ZAGORO MOJA
Ante Tešija
KAD TERORIZAM POSTAJE PATRIOTIZAM
Katarina Jakšić
Od fanatizma do barbarizma samo je korak. – Denis Diderot
FANATIZAM (lat.), strastvena, pretjerana, zanesenjačka, slijepa odanost nekom čovjeku ili ideji, redovito praćena nasiljem i mržnjom prema onima koji su suprotna mišljenja.
Nekome je terorizam patriotizam.
„Patrioti“ opravdavaju sva sredstva ako cilj smatraju plemenitim, čak i ako se radi o otmici aviona i ubijanju policajaca.
Nigdje to ne možemo vidjeti bolje nego na slučaju Zvonka Bušića.
Emigrant koji je živio u New Yorku, al očito ništa iz svijeta nije proširilo njegove horizonte, naprotiv; postaje opasan za okolinu, ubija policajca i dobija doživotni zatvor zbog te svemirske gluposti.
Veliki umovi hrvatske emigracije
Ali to nije samo terorizam, to je ultimativni čin gluposti. Netko dođe iz sela u Hercegovini u New York i halucinira kako su Hrvati ugroženi u Jugoslaviji jer nemaju pravo na nacionalno određenje? Čak nije tamo ni živio nego je valjda vidio na daljinu.
Zašto se država ne može jasno odrediti prema činu terorozma, već najviši državni dužnosnici odlaze na predstave koji ga slave kao heroja?
Ubija se kad shvati da je negov čin bio potpuno besmislen, da je „promašio ceo futbal“.
Njegovo samoubojstvo pokazuje koliko su svi njegovi ideali bili besmisleni. Nema velike razlike između njega i boraca ISIL-a koji se samoubilački bore za svoje fiks ideje. A pritom najviše teroriziraju pripadnike svoje vjere.
To je ona vrsta ljudi koji se bore za nešto, a nitko ne shvaća za što – što je najgore, ne znaju ni oni sami, pa na kraju od besmisla naprave samoubojstvo.
Ljudima je u nekoj državi dobro prvenstveno zbog ekonomskih razloga – a ne zbog toga da li se trebaju odrediti kao Hrvati ili Jugoslaveni. Uostalom, u čemu je problem da se odrede kao Jugoslaveni ako žive u Jugoslaviji?
Kad je fanatizam donio išta dobro?
Gavrilo Princip je umro u zatvoru uvjeren da je izvršio svoju životnu misiju. Prvi svjetski rat bi vjerojatno počeo i bez njega, al ipak je trebao jedan fanatik da pokrene cijeli smrtonosni tok događaja.
I sad se u Hrvatskoj stvara mit o tom samoubojici i otmičaru aviona, tako da se priprema predstava „Tko je ubio Zvonka Bušića“ – od njegove smrti žele napraviti famu dok je istina da je Zvonka Bušića ubio Zvonko Bušić. Nema mita oko tog samoubojice. Njegov život je tragičan i tužan, ali on je potpuno odgovoran da ga je takvim napravio.
Novo dno cijele priče je da je njegova žena izmanipulirala ženu poginulog policajca da je izvuče iz zatvora – čak je bila toliko drska da je tražila da lobira da oslobode i Zvonka.
Sad gledamo očajničke pokušaje da od terorista naprave heroja. Podižu se spomenici otmičarima aviona, i ubojicama policajaca, otmičarima i ubojicama nenaoružanih veleposlanika.
