|  |  | 

Zločin bez kazne ZP Izdvojeno

KAPITALISTI – ROBOVLASNICI DANAŠNJICE – Zločin bez kazne

 

Foto: Alamy

Izrabljivati znači uporabom dovesti u stanje neuporabljivosti. Upravo to kapitalisti rade radnicima koji rade za njih – dovode ih u stanje neuporabljivosti, i istovremeno zgrću bogatsvo na vremenu i energiji tih radnika.

Eksploatacija je prisvajanje, iskorištavanje tuđeg rada od strane vlasnika sredstava za proizvodnju. Kao što robovlasnik izrabljuje roba, feudalac kmeta, a danas kapitalist radnika.

Naši najveći resursi su vrijeme i energija. Onda kad dajemo veliku količinu tog vremena i energije nekom kapitalistu, odnosno izrabljivaču, mi gubimo ono najvrednije što imamo. Ako nam se oduzme vrijeme i energija, ne ostaju nam nikakvi resursi s kojima možemo raspolagati.

Nekad je ropstvo bilo normalno. Ropstvo je arhetipska forma eksploatacije. Ali ako se danas radnici plaćaju 12 kuna po satu za težak fizički rad, zar i to nije ropstvo? I robovi su imali hranu i nekakvo sklonište, a u današnjem obliku robovlasničkog društva – ni to nije zagarantirano.

Nekad je ropstvo bilo normalno, a danas je izrabljivački kapitalizam normalan.

Današnji „robovlasnici“ imaju gori odnos prema radnicima nego što je bio u antičko vrijeme prema robovima. Oni se bogate na račun radnika jer su sklopili podmukli „deal“ – računica je jednostavna, oni će uzeti većinu, a radnik će dobiti samo mrvice.

Pod izrabljivačima ovdje ne mislim da državu, jer država je potpuno drugačiji poslodavac – ona ne izrabljuje nego prije umrtvljuje zaposlene.

Još jedan aspekt izrabljivanja odražava se u odnosu kapitalista prema radniku onda kad više nije sposoban za rad, kad potroši svoje resurse. Onda kad je bolestan ili spreman za povlačenje, mirovinu. Naime, robovlasnici, odnosno kapitalisti mrze što moraju plaćati doprinose, ikakve dodatke na plaću. Zato redovno prijavljuju radnike/robove na minimalne plaće da bi platili što manje doprinose – kao da ti robovi neće živjeti od mirovine.

Njihova logika je uvijek ista, kao da su svi završili isti tečaj za izrabljivače: propast će ako budu plaćali radnike.

Kapitalisti uporno kopaju jamu ispod sebe jer izrabljuju one od kojih žive, ali nije ih briga: oni stalno ponavljaju jednu istu mantru (koju su također naučili na tečaju izrabljivanja): „ima ih toliko u redu ispred vrata koji čekaju na ovaj posao“. Žele stvoriti dojam da je radno mjesto koje oni nude nešto poželjno, te da su oni humanitarci jer radniku omogućavaju da zaradi plaću.

To je naravno potpuno izokrenuta logika – kapitalist nije onaj koji radnicima daje plaću, već su oni ti koji njemu stvaraju profit. Radnici uzdržavaju kapitalista, a ne obrnuto.

Kad bi se svi izrabljeni ujedinili i prestali stvarati profit svom robovlasniku, tko bi prvi propao? Kapitalist više ovisi o radnicima, nego obrnuto.

Koliko zapravo vrijedi naš rad? Za koliko smo spremni prodati svoje glavne resurse?

Želimo li potrošiti veliku količinu vremena i energije da bismo stvorili bogatstvo nekom izrabljivaču?

 

mm

ABOUT THE AUTHOR

Diplomirala hrvatski i engleski. Nakon 5 godina predavanja hrvatskog jezika na Braču, dajem otkaz i radim kao predavač na internacionalnim seminarima nastavnike pod organizacijom Erasmus +. Još uvijek pripremam i održavam seminare o temama iz neformalnog obrazovanja u Pragu, Madridu, Parizu... Poželim upoznati lokalnu povijest, pa u međuvremenu završavam tečaj za turističkog vodiča, što radim sezonski. Pisanje mi je oduvijek bilo strast i potreba, pa pišem za sebe i lokalne portale. Solin live je zadnji u nizu :)

Solin Info

Solin Live na Instagram-u