Sport ZP Izdvojeno

EKSLUZIVNI INTERVJU: Mate Borozan, trener RK Nada

Neven Gabrić

 |  svi. 14, 2016

Trener ragbijaša Nade Mate Borozan otkrio je javnosti dosad nepoznate detalje iz svojeg života. Tako smo, među ostalim, doznali da naš Mate je rodom iz dalmatinske zagore iz mjesta Ramljani, viši fizioterapeut i da radi u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Biokovka.

Što se njegovog izgleda tiče i tu postoji zanimljiva priča. Ekipa Solin Live nije mogla pronaći ni jednu Matinu sliku bez brade, zanimalo nas je od kada je nosi. Nosim je uvijek, nikad se nisam obrijao, priznao je Mate. I dodao da će je obrijati u slučaju da RK Nada osvoji sve titule u idućoj sezoni.

Mate ti nam dolaziš iz Solina, i dosta tvojih vršnjaka iz Solina je igralo za Nadu pa nas zanima da li je ikad bila ideja o osnivanju ragbi kluba Solin

– O osnivanju kluba sam dosta razmislja te nekoliko razgovora obavija s vodstvom RK NADA kako bi pronašli neko riješenje i ragbi doveli u Solin. Mislim da su i poduzete nekakve mjere samo je veliki problem teren i mjesto di bi se moglo trenirat. Ali moram naglasit kako Solin ima ogromne mogućnosti, i ono najbitnije Grad Solin je pun djece. Osim toga ta djeca još se uvijek igraju na igralištima, livadama i parkovima što ih odma svrstava u fizički bolje stanje od svojih vršnjaka u Splitu. Uvjeren sam da ćemo uz suradnju s Gradonačelnikom pronaći neko riješenje i da će uskoro biti osnovan ragbi klub u Solinu.

Bio si najbolji igrač i sada si trener u istom klubu, što smatraš svojim najvećim uspjehom kao sportaša, i kakav imaš cilj sada kao trener.

Najveći uspjesi kao sportaša su osvajanje 14 naslova prvaka Hrvatske , 7 naslova regionalne lige, 10 kupova Hrvatske, i naravno svaki nastup za reprezentaciju Hrvatske na što sam iznimno ponosan. Cilj mi je biti u vrhu isto kao što sam bio kao igrač, i naravno osvojiti sve trofeje na ovim prostorima, od Regionalne lige, Hrvatskog Prvenstva, Kupa i prvenstva Hrvatske u ragbiju 7, i uz to cilj mi je da RK Nada stvori poseban stil i prepoznatljivu igru.

Otkrij nam svoju tajnu kako biti uspješan trener, tko ti pomaže da napreduješ i ono najbitnije tvoj odnos s igračima i da li si stekao njihovo povjerenje.

Da bi bio dobar trener (pogotovo amaterskim sportašima) potrebno je prije svega stvorit dobar odnos s igračima. Da te dožive kao oca, brata, ali da te poštuju i da su spremni provest tvoje ideje u djelo. Potrebno je dobro poznavat ono šta želiš da oni naprave na terenu, a ne da u tvojim očima vidu nesigurnost. Potrebno je bit trener, psiholog i dobar prijatelj. Imamo jedan prijateljsko-očinski odnos……nekad vičem, al ne zato što mislim da su loši nego zato šta znam da oni mogu puno više od tog što su dali na terenu. S druge strane otiću s njima i na pivo i biti im najbolji prijatelj, ako triba i rame za plakanje hahhhahaha. Moram reći da me ispunjavaju i da je s njima gušt radit bez obzira šta su me ostarili barem 10 godina, s osmjehom će Mate.
U Nade imamo dosta trenera koji imaju veliko iskustvo i znanje od kojih sam puno naučio. Pri tome mislim na Denisa Puljiza, Vladu Uršića, Antu Blaževića-Bandova, Luku Bjelanovića i mog prijatelja i dugogodišnjeg suigrača Tonća Buzova koji trenutno radi u Škotskoj kao trener. Kod njih uvijek mogu pitati za savjet, ideju. Uz to naravno odlazak na seminare, učiti i samo učiti……

Kako se nosiš s činjenicom da si trener najtrofejnijeg kluba u hrvatskoj

Moram reći da je to breme nekad jako teško. U RK Nada se priznaje samo prvo mjesto sve ostalo je sramotno. Ta činjenica nas tira na veći rad i još bolje zalaganje. Zbog toga RK Nada dominira i toliko je ispred svih. Isto tako velika je čast i ponos biti trener u ovakvom klubu.

Današnji mladi su sve više uz mobitele, tablete, kako ih privući da treniraju ragbi, ipak je ovo kontaktan sport, mogao bih ga usporediti s borilačkim.

Ragbi je poseban, ima ono nesto, šta vas zgrabi i uvuče u tu priču i iz nje nikad nećeš izaći. Ragbi je kontaktan sport ali fer…..nema podlosti ide se jako,hrabro ,viteški ali kad sve završi da se ruka i prizna poraz ili se čestita na dobroj partiji protivniku bez obzira što je izgubija …..
U ragbiju ima mjesta za sve….. male, velike, deblje, mršavije. 15 pozicija i svaka ima svoje karakterstike…… prva linija mora bit jaka, čvrstih nogu, jakog tjela….druga visoka, spretna, trkčki sposobna….treća izuzetno agresivna, brza, spremna na 100 obaranja u jednoj utakmici…..linijski brzi vitki s dobrim promjenama smjera ……uglavnom ragbi je igra za sve i svakog.

Da li imaš neku poruku mladima Solina i mladima općenito.

….izađite iz kuća, stanova na igrališta, skačite po parkovima i uživajte u svakom sunčanom danu, živite za sport.

I za kraj bih zahvalio svom prijatelju i suradniku Ivanu Rešetar, bez kojeg naša momčad ne bi bila ni 50% ovoga što je sada.