ZAGORO MOJA
Ante Tešija
Kako političari postaju kukci – ZLOČIN BEZ KAZNE
Katarina Jakšić
Slično kao što se Gregory Samsa probudio kao veliki kukac, tako se jedan političar u Hrvatskom saboru probudio kao član oporbene stranke.
Jednog dana saborski zastupnik Samsa, odnosno Saucha nije se probudio doslovno kao veliki kukac. Probudio se kao HDZ-ovac.
Zapravo je cijelo vrijeme bio točno ono što je – političar. A mi se opet čudimo kad se političari ponašaju kao političari.
Metamorfoza u romanu Franza Kafke napisana je po uzoru na metamorfoze na hrvatskoj političkoj sceni. Te transformacije događaju se u ljudima kad okuse političku moć. Ljudi su kvarljiva roba, a moć je sastojak koji je poguban po tom pitanju.
Nitko nije znao za njego do prve afere koja je procurila u javnost. Praktički nitko nije znao za njega dok nije postao kukac. Nitko nije znao za njega jer očito nije bio previše bitan. Čini se da tako ide folklor s političarima, postaju celebritiji tek kad se počnu kotrljati njihove afere.
Ta metamorfoza je nama odvratna jer vidimo ogromnog kukca. Ali njihova percepcija je drukčija. Možda oni sebe vide kao kukce koji su se bar doživotno egzistencijalno osigurali.
U tome je odvratnost metamorfoze, postaju nešto gore jer se prodaju za sitni viši interes.
Zvijezda je rođena. Nakon svega čega smo se nagledali na političkoj sceni, imamo novog hibrida, odnosno novo dno.
Uvijek može niže.
Nakon curenja o njegovim aferama, mediji cijelo vrijeme izvještavaju kakve drame proživljava. Ako je već tako, zašto nije dao svoj mandat na raspolaganje? Zašto je prešao u drugi tabor protiv kojeg je cijelu svoju političku karijeru gradio imidž?
Njihov motto je nelojalnost i nevjerodostojnost.
Sve samo da ostane na saborskoj plaći. Tako je jadno biti taj kukac programiran da diže ruku svaki put kad HDZ prodaje državnu imovinu.
Sigurno bi umro od gladi da ostane bez saborske plaće jer nikad nije radio ništa drugo. Ne zna biti poduzetnik, zna biti samo uhljeb. I zato je od paničnog straha za egzistenciju podržao one protiv kojih je prije bio u oporbi. On ne može zamisliti kako bi preživio da ga država ne uzdržava. A cijeli smisao njegova bivanja u Saboru je da osigura svoju egzistenciju.
Pri tome nije jedini, to je glavni smisao skoro svakog saborskog zastupnika. I to je ono najtragičnije u cijeloj priči, da je domet bivanja političarom osiguravanje vlastite egzistencije.
Nema plemenitih ciljeva i viših ideala.
Svi su oni Saucha, a budući da moć kvari ljude, možda bi tako postupili i svi ostali da ih se postavi na njihovo mjesto.
Najiskreniji u tome je bio Damir Kajin, koji je izjavio da bi „bilo stupidno da nije otišao u mirovinu i tako zaradio povlaštenu mirovinu“.
Bilo bi „stupidno“ pred kolegama koji bi napravili isto to, ali to što će izgubiti obraz pred cijelom nacijom nema cijenu.
U toj Igri prijestolja oni vide samo svoj tron. Isto kao što Cersei Lannister ne vidi kako žive ljudi u King’s Landingu. Ona je sama sebi svrha.
Postojanje kraljeva, političara, ministara bilo bi suvišno da nije onih zbog kojih vladaju.
Ne bi bilo svrhe njihova postojanja da nema ljudi, mase, svjetine, rulje. Oni su svi postali kukci, i vidimo ih kao takve.
Ali ta spoznaja nema moć da poboljša našu kvalitetu života.
Cijena koju dobri ljudi plaćaju za to što ne sudjeluju u javnim zbivanjima je to da njima vladaju pokvareni ljudi.
Platon
