, zašto je tomu tako? Može li se to sve dovest u normalan kolosjek i usporedbu?
Kao što su Golovko i Boko uspili veliki vremenski period koji dili Kaligulu i Nerona ugurat u jedan termin, tako će i netko novi, budući, uspit ugurat u isti škartoc, ove različitosti našeg zemana.
Samo jedan poznat primjer može i te kako dat dobar odgovor.
Njih dva su zajedno krenuli u život.
Prvi se školova za jedno a drugi za drugovačije zanimanje.
Ovi prvi uplovija u čaroban svjet znanosti, dok je ovi drugi osta u prosječnosti bez talenta i želje za daljnje napredovanje.
Ovi prvi teško da dođe do radnog mista, vično nike zamjene ali izuzetna volja za korisnost, te ga se koristi tamo di je potriban, a on ni ne pomišlja da uvjetuje. Volonter posebne korisnosti.
Ovi drugi uz ćaćinu pomoć, sasvim zakonito, biva ustoličen u državni ured gdje mu je najteža radna obveza poć na bankomat i podignut osam tisuća kuna, a da je sam svjestan kako ih nije zaradija.
Dok ovi prvi uživa u pustim priznanjima od struke i vjerovatno prisustuje predstavi „KALIGULA/BRITANIK“, ovaj drugi zasigurno uživa u ćućanju radosti lita koje donosi ćaćina moć novca.
A Kaligula i Neron, glavni likovi predstave, iako stoljećima iza nas i među svojim životima, ponudiše nam razlog da se uvjerimo kako se zapravo ništa i nije prominilo od tih njihovih ludih vladanja Rimom.
PELJEŠKI MOST
Pelješki most će postati naljepnica upozorenja kako ne valja raditi u gospodarstvu. Grci i austrijanci, ljutiti, odabrani, suparnici, ne mire se sa ni jednom odlukom naše vlasti po odabiru izvođača na pristupnim putevima.
Smišna je to situacija di nas oni zapravo zajebavaju.
Nije im dosta što su izabrani za po jednu od dvi pristupnosti već podmeću noge, tužbama, jedni drugima zbog apetita lagane zarade koju smo im , našim neradom, osigurali.
Mislin da se kinezi rado smiju tim glupostima jer kako normalan čovik da prožvače ovu našu idiotariju dozvoljavanja u sprdnjama.
Zar smo toliko nemoćni i netalentirani da osiguramo pravila kakova nam pašu već se svojon dokonošću zapetljavamo u nesagledivim činovničkim bauljanjima.
PLOVEĆI KIOSK NA MORU
Ima niz trenutaka kad se čovik oduševi sitnicama a koje su zapravo velike, samo što im mi ne dajemo potrebitu pozornost.
Četrdeset ( 40 ) godina čovik plovi svojim ovećim čamcem po modrilu Jadrana i onima sa dubokim žepom, čitaj jahte, nudi potrepštine u voću i povrću te kruhu, pecivu, mliku i drugim potrepštinama.
Normalno, prenija je to na sinove koji će , usput, ostat živit na škoju.
Odma nagradit zlatnon plaketon HGK i ministarstva demografije.
DAROVI O VLASTITOM TROŠKU
Ovi sjajni umjetnici, mladi dramskog ansabla HNK Split, koji neumorno nude svoj talent i bude spoznaju kako izrasta nova sjajna generacija splitskog glumišta, da bi se okladit da žive od misečne plaćice, siće, dok je Grad isprsija pola miljuna kuna za dvosatni dernek na rivi, koji po mnogim, ja to nisan izmislija, redovito ruši nika zakonska ponašanja.
Doznadosmo kako se naprosto potpisa ugovor, nako, ofrlje, bez jasnih pokazatelja o stavkama troška te da ni Šerlok Holms ne bi uspija uć u trag raspršeni šoldi.
Važno je da se istaklo kako Grad besplatno časti svoje građane.
No uplatnice će uskoro pokucat na vrata daroprimaca.
LJETOVANJA U DRŽAVNIN REZIDENCIJAMA
Eto se lola, kandidat, sitija kako bi tribalo malo skresat troškove i obećaje da će potirat buduće HR vlastodršce iz državnih rezidencija koje su ostale nakon odlaska omrženog diktatora Tita.
Ja u to ne virujen. Teško se odreć luksuza, a po važećem zakonu odabrane ćunke moradu imat stalnu zaštitu. Bože moj, kuš ih pustit bez zaštite prid ljutitin i bisnin sugrađanima koji su ih birali.
Reka bi moj pokojni ćaća.
Sinko moj, ako se imaš razloga plašit, najeba si tako i tako.
FRA TOMAC I DRUGARICA JOVANKA
Svidoci smo silnih dokumentaraca na javnoj dalekovidnici koji nam tumače u kojem smo mi to zajebanom režimu živili.
Ja to od gadoće baš i ne gledan no iz znatiželje bacin ponekad pogled, nakratko, i ostanen u čudu što nam ti likovi oće poručit. Ko da nismo živili u iston državi u isto vrime.
Fra-drug Tomac je odletija najdalje. Eto se sića kako je vidija u tinelu svog šefa, Jovankinu vagu koja je pokazivala deset ( 10 ) kila manje kad bi kršna ličanka zakoračila na nju.
Kad je on to vidija i di, nije objasnija no sa koliko strasti je to ispriča, mislin da mu i rođena žena ne viruje.
Bitno je bit u trendu a njegov uzoriti put sve više izaziva mučninu koja tira na povraćanje.
PUTUJUĆI MANEKENI I ZADARSKI HDZ- OVAC
Svako privođenje pravdi malkice razbuca nadu beznadni, pravno, građana te se i ovo apšenje u Zadru dočekalo sa pozitivom. Sastav osumnjičeni baca lošu sliku na društvo jer su isti do jučer bili priznati glavonje u koje se virovalo.
No mene iritiraju neki navodi koji u startu nude objašnjenje za te opako opasne rabote.
Pažnju mi je privukao članak u novinama di se jednog krim manekena osuđuje i tura mu se na leđa članstvo u HDZ-u. Koja bedastoća. Ne nastupam ja ovdje ko možebitni odvjetnik HDZ-a, već me iritira ta glupost i bespotrebnost navođenja koje stranke je lopov član.
Ako se malo dublje uđe u povjest pusti lopovluka u Hrvatskoj, tada ni jedna stranka nije lišena lopovskog članstva.
Lopov je lopov, a poznato je kako upravo oni biradu kud će, od kud će, najlakše doć do plijena.
Učlane se, prirodno su inteligentni, i u traženju pozicije ne biradu sredstva kako se uspet na položaj da bi lakše doškočili do plijena.
A parili su anđeli.
Skora da zaboravin. Žena mi priko ramena dobaci dok san sluša Milanovu misu.
„Evo mu je i oni livičar Varga priša“
Valjda je čoviku priša.
BANDIĆ
Biti sudionik tiskovne konferencije stranke MB365 graniči sa glupošću, no pratiti iz fotelje po ovom zvizdanu biva dobar odabir.
Ne znan za vas ma mene fascinira taj sraz razuma i bedastoće, te vratolomije jezičnog izražaja i objašnjenja neočekivanog uspoređivanja.
Danas je bija taj dan. Jedna posebna rečenica je začinila maratonsko obraćanje.
Pojmljivo ju proanalizirajte.
„Ja se ne petljan u te stvari okolo prijedloga ostavke ministra u Vladi gospodina Plenkovića. Pa on bira svoje najbliže suradnike te i odlučuje o njima. Pa tako radim i ja. I JA BIRAM SVOJE SURADNIKA IAKO SU ONI IZABRANI NA NATJEČAJIMA.“
Ne razumit ovo muljanje postaje vlastiti problem.
Potom u više navrata, uspoređivat sebe sa Čerčilom, nudi sebe ko prevrtljivca jer nije pošteno tako brzo sa omiljenog Tita priskočit u tuđi zagrljaj.
A Milančetu pomalo izmiču iskreni zagrljaji.
SVETIŠTE U HEKTOROVIĆEVOJ
Sinoć, okolo 22 sata, u grupi oko deset ljudi, jedan se svojin govoron posebno istica.
„Ljudi, virujte mi na rič. Očiju mi vlastiti ako lažen. Jučer okolo jedanest sati mi se ukaza bager i jedan radnik sa lopaton. Po sredini, prid Brandom. Ja ne znan jel ga još ko vidija ma meni se ukaza.“
