S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

MAJKO MILA ŠTO NAM RADE

Ante Tešija

 |  svi. 1, 2025

ŠANSA

Postoje one šanse kad ih propustiš više se ne nude. Ko po nekom nepisanom pravilu, oporavak se ne dešava.

Moj/naš zavičaj se nalazi na prekretnici. Dugo se čekala ova šansa, dugo do nerazuma. Imamo konačno više kandidata na ponudi, imamo šansu izbora, te još ostaje ona “sitnica” zvana odgovornost. A ta je da svatko sa pravom glasa podari sebi šansu biti akter. Da pokaže kako cijeni sebe i društvo u kojem živi. Zar je teško pokazat da ti je stalo, protegnut noge i ponosno dati svoj glas.

Ovi izbori daju šansu. Veliku šansu da se konačno raskrsti sa jednoumljem, da se zalipi “triska” samovolji i bahatosti koja graniči sa bezobrazlukom.

O odgovornosti se odavna u našoj Općini ne razmišlja. A odgovornost je demokratska kategorija kad bi “stražari” vlastitih glasova morali biti jako pažljivi sa kaznama koje su im na raspolaganju. Svatko tko se ponudi za javno djelovanje valjda znade da je pod prismotrom i da je služenje njegova obveza a ne vladanje u maniri nedodirljivog šerifa.

Općina Muć će, slobodan sam trvrditi, dobit novu garniture sa novim mandatarom na rok 4 godine. Iskustveno znadem da je sazorilo vrime za novu “facu” na čelu, sa novom snagom, novom vizijom na radost puka koji dugo traži tu novu mogućnost.

Slobodan sam, kao netko zaljubljen u svoj zavičaj, kao netko komu je stalo, kao netko iskusan, sugerirat svima sa pravom glasa da ozbiljno shvate trenutno stanje i svoj glas podare mladoj Sari Bogdan Bešlić.

Ona je garancija novog smjera, novog načina razmišljanja, drugačijeg odnosa te noveg zaleta u bolje sutra. Novog sutra naše mladosti. Zašto ona?

Jeri ma sve potribno za obavljat tu odgovornu dužnost. Ima mladost, obrazovanje, kulturu dijaloga, snagu i uvjerljivost. Jer je odabrala selo Crivac za dom svoje obitelji. Jer je majka troje malodobne djece. Jer je zaljubljena u svoje novo okruženje, jer je sportašica koja je nadarena snagom i upornošću za pobjedama.

No ona neće moći sama. Potribni su joj članovi Vijeća, potribni su joj zaposlenici koji znaju i hoće raditi kao tim. Nisu joj potrebni oni koji sve vide crno, koji plaše, koji su zadojeni čudnim ideologijama, koji traže samo uslugu za sebe.

Potrebni smo joj svi, ali baš svi, a ona je pametna i neće se libit zatražit pomoć, savjete te sama odlučivati po vlastitoj savjesti.

Poštovani stanovnici našeg Muća, ne propustite ovu šansu jer ako ne izađete i ne zaokružite pametno, sutra je sve uzaludno.

Pozivam vas da svoj glas dadete našoj Sari.

OBEĆA SI UMRIT

Grozne stvari čovjek doživljava u suludom terminu predizbornih kampanja. Čovik se zapravo zapita tko te ljude sili da se nameću, nadmeću i traže da im se dade povjerenje. Zašto misle da su oni Bogom dani kako bi bili predvodnici za opće dobro?

Taj arsenal bljuvotina koje svakodnevno pratimo ne poznaje granicu do koje se smije ići. Toliko se nagomila tih promašenih likova koji su skužili da im je politika jedina šansa za vlastitu promociju, korisnost i izlazak na svjetlost dana iz svojih bjednih jazbina.

Demokracija je “zasrala” naš sveti prostor. Dala je neslućeno velike mogućnosti redikulima da ih trpimo bez posljedica za njih. Dala im je šansu “bogata” života da pohlepno siju svoj interes svakim novim korakom, bez odgovornosti, bez sankcija.

Hrvatska “nakazna” demokracija od njih ne traži obrazovanje, moral, nekažnjavanje. Ne traži ništa a sve im isporučuje.

Danas je jedan potpuno promašen ponuđač, ponudija skandaloznu izjavu koja graniči sa ludilom, gdje je optužija čovika kako je obeća umrit a nije umra. Proglasija ga je pogrdom koja laže. A čovik je jako bolestan, proživljava ono što svi, ni sebi ni ikomu drugom ne želimo.

Tog ponuđača prate neki mladi ljudi, slijede ga, dok im on baca mrvice tražeći za sebe “zlatne” grumenje.

Što me posebno pogađa jer je rodom iz mog zavičaja. Skupa smo glavinjali pašnjacima, družili se ko dica, da bi izrasta u potpunu nepoznanicu sa kojom se normalan svijet sprda.

Usput se sprdaju sa mojim zavičajem, sa mojim ljudima koji su gordi, ponosni, vridni, pošteni. Koji su u borbi sa vičnim nedaćama. Koji ne zaslužuju da ih jedinka tura na stranice srama.

Stoga vas molim da se okanite usporedbi. Svatko je svjet za sebe, blesavost nije prelazna već može biti nasljedna.

IZVOLI KARTU

Ne volim se baviti temama koje su osjetljive. Ne volin turat nos di se ne osjećan poželjan. No žalosti me stanje gdje se dešavaju neprirodne stvari u službi nečasnosti i sumnjiva pogodovanja.

O čemu je ovdje rič?

Ministar osjetljiva i važna ministarstva potpuno nepotribno ubaci podjelu među Hrvatskim pukom. Sa izjavom koja se valjda ne sviđa i onima kojima se pogoduje.

Nacija je već upoznata da se jedan glazbenik vinija toliko visoko da je uspija oborit svjetski rekord u posjeti svog koncerta na Zagrebačkom hipodromu. San svakog glazbenika. Ne sumnjam da će to biti poseban spektakl.

On ima svoje obožavatelje. Obožavaju ga iz svojih razloga i to triba poštivat. Karte su rasprodane uz napomenu da je i šverc u điru.

Zašto je Ministar pustija u javnost obavjest da će oni kupit karte braniteljima i obiteljima poginulih branitelja? Zar to nije na tragu podjela. Štetnih.

Branitelj je svetinja! Istinski branitelj! Ono drugo nije vridno pažnje. A to drugo dominira, toga smo svjesni, tili oli ne priznati. Zašto se ovako osjetljiva tema potkrala ministru branitelju? Izgleda da je sam povukao tu obavjest.

Pisati o braniteljima je velika odgovornost. To mogu samo oni koji znaju cjenit tu velebnu hrabrost. Nema tu dodvoravanja jer oni sami su svjesni žrtve koju su dali. Oni su tihi, odgovorni i samozatajni. Bučni su oni koji su bili na nekin sigurnim “bojištima”, daleko od metka i stradanja.

Družim se sa istinskim braniteljima. Poznajem neke lažne. Imam li pravo petljanja? Imam! Jer san u ranoj dobi dobija i obuka uniform te stao tamo di me moja Domovina rasporedila. Na moju žalost, bolest je uradila svoje, ma daljnja korisnost je bila jako prisutna.

Zato dragi ministre malo obzira nebi škodilo a ta vrsta pomoći ipak spada u sporedno.

Važnije pomoći su za obradu jer smo svidoci mnogih propadanja I stradanja tih naših Heroja.

ĆORAVA HAJDUČKA POSLA

Podcjenjivanje samog sebe je kategorija kukavičluka! Kad tražiš riješenja u tuđem dvoru a svoj bogati dvor zanemariš, onda sa tobom nešto ne štima, nije u redu.

Imamo svoj Hajduk! Tim sjajne tradicije, obožavan do “ludila”, tim kojeg smo razjebali dajući ga u ruke onima iz tuđeg dvora, onima koji svoju ljubav vežu uz vlastiti interes.

Kad imaš svoju dicu, svoje legende, svoju prošlost, zašto posežeš za sumnjivim? Ko ti je dao parvo da soriš vlastito da bi netko drugi na tim ruševinama ziđao svoje.

Mi malo stariji dobro znademo koju je ulogu imao naš Hajduk u našim životima. On već dugo nije naš! Dali smo ga u ruke hohštaplerima, neznalicama i onima koji pojma nemaju o balunu, taktici i dišpetu.

Nakon sramotnih zadnji rezultata napisa san da isti tren triba potirat ovog talijanca i ustoličit domaće dite, čitaj Vulić, da bi šok terapijon spasija šansu u ova četori zadnja kola.

Neće oni to! Zašto? Jer ih škaklje klauzula blesavog ugovora kojim bi ovom prgavcu, bez znanja, tribali u žep turnuti 2 miliona eura.

U nedilju će Poljud biti pun. Bojin se sa praznim bodovnim kontom jer on ko običan čoban pošalje “ovce” na ledinu pa šta bude.

A znamo što bude, I što će sa njim biti.

KILAVOST

Stra me upalit auto i zaputit se u bilo kojem pravcu. Gužve su postale nesnošljive. Godine prolaze a mi sve više tonemo u stanje potpunog prometnog kolapsa.

Volim promatrat okolinu pa tako često dok šetam, vozim, gledam sadržaj utrobe automobile. U 90% slučajeva unutra je samo vozač.

U 90% slučajeva vozači kamiona i vozila većeg obujma šofer ima mobitel na uhu.

Sezona je tu, Širina ni u ludilu neće biti gotova za 5 godina. Čeprkaju ma konture se ne naziru. Zašto se nije pri sklapanju ugovora istakla klauzula odgovornosti?

Sezona je tu a pusta Dalmatinska priobalna mista su izrovana. Zar je teško planirati radove, zadati okvire I tražiti odgovornost.

Sve u svemu, bit će znoja, psovki i svađanja.

Sritni nam druženja sati na užarenom asvaltu.

PAPAŠtrump

Nije tribalo dugo čekat da se prvi svjetski ludonja oglasi i po pitanju izbora novog Pape.

Kaže žućko da bi on bija najbolji izbor.

Sliči li vam ovo na domaću scenu.

A pošto zna da ne može, predlaže svog iz Amerike.

Ludost je virus bez granica i bez efikasnog lijeka.