Grad Solin Zanimljivosti ZP Izdvojeno

Helena Čerina: “MOJA SICILIJA” – 5. dio

Helena Čerina

 |  stu. 3, 2017

Rano jutro u Palermu…budi me šušur, sicilijanska čakula, dozivanje s jednog na drugi kraj ulice, pomišljam da mi je netko tijekom noći pribacija postelju usrid pazara, pa se u čudu dižem da bacim pogled kroz ponistru našeg apartmana…

Prizor me baca u smij i ja skačem po postelji ko luda Mare…

Dok Lidija negoduje, vučem je do ponistre da vidi di smo završile…

Legneš navečer lipo u miru, a ujutro se doslovno probudiš usrid pazara i to najvećeg pazara ikada, kilometarskog pazara na ulicama Palerma.

Ne mogu reć dokle ti pogled s ponistre seže, jer ti pogled ne može uvatit kraj ove ludosti niti možeš zamislit sva ta čuda koja se na tom pazaru kriju.

Ima li šta lipše nego doć u neku zemlju, neki grad, neko misto i doživit taj grad, misto, zemlju tako da osjetiš njegovu dušu, srce kako tuče, ruke kako te grle i vuku da se osjetiš dijelom cijele ove predivne priče.

Srce mi uzbuđeno lupa ko malom ditetu, kod mene to tako ide jer ja još uvik puno toga gledam očima diteta i nije me sram priznat. Ko to lipše i jasnije vidi od diteta, nitko…

Izlazimo na ulicu kao Alisa u zemlji čuda, a meni dušu miluje onaj osjećaj da ću doživit Palermo baš onako kako triba, onako kako on to jeste.

Veseli Sicilijanci zovu svaki na svoj banak, mame da se cjenkaš, oni traže komunikaciju, stavljaju ti ljetne šešire na glavu, haljine uz tijelo, sicilijanske bogate košare u ruke, tako neopterećeno da te preplavi radost što si dio te kulture, dio toga grada bar na trenutak, toliko jako da poželiš ostati tu.

Vijugavim uskim ulicama Palerma izmjenjuju se štandovi robe, posuđa, starog nakita, svaka kultura koja živi u Palermu ima što za pokazati, kinezi predivne kineske nošnje, koje slijede nošnje Afrike, dok već na drugom štandu veseli prodavači nude masline, sireve i pršut Sicilije, kilometar štandova povrća i voća slijede nepregledni štandovi morskih plodova, vrhunske ribe i ostalih morskih delicija, možeš uzeti što god želiš bez da će netko negodovati, štoviše oni te nude svim svojim proizvodima, sicilijanskim kolačima i tortama.

Fascinantno da u cilom tom šušuru u kojem na pojedinim mjestima ne možeš ni iglu baciti uredno opet i mimo pravila bruje talijanski motorini i nikom ne pada na pamet da se ljuti radi toga i sve diše kao jedno.

Osjećaj koji mi mami krik radosti iz duše…toliko jako da i kada pišem ove retke ja sam opet tamo i dođe mi da vrisnem od sreće ponovno…

Proveli smo dobra četiri sata na tržnicama Palerma, ova divota će potrajat čitavih pet dana i budit će nas svako jutro šušur i čakula veselih Sicilijanaca.

Uzeli smo pauzu za prigrist nešto lagano da ne kvarimo planiranu večeru u jednom od sicilijanskih restorana za koji smo dobili preporuku za vrhunske morske delicije.

Mogle bi se ka ono i malo odmorit nakon pet dana neumornih što šetnji što vožnji uzduž i popriko Sicilije i skockat za taj izlazak obzirom da su nam patike i šlape postale nezamjenjiv outfit pa na tak ciple nismo ni pomišljale.

Nije nam dugo tribalo, samo jedan pogled da svatimo da nema šanse da sad mirno provedemo vrime u apartmanu do večernjeg izlaska u restoran.

Nakon kraćeg cjenkanja i spuštanja cijene za kočiju sa osamdeset na četrdeset eura lipo se zavalismo i krenusmo u povijesno razgledavanje Palerma.

Kočijaš je totalno cool on vozi tu kočiju luđe od ijednog auta u Palermu, a ako ste zaboravili na Siciliji se auti voze na poseban način, dvi trake se pretvaraju u četiri trake, zebra nije zebra, pješak nema nikakva prava ni kad je zeleno za pješake, ako uopće uspijete primijetiti semafor, pa zato ovdje pješaci i kad imaju pravo, bolje da ga nemaju jer će završiti ako ne pod kolima auta onda zasigurno pod kotačima kočije.

Iako vlada totalni kaos on je nekako ludasto zanimljiv, smiješan, a ti sicilijanci ma koliko lajavi bili nemaju potribu žestoko se povatat radi problema u prometu.

Katedrale, mostovi, crkve, botanički vrt, palača Giulia…svaki novi kantun, svaki novi metar ovog predivnog grada svjetska je povijest na jednom mjestu.

Zaustavljamo se pred Katedralom (Santa Rosalia Patrona di Palermo) i dogovaramo s našim kočijašem da nas pričeka dok ju razgledamo izvana i iznutra jer je jednostavno fascinantna…posebna…jedinstvena…

Energija ove Katedrale je predivna ne želiš izići van, ali vrijeme ide i moramo krenuti u daljnje razgledavanje, ali s odlukom da se svakako vratimo, na miru pomolimo i u njoj provedemo više vremena što neće biti problem obzirom da smo smješteni u strogom centru i sve znamenitosti su nam svakako na svega pet do petnaest minuta hoda.

Povijest je predivna u ovom gradu…

Naš smiraj u Vili Giulia među palmama, cvijećem, pticama i predivnom muzikom neopisiv je osjećaj, dok ispijamo kavu…

Toliko smo se lipo zavalile da nam se ne mili napustiti ovu prirodu usred grada.

Natrag pješke da potrošimo malo kalorija pa da nakon večere bude mjesta i za sicilijanske slastice.

Preporuka za restoran u centru Palerma bila je pun pogodak, vrhunska riba i slasni kolači za laku noć do našeg novog buđenja u srcu pazara, sa zvucima sicilijanske muzike sa štandova i glasnim dozivanjem „provare i miei dolci“, „comprare un cappello per sole“, „vedere questo bel cesto“…