|  |  | 

S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

LAKOĆA ZABORAVA

 

DJELA NAPRID, SMOJE STOP

U samo sedan dana nam se ponudiše tri prilike da nanovo upoznamo Smoju.

Autor Željko Rogošić, u tri dila svog dokumentarca „Ča je život vengo fantažija“, nas upozna o svemu što o Smoji triba znat. Mi štovatelji to već znademo ma ovi drugi teško da mogu i oće.

Potom nas HTV podari prvjencem Smojini djela, „Meštar Tonov najsritniji dan“, a evo kreće i kultna serija „Malo Misto“ u još jedno emitiranje.

Bidni Smoje, raskerečiše ga samo tako dežurni domoljubi tamo davni devedeseti kad se ćorav i nagluv starac oglasija nikin svojin tekston koji je uzet ko gotova stvar pa se samim tim i osuda donila po ugledu na Divlji zapad.

Nemilosrdno i divljački je traja taj obračun te je u kratkom vrimenu oša pod čemprese borova u Žrnovnicu, u vični mir.

Ma etikete su ostale i đaba dila na uvid javnosti kad kaskaderi demokracije ne kane priznat ludost koju su plasirali, a Smoje se ljudski izvinija za škerc koji ga zadeseija nespremna u vihoru rđava vrimena.

Važno da njihovi vitezovi i dalje jedre pod istim vitrom korupcije, nemorala i lažnog herojstva.
Pogledajte pojmljivo „Malo misto“, ali baš studiozno ako to znadete, i uvirit će te se kako su sve etikete zalipljene na leđa najvećeg kroničara Splita i Dalmacije izrađene u nikon ilegalnon kućnoj radinosti i da su zapravo već odavno otpale zbog jeftinog lipila i škart tiska.

A Split može da se normalno srami.

Smoji ne triba spomenik. On je sam po sebi spomenik kojeg ne moš minat, popišat i zasrat.

NEĆE DICA U KLUPE

Tisuće klupa na hrvatskim sveučilištima neće grijat tila mladih hrvata željnih znanja i napredovanja. Ja nisan baš upućen u razloge no sam podatak nudi nike dvojbe, traži objašnjenja i razloge. Čitan da je masu maturanata pokazalo mizerno znanje i otpalo. Čitan i svidočin da su mnogi razredi osnovnih škola ostali prazni ili poluprazni.

A čuja san jednu naivnu, zajebantsku, prostu rečenicu, iz razgovora trojice mladaca u kafiću di pijen kavu.

„Koji ću kurac mučit se sa učenjen kad mi to neće tribat. Moj idol je Kerum i ja ću njega slidit.“

„Učlani se odma u njegovu privatnu stranku.

Eno je jednog svog stavija za šefa Opere u HNK Split“.

„Jel’ iz Ogorja?“

„Je, po prezimenu se čini da je.“

Upravo u to jutro iz novina saznajen za podatak da malo mladog svita ide na svećenički nauk i da su već mnoge župe, naročito otočke i po selima, ostale bez svog svećenika te da Crkva muku muči sa kadrom.

Ni tu nisan baš doma ma me silno zbunjuje ta informacija jer ako oš bistru i sigurnu budućnost zasnovanu na poštovanju i super egzistenciji, neš nać bolju priliku.

Očito je vrag doša na svoje.

KAKO ZAŠTIT ŽENE OD NASILJA

Pet tisuća prijava nasilja, u tekućon godini, nad ženama, je podatak koji zbunjuje i ljuti. Ljuti me na same žene koje nisu kadre stat u obranu same sebe. Znan da se sad mrgoljite na ovu moju opasku no ja san ozbiljan i nudin rješenje ovog grezog običaja.

Citiran zakon divljeg zapada. U samobrani je sve dozvoljeno.

Žene su, uvirija san se, puno jače od nas muškaraca. U svakom pogledu. No lole od pivuše i „unučića“ svoju snagu crpe potpomognuto sa tim svakodnevnim drugarima. Oni, mislin na ovih 5 tisuća, su zalutali u život. Oni su slučajna jajašca i kad su već ugledali svitlo dana, glupi i mizerni, nađoše u lemanju svoj smisao postojanja i davanja značaja samom sebi a priko tih ženskih božanstvenih bića je najlakše.

A zaslužuju li te ljudske mizerje i mrvu poštovanja,a samim tim i milosti.

Žene moje drage, postoje niki predmeti koji se u narodu zovu; štapi, letve, držala, kamenja i boce. Postoji i vrime mraka, vrime kad se spava.
Vrime revanša. Pa nek lola malo ćuti kontra efekt.

SOLINSKI NOGOSTUPI POSTAJU NOGOLOMI

Šetan pustin solinskin nogostupima i moran vam priznat da strogo gledan prid noge.

Ne pada mi na pamet šarat okicama okolo, jer ovakav kakav jesan, nikakav, mogu posrnit i u gips.

Gospe moja ko li je te nogostupe uređiva? Ajd, da se asfalt iskrivi kud piče teška vozila, po vrućini i ledu, može se shvatit ma kako to da su inžinjeri ovako položili asfalt po nogostupima po kojima šetaju samo ljudi i pasi. Pari mi se da su postavljali sloj asfalta direkt na ledinu. Rupa svi oblika, lokve svako malo, zakrpe izopačene a pukotine sliče na umjetničke instalacije.

Sumnjan da su izvođači svoje radove naplatili po popustnoj cjeni.

Evo se sa moje Hektorovićeve povukla sva mehanizacija, maknuti su privremeni saobraćajni znakovi a nogostupi ostadoše ne kakovi su bili već uništeni, izorani i rasklimani.

Obećanja da će se uredit, zasad ne stoje jer na vidiku nema dokaza.

Zva san Cestar pa mi je gospon Čeko reka, bar san ja tako svatija, da će mo se načekat jer to se tek triba dogovorit sa gradom.

A mi smo ipak dalje od kružnice okolo Gospina otoka, pa me straj zaborava.

DVIJE ISTINE DVA NOVINARA

Fra Sokol. Meni u životu ništa nije predstavlja. Možda za njega i nebi zna da nije u medije osvanija podatak o njegovu životu i dilu. Da naša predsjednica nije skoknila do Korčule i otkrila bistu dotičnog svećenika.

Živija je u grezo vrime drugog svjetskog rata, na Korčuli. Tamo je i skonča jer su ga streljali partizani i bacili u more. I to samo njega od sveg svećenstva na tom, u tom vrimenu, dalmatinskom otoku. Iz svojih razloga.

Tvrdi se kako je prokaza sedam partizana,skrivenih na nikom otočiću, njemcima pred kapitulacijom. Fašistička banda prije bijega je smaknula svih sedam domoljuba koja su sa suborcima porazili tu neman ljudskog stradanja.

Jedan novinar tvrdi kako je po svidočanstvu jednog njemca, i nekih iz redova svećenstva, koji je živija na otoku baveć se poslon brice i kao prevodilac u štabu fašista, prokaza fra Sokola, čuvši ga na svoje uši dok je iznosija prijavu.

Drugi novinar u istom listu opovrgava takovu mogućnost iz razloga što je fra Sokol studira muziku u Beču te je zna njemački jezik i nije triba prevodioca da se obrati i preda informaciju.

Nigdi se ne postavlja upitnik kako je njemac brico tu moga bit slučajno, i slučajno oli ne, čut tu prijavu.

Šta ti je istraživačko novinarstvo.

SPOMENICI KO ZAŠTITA

Bila jednom nika diskusija o potribi podizanja spomenika Ćiri nakon osvajanja trećeg mista na svitu. Pobornici su bili toliko grlati i nikako se složit kako se spomenici podižu umrlima a nikako onima koji još hodaju. Pa ne triba se držat zakona ko pijan plota, isticali su Jozinu legendarnu izjavu.

Ćiro još nije dobija spomenik no sigurno oće, ko što čeka i Zlatka koji ovi dana izluđuje medijski prostor svojon karticon sa kojon mu je samo nebo granica.

Eto, Smoje je davno partija no političkim patrljcima nikako da šune u glavu kako je vrime prikladno da osvane na svoju Matejušku.
Zato Mile, polupremijer, ne obadaje pravila. On se kune u ljubav prema živon Domovini.

Trideset dva miljuna kuna kumu gre u proračun, cigle iz Češke i repromaterijal iz Holandije stižu preko Bregane.
Kud si Mile navalija, Domovina je živa.

EKONOMIJA VAN ŠKVARE

Ugledni Hrvatski stručnjak za ekonomiju izvjesti me sa ekrana kako je sramotno da još tisuće gospodarskih i sličnih firmi ima u državnom vlasništvu i da to pod hitno triba dat na tržište.

Ako je mislija na domaće uzdanice ja osobno bi mu proturječija.

Nema toga brale što oni nisu uspili sjebat.
Aj se sitite: Jugoplastika, Dalma, Jadrantekstil, Mesopromet, Jugovinil, DC, Pomgrad, Melioracija, Konstruktor, Ilova, Prehrana, Prerada, Brodospas, Jadro, Radnik, Rad, Dalmastroj, Termofriz……dalje možete i sami.

Doduše, stare uzdanice su po zatvorima, sudovima, toplicama, ma nema straja, odgojili su oni svoje sinove za dar spremne.

PELENA REVOLUCIJA

Sasvim obična curica, hrabra i odlučna, poruči svjetskim prdonjama da malo manje kokodaču i prite zveckanjem oružjem, a da se puno više posvete zaštiti izumirujućeg planeta kojeg tako temeljito glođu u trci za profitom.

Normalno, ne sviđa se to monstrumima propasti i ne čudi akcija proglašenja diteta nenormalnim.

Alo dico, budućnost je vaša, pozabavite se sami sobom.

Mladost je vaše oružje.

mm

ABOUT THE AUTHOR

PRVI SOLINSKI NEOVISNI NEWS PORTAL

Solin Info

Solin Live na Instagram-u