|  |  | 

S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

KAD DUHOVI RATUJU

 

Srijeda, 22.04.2020 g. bit će novi početak urnebesnog ludila na Hrvatskom političko-društvenom tlu, ispisan prolivenom crnom tintom.

Korona će, po zakonu nestajanja, uskoro zbrisati iz naših života pa se valja potrudit naći zamjensku tvorevinu zabavljačkog tipa.

U Jasenovcu, najvećem stratištu ljudskog bolesnog uma, održat će se komemoracija uz prisustvo cjelog državnog vrha, konačno zajedno, te odati počast, izraziti žaljenje, i pokušati plasirati jedinstvo po tom pitanju. Zadnjih pet godina ta mogućnost se nije ni nazirala. Jer ona državna karika od koje bi to bilo logično, i normalno očekivati, pod okriljem bežanije je sama ko duh osvanila pod spomenikom bez bilo kakove poruke i smislenog objašnjenja.

Danas će hrvatima biti predstavljen reprezentativni trio vlasti, potpomgnut predstavnicima svih onih žrtava koje su ni krive ni dužne morale platit danak ljudskom ludilu.

Mnogi u tom činu vide normalizaciju odnosa, konačan odmak od zla duha endehazije koji nesmetano baulja našim prostorom uz poruke, i objašnjenja, kako je taj duh uskrsnija zbog virusa jugoslovenstva.

Virus jugoslovenstva je bezopasan, nema tu epidemije, jer je on zaključan u grudima onih koji imaju pravo virovanja u zajednicu koja ih je stvorila, odgojila i predala u novo stanje. Njihovo sjećanje, nostalgičnost i vjera da je onda bilo bolje, pravednije i sigurnije, spada u njihovu slobodu tvrdnji i razmišljanja. Virus jugoslovenstva je najmanja, najmizernija, opasnost za naše društvo jer se ta „opasnost“ ne ogleda u minjanju granica već je to naprosto vlastiti izraz i vrednovanje proživljenih zemana i vridnota.

Komemoracija koja sljedi neće donijeti puno toga na kvaliteti novih odnosa u Lipoj Našoj. Demokracija koja bi nekima zabranjivala slobodu razmišljanja a drugima dozvoljavala slobodu djelovanja, po tom istom pitanju, nije ona vridnota na kojoj počiva vizija budućnosti.

Već sutra će krenuti prvi val tobožnjeg otpora kontra izdaje, ovog zajedničkog prisustva sa adresa već poznatog rukopisa. Oni su zapravo rado dočekali taj tren jer im on nudi zajedničko djelovanje kontra davno utvrđenog neprijatelja. Etikete ispisane u štampariji vlastita viđenja, samo triba izvadit iz škafetina te razasut prostorom gdje „gutači“ čekaju da svojim volonterstvom približe očima onih koji su možda zadrimali prid borbu za neku nejasnu istinu. Za spas nacije.

Trusan prostor Balkana, tradicija rodijačke skrušenosti, pamćenje po didovu tumačenju i nepismenost, do te mire su proizveli mržnju kako se normalnu čoviku ne mili bit dio tog brdskog mentaliteta u zagađenom prostoru..

Vrime, kažu, je najbolji lik jer svojim protokom i stručnim klasificiranjem raspoređuje prošlost u vridnosne sudove konačnosti. Povjesničari iznikli na obrazovnim metodama utvrđivanja, a nikako samoproglašeni „talenti“, trebaju ispisati svoj sud te tako dati nadolazećim generacijama na prosudbu.

Ispisati tekst , izgovoriti u ekran, vikati sa pozornice i tumačiti o normalnom jest veoma lako. Teško je sve to sprovesti u djelo. Teško, jer kod domaćih političara, u većini slučajeva, stoluje dvojstvo te se vremenom u javnost utura dokaz kako je tomu tako i da je besmisleno nadati se boljem.

Virus nepovjerenja se očituje u svakom novom danu naših života. Dokazi stižu na traci tragičnosti za život i suživot te su se do te mire razbacali svuda okolo nas, a pravda kaska i po običaju zaboravom biva ignorirana ili zakašnjela.

Sutrašnji zajednički mimohod pred spomenik žrtvama u Jasenovcu, po mnogima, nije iskren već je nanovo u službi nekakvog dodvoravanja, a već nakon ulaska u crne limuzine počet će se kovati planovi daljnjeg obrađivanja tema za narod u funkciji pridobivanja glasova i novog povjerenja.

Sa protivničke distance kreću prozivke, etiketiranja, optužbe i „ofenziva“ suprostavljanja jer nemali broj „suprotnih“ zapravo gušta, jedva dočekavši, što im je ponuđena nova šansa.

Zašto sam u to siguran?

Iskustvo i zdrav razum mi šapću da se ne varam.

mm

ABOUT THE AUTHOR

ANTE TEŠIJA rođen je 1953. Spisatelj, kolumnist, esejist. Piše poeziju, priče, romane i aforizme. Služeći se satirom i humorom pokušava opisati svakodnevnu društveno-političku paradigmu društva.