Zločin bez kazne ZP Izdvojeno

IZGUBLJENI GRAD

Katarina Jakšić

 |  tra. 22, 2017

„Rješavaju samo probleme koji donose brze rezultate
jer moraju imat pokriće i opravdat svoje mandate
a nama su pluća puna dima a glave žena i baluna
nikad nećemo uteć od splitskog stanja uma.“

(TBF, Splitsko stanje uma)

Jedno istraživanje je reklo da je grad koji je najbolji za život smješten na Mediteranu, ima oko 200 000 ljudi, te ima ugodnu sredozemnu klimu.

Te prednosti je prepoznao Dioklecijan, koji je mogao sagraditi svoju palaču bilo gdje na Mediteranu. Odabrao je baš područje današnjeg Splita. Počelo je planski s carskom palačom, a sve ostalo se širilo stihijski. Kad je legalizirana prva nelegalno sagrađena kuća, to je bio presedan – situacija je izmakla kontroli i dogodio se tsunami ilegalne gradnje zbog čega u gradu kao što je Split ne postoje dva kvarta koja pristojno izgledaju.

„Gdje prestaje asfalt, počinje HDZ“

Mentalitet koji je izgradio Split, koji vlada Splitom, kolokvijalno se naziva „vlaškim“, bez ikakvog ukusa za estetiku, bez ikakvog urbanističkog plana; ružne betonske trokatnice razbacane uokolo bez reda i rasporeda zaštitni su znak takvog mentaliteta.

Iza svog tog nereda, pogodovanja, korupcije, stoji Sila koja vlada Dalmacijom poput zlog duha. Ta Sila se maskirala u političku stranku, i toliko je začarala (i potkupila) većinu da može biti sigurna da čak i ako pohara sve, podanici će je opet izabrati. Toliko je jaka da nekima može doslovno pobiti cijelu obitelj, a opet će joj biti odani.

Strašno je koliko je Split sustavno uništavan lošim vodstvom, centralizacijom, korupcijom. Split ne može dobiti gradonačelnika koji zastupa interese grada. Upravo obrnuto, ima strahovitu nesreću s ljudima koji upravljaju.

Centralizacija sustavno uništava Split. Količina novca koju dobiva Split iz proračuna mora se raspodijeliti na cijelu županiju. Ali onda se taj novac ne uloži u infrastrukturu zapuštenih dijelova županije, nego u činovničke plaće ili kupovanje glasova. Sve što nadgleda Županija, rastegne se na nerazumno dugi period, poput krucijalne stvari kao što je cesta do zračne luke. Ali ne, Županija obustavlja sve radove, ili ih obavlja puževim korakom čim na vlasti nije gradonačelnik iz njihove stranke (zna se koje).

Ne znam što bi Dioklecijan rekao na današnju situaciju i na današnje „vođe“, ali pretpostavljam kad bi upoznao gradonačelnika na odlasku da bi pomislio kako su ljudi jako nazadovali u narednih 1700 godina.

Čak ni najpesimističniji nisu imali prognoze da će gradonačelnik koji je upravo napustio fotelju biti tako loš. Otišao je, kao i svi loši vođe, bez ikakvih penala za nesavjesno poslovanje. Jer takav zakon nije izglasan, bez obzira na štetu koju napraviš tijekom mandata. On je jednostavno rekao: „Sad ću se bar dobro odmoriti“, i napustio radno mjesto – umjesto da se sam prijavi u Remetinec ili se zatvori u neki samostan da se pokaje za svoje grijehe.

Jednostavno se pitaš – kako je netko uspio biti baš toliko loš? Morao se stvarno dobro potruditi. Bez jasnog stava i odluke, izabrali su ga lijevi ali umire od straha od desnih i pogoduje im materijalno. To je siguran put za izgubiti poštovanje i glasove od lijevih i desnih, a na najboljem putu da to napravi je i trenutni premijer.

Znamo da su političari najveće prostitutke, ali ovo je bio primjer vidljiv iz svemira.

Kako gradonačelnik može sklopiti posao s firmom koja nije likvidna i čiji direktor je osuđivan zbog gospodarskog kriminala? Kao posljedicu imamo gradilište u centru grada zbog kojih nema parking mjesta, pješačkih prijelaza ni autobusnih stanica. Ovo je samo jedna ilustracija korupcije koja se, poput pravog nametnika, uvukla u sve društvene pore.

To je strašno da netko napravi toliko kriminalnih radnji u mandatu, a onda jednostavno odšeta sa pozicije. Zar to nije za javno kamenovanje? Gradonačelnici ovog grada kao da se natječu tko će biti gori, a najveća im je misija nadmašiti prethodnog u nesposobnosti (ili sposobnosti u korupciji).

Zakon o nesavjesnom poslovanju trebao bi kazniti sve koji zloupotrebljavaju svoju poziciju. Problem je što taj zakon mora izglasati zakonodavno tijelo – Sabor, a oni to nikad neće napraviti.

Split je zaboravljen od svojih političara. Velik broj saborskih zastupnika je iz Splita, odnosno Dalmacije, ali na Markovu trgu rade za produbljivanje jaza između metropole i svega ostalog.

Bez obzira koliko bio dobar materijal, loše vodstvo može uništiti sve. Loši političari imaju razornu moć najvećeg potresa ili najmasovnijeg egzodusa. Oni mogu uništi najveći potencijal, baciti na koljena ono što nije moglo propasti.

I onda, kad je party sustavnog uništenja gotov (u ovom slučaju,vođa-devastator čak nije izdržao do kraja mandata), on samo kaže da se ide malo odmoriti. Sustavno uništavanje grada doista zna iscrpiti čovjeka.

Spasimo Split od loših vođa. Split zaslužuje bolje.

Za kraj, da se podsjetimo kako se o Splitu govorilo kroz povijest…

Kad bi se u našem starom svijetu trebalo izabrati koji naprikladniji kutak, da se prijatelju pokaže koliko more može biti modro, a koliko priroda može imati čara, i koliko se može pokazati raskošnom unatoč svojoj golotinji, trebalo bi ga poslati, bez straha, na obale Jadranskog mora. A kad bi u Europi trebalo naći najprikladniju pozornicu da se u prijatelju probudi osjećaj povijesti, ja bih ga, bez sumnje, doveo u Split

Ovdje, ovdje titra duša povijesti, ovdje se treba sabrati i klanjati onim živim zakonima, koje bez sumnje stvori ljudska volja, ali koji su, dakako, morali iz višega primiti svoj sklad i veličinu…

(Maury, iz knjige Prošlost Splita – Duško Kečkemet)