|  |  | 

Zanimljivosti ZP Izdvojeno

Helena Čerina: “PUTOVANJE JEDNE DJEVOJČICE”, 5. dio

 

tuscany_21
Autostrada iz vremena rata, isprekidana mračnim tunelima na putu od Monte Carla preko San Rema, Savone do Lucce u najljepšoj pokrajini Italije Toscani.

Gust promet i Talijani koji bez ikakva sluha gotovo da dodiruju stražnjicu Ducatija…nigdje luđih vozača…od Engleske do ulaska u Italiju ni u jednom trenutku nisam osjetila strah, vozači iznimno poštuju motoriste i paze da vas ne ugroze ni na trenutak, ali Talijani, e, oni bi vas najradije izgurali sa tog 100 godina starog autoputa.

Ukoliko poželite odmoriti sa strane na nekoj benzinskoj postaji u Italiji, zaboravite, one su sve, bar u ovom dijelu koji sam ja imala prilike upoznati , neuredne, iz četrdesetprve, kratko rečeno užas…

Sve nas je to tjeralo da bez obzira na one mahnite Talijane koji se prebacuju sa lijeva na desno pa opet natrag bez ikakva znaka upozorenja dok se lijepe za tebe dodamo gas kako bismo što prije dotaknuli ljepote Toscane.

240517_429436017118971_1997442123_oObzirom da sam čitala o gradu Lucca u Toscani o njegovim ljepotama unutar zidina koje u srcu čuvaju tisućljetni grad, a u srcu grada predivnu palaču hitali smo svakim kilometrom ka zadanom cilju.

Sunce je neumoljivo pržilo topeći odijelo, čizme, topeći asfalt…Bože samo da malo zahladi jer nema ni daška vjetra da ublaži tu vrućinu ranog Rujna…razmišljala sam na glas…ne sluteći da ću ubrzo zažaliti zbog ovog razgovora s Bogom o promjeni vremena.

Napokon Toscana, malo vjetra i puno mirisa…Toskana je čarobna… Ljepša je od svih fotografija koje pokušavaju dočarati uređena polja i beskrajne predjele.291347_403673359695237_1492983296_o

Ali, prije nego zađemo dublje u srce Toscane prema Montepulcianu najprije ćemo posjetiti Luccu.

Divan grad unutar zidina, poznat po gotovo netaknutoj povijesnoj jezgri iz vremena renesanse, koji na momente djeluje kao pravi labirint. U nekoliko navrata smo izašli na prekrasan trg, a uličice su pune trgovina i restorančića. “Piazza Anfiteatro” ima posebnu draž, onako cijela u krug. Lucca je predivan grad u kojem nema prometa, tek rijetki mogu ući automobilom i voziti se uskim krivudavim uličicama, koje u mnogim dijelovima nisu asfaltirane već su na njima ploče koje krase i naš Split u samom centru i većinu naših Dalmatinskih gradova.

Glavno prometalo bicikla… zidinama grada možete voziti sve u krug, a sa zidina pogled se pruža na predivan grad, crkve, uličice… a kad okrenete pogled na drugu stranu nema kraja poljima i brežuljcima Toskane.

243007_429442420451664_405185150_oNaravno, uzeli smo bicikle i krenuli na zidine grada u istraživanje ljepota i povijesti Lucce ne znajući da ćemo naići na predivnu priču koju dijelim s vama…

Lucca s katedralom Sv. Martina i legendom koja opisuje put raspela s Isusom…

Kada su Isusa razapinjali na križu, našao se u blizini neki trgovac koji je htio ovjekovječiti Isusovu muku. Budući da je bio trgovac, a ne umjetnik, nije znao izraditi glavu Isusa od crne tikovine pa su preko noći anđeli dovršili posao i zajedno s dvjema ampulama Isusove krvi stavili raspelo u malu barku i pustili je da nađe svoj put i doplovi do Ligurskog mora, do luke Luni.

Međutim,  kada bi se ljudi približili barci, ona bi otplovila dalje. Tu je priču čuo toskanski biskup, došao na obalu mora i ukrcao raspelo na kola vučena volom koja dalje sama dođoše do Lucce, gradića u unutrašnjosti.

i kruži priča… Još dan danas…Isus je tu s otvorenim očima na raspelu i čuva grad Luccu, a ampulice s njegovom krvlju ostale su u luci Luni jer se volovi ne pomakoše.

Lucca je jednostavno prekrasan grad koji ostavlja bez riječi…. njegove zidine, sajmovi antikviteta i naravno da ne zaboravim operu jer tu se rodio i veliki Giacomo Puccini.

621769_403672576361982_1840790317_oKava u  Turandotu i zagarantiran vam je povratak u prošlost…

Ručak, i naš ponovni pokret prema Pisi i njenom svima dobro poznatom kosom tornju…

Dolazimo u Pisu…ja sam razočarana, duboko…posebno nakon romantične…predivne…bajkovite Lucce…

Pisa je neuredna, neka mi oproste oni koji ne dijele moje mišljenje…pa je vrhunac odluke da se uopće zaustavimo bio naravno taj…bilo bi ludo proći kroz Pisu, a ne pogledati jedino što vrijedi pogledati…kosi toranj i onda se dati u bijeg…

I tako smo mi parkirali Ducatija…obzirom na veliki broj đepara poskidali sve one stvari s motora…uprtili ih na sebe na onih tristo stupnjeva u zraku ko pravi dalmatinski tovari i krenuli vidjeti čudo neviđeno…

Malo sam se uslikala da imam za raju…onako sva skuhana od vrućine dok me je lovio roj tamnoputih 334222_403673946361845_1390013947_omuškaraca pokušavajući mi neumoljivo uvaliti sat…kapu…cvike…što god… samo kupi… kupi… kupi…ne zanima njih što ti po stoti put ponavljaš da ništa ne želiš, oni sigurnim korakom grabe za tobom i ne odustaju…

620728_403674416361798_78194932_oEto, vidili smo i kosi toranj i sve ostalo…u to malo prostora…i sad bježmo…u srce Toscane…prema Montepulcianu…

Vrijeme se počelo oblačiti na našem putu prema Montepulcianu…i mrak je već lagano zauzimao svoje mjesto…

Sjećate se kada sam rekla da ću zažaliti zbog svog razgovora s Bogom o vremenu…e, pa stiglo nas je nevrijeme na našem putu u srce Toscane…

Kiša, krupa…svalili su sav svoj bijes na nas u roku keks…

Stajemo sa strane, kako bismo malo pričekali ne bi li se smirilo… navlačimo kabanice i pokušavamo se zaštititi što bolje…ali ne…ovo samo pojačava…ne misli stati…

Ne znam da li ste se ikada vozili na motoru dok pada krupa…e…ako niste i nemojte…a mi smo na žalost morali…jer krupa nije mislila stati…a mrak je prijetio sve više…

Bilo je to neumoljivih sat vremena bombardiranja sa svih strana…a ona kockica krupe kada te pogodi u nogu ili ruku nije ni najmanje lipo…bez obzira koliko je odijelo štitilo i još dodatno kabanica…peklo je dobro dobro…pri svakom udarcu…

Križni put do Toscane napokon je završio…a , mi onako iscrpljeni i „pretučeni“ stigosmo do naše hacijende u srcu Toscane…

Predivan doček…nakon pakla…stol pun domaćih delicija našeg veselog domaćina koji za razliku od ostalih Talijana rastura engleski i francuski…

Umor nas je svladao, ali nema poć leć dok on nama ne objasni ko pravi Talijan sve što treba…kako on održava svoje imanje…proizvodi svoje vino…maslinovo ulje…delicije od smokve…sir…i sva ostala čuda…

Lipo je sve to čut cilu povijest njegove familije…ali u ovom momentu samo mi je krevet na pameti…

mm

ABOUT THE AUTHOR

Voditeljica službe za regulatorne, pravne, opće i kadrovske poslove u telekomunikacijama s petnaest godina iskustva u odvjetništvu nakon završenog Pravnog fakulteta u Splitu te studija za Media and Competition Law pri Londonskom Kings College.